Dva janjenja po ovci godišnje – mogućnosti, uvjeti, izazovi

Prof. dr. sc. Velimir Sušić

---

Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Heinzelova 55, 10000 Zagreb, e-mail: susic@vef.hr

▲

Uvod

---

Dva najčešća načina za poboljšanje plodnosti ženskog dijela stada su povećanje broja potomaka u leglu i skraćenje vremenskog intervala između porođaja. Odabirom plotkinja za daljnji rasplod koje učestalo daju dvojke ili trojke, u stadima ovaca/koza moguće je relativno brzo povećati prosječnu veličinu legla. Skraćenje intervala između janjenja/jarenja zahtjevan je zadatak prvenstveno zbog činjenice da većina ovaca/koza ima sezonalno razmnožavanje. Zbog toga, kod ove dvije vrste životinja intervali između porođaja iznose oko godinu dana iako bi, s obzirom na trajanje graviditeta i trajanje servis razdoblja, to vrijeme moglo biti znatno kraće. U proizvodnji mesa, osobito janjećeg, postoji interes uzgajivača za da im se ovce »što češće janje«. S tom svrhom razrađeni su programi razmnožavanja kojima se postiže da je razmak između janjenja kraći od godinu dana. Provođenje takvih programa, osim što otvara mogućnosti povećanja profita, traži i ispunjenje mnogih uvjeta odnosno izazova u proizvodnji.

▲

Kako interval između janjenja utječe na plodnost stada?

---

Najčešći reproduktivni pokazatelj u ovčarskoj proizvodnji je plodnost (%). Na primjeru jedne ovčarske farme, plodnost najčešće označava broj janjadi po stadu godišnje koji se izračunava iz omjera:

Ukoliko se radi o farmi čiji je je cilj proizvodnja janjadi za klanje (npr. janjad u dobi od prosječno 90 dana i tjelesnoj masi od 25 kg) prikladnije je koristiti omjer:

S obzirom na to da većina ovaca ima sezonalno razmnožavanje, pri izračunu godišnje plodnosti stada u obzir se uzima samo jedan pripust i jedno janjenje. Međutim, ovce bi po svojim biološkim osobinama trajanja graviditeta (oko 150 dana) mogle godišnje ostvariti i dva pripusta odnosno dva janjenja.
To znači da bi u uvjetima ekstremno kratkog razdoblja dojenja i kratkog servisnog razdoblja, ovce mogle ostvariti janjenje svakih 6 mjeseci odnosno dva janjenja godišnje. Iz tablice 1 vidljivo je kako se skraćenjem intervala između janjenja, u uvjetima iste plodnosti, povećava ukupna proizvodnja janjadi po ovci godišnje.

▲

Mogu li se ovce janjiti u intervalima od 6 mjeseci (dva puta godišnje)?

---

Interval između dva porođaja primarno ovisi o trajanju graviditeta i o vremenu u kojem plotkinja nakon porođaja ponovno ostane gravidna. S obzirom na graviditet ovaca od prosječno 150 dana, ovce mogu ostvariti dva janjenja unutar 365 dana pod uvjetom da nakon janjenja ponovno ostanu gravidne u roku od oko 60 dana. Za to je potrebno primijeniti niz tehnološki zahtjevnih i skupih postupaka među kojima se ističu vrlo rano odbiće janjadi i njihova othrana zamjenama za majčino mlijeko, zatim zasušivanje ovaca te oplodnja ovaca tijekom cijele godine, bez obzira na sezonu. Osim što se postavlja pitanje održivosti takvog programa razmnožavanja i uzgoja janjadi, važno je istaknuti da ovce teško mogu ostvariti više uzastopnih janjenja u intervalima od 6 mjeseci. Naime, često nakon jednog kratkog intervala između janjenja uslijedi slijedeći koji je značajno duži. Zbog navedenog, razrađeni su programi razmnožavanja ovaca koji se temelje na nešto dužem intervalu između janjenja od 6 mjeseci. Jedan od takvih programa je »3 janjenja u 2 godine«.

▲

Program “3 janjenja u 2 godine“

---

Ovaj program najčešći je oblik primjene razmnožavanja na osnovi intervala između janjenja kraćem od godine dana. Program se temelji na 8-mjesečnim intervalima tijekom ukupno 24 mjeseca (2 godine). Manje je »intenzivan« od sustava dva janjenja u godini dana jer ovca ima mogućnost oporavka od nekoliko tjedana između laktacije i ponovnog pripusta, a pripust može trajati i dulje od 30 dana. Glavne prednosti ovog sustava su: veća reproduktivna učinkovitost ovaca (u prosječnom proizvodnom vijeku od 6 godina ovca umjesto 6 proizvede 9 legala) te umjereno rano odbiće janjadi i mogućnost pripreme ovaca za novi pripust (janjad siše otprilike 60 dana te iskorištava mlijeko kad ga ovca prizvodi najviše, ovcama je omogućeno normalno zasušenje i odmor prije slijedećeg pripusta).

Najvažniji uvjeti koji moraju biti ispunjeni za provedbu programa 3 janjenja u 2 godine su :

• Izbor pasmine ovaca – u pravilu od 3 planirana pripusta, samo jedan se događa u sezoni, a dva izvan sezone. Ukoliko se u uzgoju drži pasmina naglašane sezonalnosti razmnožavanja program neće ostvariti željene rezultate. Stoga, program treba primjeniti na pasminama koje imaju dokazano asezonalno razmnožavanje ili razmnožavanje s »produženom sezonom«. U Hrvatskoj to su prvenstveno romanovska ovca i solčavsko-jezerska ovca, a zatim i neke druge visokoselekcionirane pasmine za proizvodnju mesa.
• Organizacija pripusta – kratko servisno razdoblje (razdoblje od janjenja do ponovnog začeća) ključ je za postizanje kratkog intervala između janjenja. Da bi se to ostvarilo potrebno je primijeniti sve postupke kojima se provjerava mogućnost oplodnje ženskih i muških životinja, zatim osigurava prikladan omjer broja plotkinja po ovnu i konačno osigurava dovoljno vremena odnosno mogućnosti da ovce s obzirom na pojavu estrusa ostanu gravidne. Posebno je važno istaknuti da program 3 janjenja u 2 godine nije utemeljen na kontinuiranom janjenju koje često nalazimo u uvjetima ekstenzivnog ovčarenja, sa stalnim držanjem ovnova u stadu i neplanskim janjenjem. Suprotno tome, aktivnosti vezane uz ovnove vrlo su detaljno planirane kako bi oni djelovali ne samo za oplodnju nego i za prirodno poticanje estrusa kod ovaca. U načelu ovan se koristi za pripust svaka četiri mjeseca, obično u razdoblju koje obuhvaća dva estrusa. Češće korištenje povećava mu spolnu aktivnost u odnosu na korištenje jednom godišnje kad je ovan neaktivan gotovo deset mjeseci. Kad nije u pripustu ovan se u pravilu drži odvojeno od ženskog dijela stada, a njegovim naglim uvođenje među plotkinje stimulira se njihov reproduktivni sustav, te one ulaze u spolni ciklus.

  Nakon završetka pripusta, ovnovi se ponovno odvajaju od plotkinja i smještaju na dovoljno velikoj udaljenosti kako ne bi niti zvučnim niti mirisnim podražajima djelovali na ovce.

• Hranidba, smještaj i njega životinja – željene rezultate visoke plodnosti u programu 3 janjenja u 2 godine moguće je ostvariti samo ako se kod svih kategorija životinja (ovnovi, ovce i šilježice, janjad) primjenjuju najviši standardi kvalitetne hranidbe, smještaja, njege i zdravstvene zaštite. Uspjeh ovisi prvenstveno o dobroj organiziranosti i velikoj vještini upravljanja proizvodnjom te uloženom dodatnom radu. Uzgajivačima se ne savjetuje kretati u takvu proizvodnju ako nisu u mogućnosti češće i detaljnije motriti životinje u stadu tijekom godine, osigurati dovoljno kvalitetne hrane relativno rano odbijenoj janjadi, osigurati dovoljno kvalitetne hrane za ovce tijekom kasnog graviditeta i rane faze laktacije, osigurati dovoljan broj kvalitetnih ovnova te pružiti dodatnu skrb ovcama pri janjenju.

▲

Primjer plana za izvođenje programa 3 janjenja u 2 godine

Kod provođenja programa tri janjenja u dvije godine stado se dijeli u 2 skupine (tablica 2) koje se naizmjenično janje svaka četiri mjeseca. Posljedično, pojedinačna ovca ima mogućnost janjenja svakih osam mjeseci odnosno tri puta u dvije godine. Ovca koja ne ostane gravidna, »čeka« sljedeći pripust samo za četiri mjeseca, čime se međujanjidbeno razdoblje produljuje na 12 mjeseci.

Tijekom dvije uzastopne godine ovce 1. skupine janje se tri puta: u siječnju (S) i rujnu (R) prve godine te u svibnju (S) druge godine. Ista skupina pripušta se u travnju (T), zatim u prosincu (P) prve godine te u kolovozu (K) druge godine. Ovce 2. skupine nakon jednog janjenja u prvoj godini (S – svibanj), janje se još dvaput u drugoj godini, i to u siječnju (S) i rujnu (R). Sukladno osmomjesečnim intervalima između dva janjenja, pripusti ove skupine su u kolovozu (K) prve godine te u travnju (T) i u prosincu (P) druge godine. Odbiće janjadi obavlja se u drugom mjesecu nakon janjenja, a ponovni pripust uslijedi mjesec dana kasnije (u trećem mjesecu nakon janjenja). Takav precizni i vremenski čvrsto određen plan može slijediti vrlo različit broj ovaca, ovisno o njihovoj genetskoj predispoziciji, dobi i kondiciji.

▲

Zaključak

---

Sezonalnost mrkanja uvjetuje da se ovce janje jednom godišnje. Navedeno se nepovoljno odražava na organizaciju i učinke u proizvodnji jer neuspješnom koncepcijom u jednoj sezoni ovca »propušta« cijelu jednu godinu i interval između janjenja joj se produžuje na 24 mjeseca. Posljedice su povećana prisutnost neoplođenih ovaca u stadu, niža plodnost, neravnomjerna opskrba tržišta janjećim mesom, a samim time i oscilacije u njegovoj cijeni. Ovce, s obzirom na trajanje graviditeta i razdoblje u kojem mogu nakon janjenja ostati ponovno gravidne, imaju biološke mogućnosti za dva janjenja godišnje, međutim takav izrazito intenzivan uzgoj nije održiv u široj ovčarskoj praksi. Zbog toga se, osobito u proizvodnji mesa, nastoje primjeniti programi kojima se ostvaruje učestalije janjenje od jednom godišnje, ali interval između janjenja je duži od 6 mjeseci.
Jedan od najčešće primjenjenih takvih programa je »3 janjenja u 2 godine«. Program je primjenjiv i u ovčarskoj proizvodnji Republike Hrvatske, a za njegov uspjeh je potrebno ispuniti brojne uvjete povezane s izborom pasmine i organizacijom pripusta, te hranidbom, smještajem i njegom svih kategorija životinja.