Diana Brozić
Zavod za prehranu i dijetetiku životinja, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska
Izlaganje sa Međunarodnog znanstvenostručnog skupa
SažetakAlergija i intolerancija na hranuKronične enteropatijeEliminacijski protokol hranjenjaProbiotici i prebioticiLiteraturaAbstract
Izvor: Zbornik radova 7. Hrvatski veterinarski kongres, Srebreno, 2024.
Sažetak
K ronične enteropatije (eng. chronic entheropaties, CE) predstavljaju heterogenu skupinu simptoma u pasa i mačaka koji se manifestiraju kao proljev, povraćanje, anoreksija i/ili gubitak tjelesne težine u razdoblju duljem od tri tjedna kada su isključene sve druge patologije sa sličnim simptomima. Sindrom kronične enteropatije može se podijeliti prema odgovoru na liječenje: enteropatije koje odgovaraju na promjenu hrane (eng. food-responsive entheropaties, FREs), enteropatije koje odgovaraju na terapiju antibioticima (eng. antibiotic-responsive entheropathies, AREs), enteropatije koje odgovaraju na imunosupresivnu terapiju (eng. immunosuppressant-responsive enteropathies, IREs) i enteropatije koje ne odgovaraju na druge oblike liječenja (eng. non-responsive enteropathies, NREs). Dodatna skupina CE nazivaju se enteropatije s gubitkom bjelančevina (eng. protein-losing enteropathies, PLEs) što opisuje sindrom koji se odnosi na sve kronične enteropatije koje rezultiraju hipoalbuminemijom. Uslijed progresije patologije kroničnih eneropatija dolazi do narušene ravnoteže između imunološkog sustava sluznice, crijevnog mikrobioma i hrane koja se probavlja što u konačnici rezultira opsežnim kliničkim manifestacijama. Prvi dijagnostički i terapijski korak je eliminacijski protokol hranjenja, budući da su istraživanja pokazala da će većina pasa odgovoriti stabilizacijom simptoma tijekom dugog vremenskog razdoblja na odgovarajuću intervenciju u prehrani. Probiotici i prebiotici smatraju se potpornom terapijom od interesa koja će pomoći u održavanju ravnoteže mikrobioma i integriteta probavnog sustava.
Ključne riječi: kronične enteropatije, psi, mačke, hrana, probiotici, prebiotici
Alergija i intolerancija na hranu
Reakcija koje uključuju imunološki posredovani mehanizam definirana je kao alergija na hranu, dok se svi ostali slučajevi, koji ne uključuju imunoposredovanu kaskadnu reakciju, definiraju kao intolerancija na hranu (Gaschen i Merchant 2011.). Do intolerancije na hranu može doći uslijed metaboličke, farmakološke, toksične ili idiosinkratične reakcije na hranu ili njen sastojak.
Prevalencija AFR-a u pasa i mačaka je nepoznata, dijelom zbog izazova u točnom dijagnosticiranju i te varijabilnosti kliničkih znakova. Najčešći klinički znakovi povezani s AFR-om su dermatološki (eng. cutaneous adverse food reaction, CAFR) i gastrointestinalni (Verlinden i sur. 2006.). Gastrointestinalni znakovi su varijabilni i uključuju povraćanje, proljev i abdominalnu bolnost. Koegzistencija dermatoloških simptoma i gastrointestinalnih simptoma, smatra se vrlo indikativnim za AFR. Antigeni iz hrane su uobičajeno glikoproteini koji zahtijevaju minimalnu veličinu da pokrenu imunološku reakciju (Cave 2006.). Zanimljivo je kako kod intolerancije na hranu, patofiziološki mehanizam varira ovisno o pojedinoj reakciji koja je do njega dovela. Pritom neproteinski sastojci mogu dovesti do kliničke manifestacije koja podsjeća na alergijsku reakciju (npr. aditivi u hrani).
Kronične enteropatije
Smatra se da približno 60% pasa s kroničnom enteropatijom reagira na promjenu hrane, a hrana se smatra zlatnim standardom za kontrolu simptoma i trebala bi se koristiti kao prva linija terapije. Sindrom kronične enteropatije kućnih ljubimaca mogla bi se usporediti sa sindromom iritabilnog crijeva (IBD) kod ljudi, gdje postoje mnoge teorije o tome kako i zašto ova bolest nastaje, a još uvijek ima puno nepoznanica. Međutim, prilično je jasno da su intolerancije na hranu i alergija na hranu, u kombinaciji s neuravnoteženim mikrobiomom, u središtu uzroka. Dok je kod IBD-a kod ljudi gluten definiran kao česti alergen koji izaziva gastrointestinalne simptome, kod kućnih ljubimaca gluten je daleko ispod liste mogućih okidača, a životinjski proteini smatraju se dominantnim alergenom kod kućnih ljubimaca. Alergija na gluten zabilježena je kod kućnih ljubimaca (specifična predispozicija kod irskih setera), ali se prevalencija u općoj populaciji kućnih ljubimaca smatra niskom. Proteini životinjskog podrijetla, osobito meso peradi i govedina, smatraju se najčešćim alergenima za kućne ljubimce, no danas je potrebno izbjegavati i druge uobičajene proteine poput ribe, janjetine ili puretine jer se ne smatraju tzv. novim izvorom bjelančevina zbog česte prisutnosti u hranama za kućne ljubimce (Jackson 2023.).
Eliminacijski protokol hranjenja
Hrana sa hidroliziranim bjelančevinama sadrži bjelančevine koje su procesom enzimatske hidrolize razbijene u polipeptidne fragmente sa ciljem onemogućavanja imunološke stimulacije u usporedbi s intaktnom bjelančevinom istog porijekla (Cave 2006.). Naknadna ultrafiltracija može dodatno smanjiti antigenost, uklanjanjem proteina i enzima otpornih na hidrolizu. Iako ih je teško proizvesti, ove veterinarske hrane pružaju visoko probavljiv proizvod bez alergena, stoga su često hrana prvog izbora. S druge strane, hrane sa novim izvorom bjelančevina često su palatabilnije no zbog transportnog i proizvodnog lanca proizvođač često ne može garantirati njihovu apsolutnu čistoću jer postoji visok rizik od unakrsne kontaminacije tijekom proizvodnog procesa. Alternativno rješenje kod izbirljivih pacijenata su i kod kuće spremljeni obroci od kuhanih namirnica izbalansirani od strane veterinarskog nutricionista (ECVCN resident ili diplomate) no zahtijevaju visoku motiviranost vlasnika i precizno praćenje te su često u konačnici cjenovno skuplji zbog namirnica koje je potrebno koristiti.
Kućne ljubimce čiji se gastrointestinalni simptomi stabiliziraju unutar nekoliko dana do tjedana možemo smatrati skupinom koja ima kroničnu enteropatiju sa pozitivnim odgovorom na promjenu hrane. Ako u razumnom razdoblju nije došlo do stabilizacije potrebno je razmotriti terapiju antimikrobnim lijekovima i imunosupresivima. Antibiotska terapija se u posljednje vrijeme sagledava kritično zbog postizanja visokog stupnja disbioze mikrobioma što će dugoročno komplicirati stabilizaciju pacijenta te mnogi kliničari sugeriraju korištenje antibiotika samo u iznimnim slučajevima u ograničenom razdoblju (Pilla i Suchodolski 2020.).
Probiotici i prebiotici
Probiotici se definiraju kao živi mikroorganizmi koji, kada se konzumiraju u dovoljnim količinama, ostvaruju pozitivne učinke. Predloženi mehanizmi djelovanja probiotika uključuju jačanje imunološkog odgovora probavnog sustava, sintezu kratkolančanih masnih kiselina te inaktivaciju bakterijskih toksina. Mikrobiom probavnog sustava smatra se važnim dijelom zdravlja probavnog sustava te su upravo strategije za modificiranje mikrobioma od velikog interesa sa ciljem postizanja remisije kod kroničnih enetropatija.
Fekalna transplantacija zanimljiv je pristup u pacijenata s kroničnom enteropatijom, pri kojem se fekalni sadržaj zdravog donora aplicira kućnom ljubimcu s kroničnom enteropatijom, navedeni je postupak u preliminarnim istraživanjima pokazao obećavajuće rezultate (Jergens i Heilmann 2022.).
Literatura [… prikaži]
Diana Brozić
ELIMINATION PROTOCOL IN CHRONIC ENTEROPATHIES IS DOGS: DIET, PROBIOTICS, PREBIOTICS
Abstract
C hronic enteropathies represent a heterogeneous group of symptoms in cats and dogs that manifest as diarrhea, vomiting, anorexia, and/or weight loss over a period of more than three weeks when all other diseases with similar symptoms have been excluded. Chronic enteropathy syndrome can be categorized as diet-responsive, antibioticresponsive, and immunosuppressive-responsive according to the response to treatment. Chronic enteropathies that do not respond to treatment are classified as non-responsive. Another group of chronic enteropathies is protein-losing CE, in which there is a loss of proteins through the intestinal mucosa. It is assumed that a complex interaction between the immune system of the mucosa, the intestinal microbiome, and food components in the intestine takes place and leads to a chronic disease with such severe manifestations.
The first diagnostic and therapeutic step is a dietary trial, as studies have shown that most dogs respond positively to an appropriate diet over a long period of time. Probiotics and prebiotics are considered complementary therapies in the treatment of CE due to their positive influence on the balance of the microbiome and gastrointestinal integrity.Key words: chronic enteropathies, dog, cat, nutrition, probiotics, prebiotics