Treća po redu Istočnoeuropska regionalna veterinarska konferencija održana je u Zagrebu, od srijede 3.10.2018. (preconference) do subote 6.10.2018. godine. Na konferenciji je sudjelovalo 1300 sudionika veterinara male prakse, iz 41 zemlje Europe i svijeta. (v. http://www.eervc.vet)
…, a dojam je zaista dobar, zapravo (objektivno) puno više nego dobar. Dojam od svih prolaznika, slušača, predavača… nema nezadovoljstva osim jednog kojeg smo čuli, a koje neće biti upisano u “feedback” obrasce. “Želimo predavače praktičare, želimo čuti one koji žive naš svakodnevni život… i kad se ona/on pojavi pred auditorijem i započne svoju priču o tome kako, kada, gdje i u čemu je pogriješila/o – to je to što vole svi praktičari, a praksa je dokazano najbolji učitelj.”
Nije teško razumjeti ovakve komentare, nije teško procijeniti da li se sudionicima predavač svidio ili nije, treba samo znati što se traži i lako je tada očekivati uspjeh. Znaju to i organizatori i to jako dobro, dapače, bez takvog iskustva nemoguće bi bilo organizirati ovakvu konferenciju… “Ne želimo puno formalnih priča, formalne govore i pozdrave ne trebamo, to nam ne koristi u životu, ali bogata iskustva i kvalitetna poduka iz prave prakse – uvijek, posebice kada nam se prezentiraju slučajevi kakve imamo rijetko.”
Organizatori zagrebačke EERVC konferencije, Lea Kreszinger (CSAVS – Odjel veterinara male prakse Hrvatske veterinarske komore, OVMPH) i Denis Novak (SASAP – Udruženje veterinara male prakse Srbije), uz podršku BSAVA (British Small Animal Veterinary Association) nastojali su odabrati trenutno najpopularnije i najinteresantnije teme i za njih odabrati i pozvati pojedine od trenutno najaktualnijih i najpopularnijih predavača u svijetu.
Sudionici su takvu ponudu konferencije prepoznali, u to nema sumnje, stoga je ona i ugostila njih 1300 iz 41 zemlje svijeta. Zaista impozantno za naše uvjete. Tri dana punih dvorana sa više stotina slušatelja, a nikada gužva u uskim prolazima i hodnicima između dvorana, osim u zaista kratkim pauzama… Recimo da je ova konferencija okupila najveći broj sudionika praktičara iz male prakse u nas – vjerojatno ikada do sada. Da li će ih u drugom ciklusu biti isto toliko, manje ili više – zapravo je nevažno jer nije samo broj sudionika pokazatelj uspješnosti ovakve konferencije.
Kada ‘svratite’ na pojedina predavanja i shvatite da u velikoj konferencijskoj dvorani nema slobodnog mjesta osim da se progurate do nekog zida kako biste stojeći ispratili predavanje u dvorani u kojoj se od nekoliko stotina ljudi ne čuje ništa i nitko nego predavač, a sudionici u tišini šuškaju samo sa svojim mobitelima dok pokušavaju fotografirati slajdove predavanja…
Dojmljivo, za svakoga tko to na pravi način može procijeniti. Tako je bilo ne samo jedan dan, ne samo u jednoj dvorani i tijekom jednog predavanja i to svakako nije slučajno.
Više nego u sadržajnom, zagrebačka konferencija bila je izazovna i u tehničkom smislu jer – prema riječima organizatora ne samo ove konferencije nego i drugih velikih događanja – nemamo pravi konferencijski centar u kojemu možemo smjestiti i ugostiti 1500 sudionika. No, time se ovdje, barem za sada, nećemo baviti.