Prof. dr. sc. Albert Marinculić
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zanimljivo je spomenuti da je 1986. godine tadašnji predsjednik SAD Jimmy Carter organizirao zakladu koja je imala zadatak da spriječi širenje takozvanog medinskog zmaja ili Dracunculus medinensis. U to doba ovaj parazit bio je vrlo značajan javnozdravstveni problem na Bliskom istoku, ali naravno i na području Afrike.
U poslijednje vrijeme, problemima koje ljudima uzrokuje ovaj parazit, nazire se kraj. Naime, još samo 148 osoba u ovom trenutku skriva tog parazita u sebi.
No, vjerovali ili ne – udruga “Save the Guinea Worm Foundation” se brine da ovaj parazit ostane na ovom svijetu – traže volontere koji bi se invadirali ovim parazitom kako bi on ostao sačuvan na Zemlji, kako bi se očuvala biološka raznolikost…
Kako živi ovaj parazit?
Čovjek se zarazi kada popije vodu u kojoj se nalaze određeni razvojni oblici tog parazita, ali inače parazit živi ispod kože, u čitavom tijelu. Razmnožava se ličinkama, a u svom razvoju, kao i svi ostali paraziti, koristi i neka druga sićušna bića poput račića koji se nalaze u vodi.
Kada stanovnici endemskih krajeva popiju vodu u kojoj se nalaze ti mali račići, tada se ustvari i zaražavaju. U ljudskom organizmu, račići ugibaju i oslobađaju se ličinke parazita koje ulaze u sluznicu želudca i sluznicu crijeva i uglavnom prelaze u peritonealnu odnosno trbušnu šupljinu. Hrane se krvlju, a nakon što odrastu u odrasle oblike započinje njihovo sparivanje. Mužjaci nakon toga ugibaju, a ženke putuju u potkožno tkivo, prema koži. Otprilike godinu dana nakon zaražavanja, ženka koja se nalazi pod kožom, počinje lučiti određene tvari koje će stanjiti kožu na tom mjestu. Kada tako stanjena koža dođe u kontakt sa vodom, na njoj će nastati manja rupica, a iz rupice će izlaziti ličinke koje ženka tada počinje ispuštati. Ličinke će progutati mali račići i nakon dva tjedna u račićima će se ličinke ovog parazita potpuno razviti.
Za ljude ovaj parazit nije bezazlen. Oboljeli očituju simptome poput blage groznice, mučnine, povraćaju, često imaju proljev i pokazuju veliku slabost. Moguće su i komplikacije kao što je u nekim slučajevima i sepsa.
Smrtni ishodi su ipak rijetki, a nesposobnost je jedan od najčešćih problema s kojima se susreću stanovnici endemskih krajeva, posebice zbog intenzivne odnosno izražene boli i mogućih bakterijskih infekcija. Interesantna je i činjenica da ženka odraslog parazita, koja živi u potkožju čovjeka, naraste i do 120 cm duljine. Oboljeli ju iz svoga tijela izvlače polaganim namatanjem na štapić…