Divlje životinje i divljačIzlaganje sa skupaParazitiZoonoze i Jedno zdravlje

Echinococcus multilocularis u Sloveniji i Hrvatskoj: sadašnje stanje i budući izazovi

Janez Posedi1*, Relja Beck2
1Univerza v Ljubljani, Veterinarska fakulteta, Inštitut za mikrobiologijo in parazitologijo i Nacionalni veterinarski inštitut, Gerbičeva 60, SI-1000 Ljubljana, Slovenija; janez.posedi@vf.uni-lj.si
2Hrvatski veterinarski institut, Odjel za bakteriologiju i parazitologiju, Laboratorij za parazitologiju, Savska cesta 143, 10000 Zagreb; relja.beck@gmail.com
*izlagač

Izlaganje sa simpozija

AKTUALNE PARAZITSKE ZOONOZE

Izvor: Knjiga sažetaka simpozija AKTUALNE PARAZITSKE ZOONOZE, Zagreb, 2022.

Echinococcus multilocularis trakavica je manja od trakavice E. granulosus i njezina dužina iznosi 1,2 do 3,7 mm. U odraslom strobilarnom obliku parazitira uglavnom u tankom crijevu lisice (Vulpes vulpes) koja je ujedno i najznačajniji konačni nositelj. Posrednici su mali šumski glodavci u kojima se razvijaju ciste s protoskoleksima.

Parazitira u pasa pa čak i mačaka što predstavlja neugodnu činjenicu, jer se lisice sve više približavaju ljudskim naseljima, kućnim ljubimcima, a time i čovjeku, koji također može bi nositelj larvalnog oblika trakavice, alveolarnog ehinokoka. U našem znanstvenom radu godine 2008. promatrali smo endoparazitsku faunu lisica u Sloveniji.

Vergles Rataj je u Sloveniji između 2002. i 2005. pretražila 428 lešina crvenih lisica (Vulpes vulpes). Utvrđena je prevalencija od 2,6% na prisutnost trakavice E. multilocularis u crijevnom sadržaju lisica (Vergles Rataj i sur., 2008.). Primjenom »nested« PCRa analizirana su 73 uzorka izmeta, uz 100%-tnu specifičnost i 66,66%-tnu osjetljivost korištene metode. Ovaj nalaz je predstavljao prvu molekularnu potvrdu prisutnosti odrasle male trakavice u Sloveniji, dok je razvojni oblik bio već prije utvrđen kod šumskog glodavca Apodemus flavicollis (Brglez i Kryštufek, 1984.).

Bandelj i sur. (2022.) pretražili su uzorke izmeta 210 crvenih lisica (Vulpes vulpes), 42 vuka (Canis lupus), 39 zlatnih čagljeva (Canis aureus), 18 kuna (Marten sp.), dva euroazijska risa (Lynx lynx), dva europska jazavca (Meles meles) i jedne vidre (Lutra lutra) na prisutnost DNA vrsta Echinococcus granulosus sensu lato (EGsl: E. granulosus sensu stricto, E. canadensis) i E. multilocularis pomoću PCR-a u stvarnom vremenu. U 29,1% crvenih lisica i 18% zlatnih čagljeva dokazana je DNA E. multilocularis, dok u drugih vrsta životinja nije dokazana DNA ni E. granulosus sensu stricto ni E. canadensis. Prevalencija E. multilocularis bila je povezana s regijom (p < 0,001), pri čemu su regije u Središnjoj i Južnoj Sloveniji imale veću prevalenciju i rizik od infekcije. Također je zaključeno da bi zlatni čagalj zbog porasta populacije i širenja staništa uskoro mogao postati jednako važan konačan nositelj kao i crvena lisica. Gotovo jednaku učestalost (29,51%) smo dokazali u 2021. godini prilikom istraživanja izmeta 166 crvenih lisica primjenom PCR-a u stvarnom vremenu.

U Republici Hrvatskoj trakavica E. multilocularis je po prvi puta dokazana u istraživanju koje su proveli Beck i sur. (2018.). Nakon sekvenciranja NAD1 i 12S RNA gena pozitivnih uzoraka izmeta od ukupno 238 crvenih lisica, DNA trakavica je dokazana u 7,5% životinja u 2015. godini i 6,6% u 2016. godini (150 životinja). Ukupna učestalost je iznosila 7,2% (CI 4,9% do 10,3%). U svega jednog od 29 pretraženih zlatnih čagljeva dokazana je trakavica E. multilocularis (Sindičić i sur., 2018.)

Logar i sur. (2007.) opisuju 9 serološki potvrđenih slučajeva humane alveolarne ehinokokoze kod pacijenata u razdoblju između siječnja 2001. i prosinca 2005., dok je u Hrvatskoj prvi slučaj opisan u pacijenta iz Vukovara (Dušek i sur., 2020.) i predstavlja najjužniji nalaz u Europi.
Alveolarna ehinokokoza je dokazana 2018. godine sekvenciranjem NAD1 i 12S rRNA gena iz pleularnog izljeva i parafinskog bloka i to 2,5 godine nakon inicijalne dijagnoze hepatocelularnog karcinoma. U posljednje dvije godine potvrđeno je još pet slučajeva u okolici Daruvara i jedan iz Splita (Beck, neobjavljeno). Čini se da Hrvatska postaje endemijsko područje i za očekivati je nove slučajeve.

Sve veća prevalencija trakavice E. multiloculairs u lisica povezana je s povećanim rizikom za invaziju ljudi, stoga bi trebalo u narednim godinama pojačati kontrolu tog zoonotskog uzročnika. Osim kontrole dinamike pojave E. multilocularis u lisica, za očekivati je i uvođenje kontrole namirnica koje mogu predstavljati rizik za ljude što uključuje različito šumsko voće, gljive i povrće koje se uzgaja na područjima gdje su prisutne i invadirane lisice. Izuzetno je važno podići svijest o higijeni ovih namirnica.

Vezani sadržaji

7. Hrvatski veterinarski kongres

Urednik

Epilepsija u praksi – što sve možemo bez napredne dijagnostike?

Urednik

Pregled brahicefalne opstruktivne bolesti dišnih putova: patofiziologija, dijagnoza, liječenje i perspektive

Urednik

Javni poziv za iskaz interesa za provedbu subvencioniranog postupka sterilizacije vlasničkih pasa na području Grada Zagreba za 2024.

Urednik

Održan stručni tečaj „Terapija laserom – jesmo li na istoj valnoj duljini?”

Urednik

Prijedlozi parazitologa za dijagnostiku i liječenje endoparazita u pasa i mačaka

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više