Autor: Robert Zobel, dr.vet.med., Udruga za razvoj i unapređenje poljoprivrede Sisačko-moslavačke županije, VETMED d.o.o., Veterinarska ambulanta Stružec
Embriotransfer je već duže iznimno popularan u govedarskoj proizvodnji, kako mesa, tako i mlijeka. Većina i danas prihvaćenih tehnologija, koje se koriste pri ovome zahvatu, razvijena je 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. No, tehnologija razvoja embriotransfera seže mnogo dalje u prošlost. Tako je prvi embriotransfer proveo Heape [1890] prebacivši embrije Angora kunića u maternicu gravidne Belgian zečice. Dobiveno je miješano leglo Angora i Belgian zečića. Na životinjama koje se koriste u ishrani ljudi, prvi embriotransfer je uspješno izveden na ženkama ovaca i koza 30-ih godina prošlog stoljeća. Na svinjama i kravama, prvi ga je uspješno obavio Jim Rowson [1956] u Cambridgeu, Engleska. U početku, embriji su pribavljani od krava vrhunske proizvodnje te ubacivani u maternicu krave primateljice kirurškim putem. Tek razvojem nekirurških (konzervativnih) metoda, emriotransfer je počeo dobivati na svojoj popularnosti.
Reprodukcijski potencijal svakog rođenog (i zdravog) teleta upravo je nevjerojatan. Smatra se kako žensko tele raspolaže sa oko 150.000 “potencijalnih” jajnih stanica, a muško tele gotovo nemjerljivim bilijunima spermija. Prirodnim pripustom iskoristi se tek neznatan dio reproduktivnih svojstava i mužjaka i ženke. Prosječan će bik, tako, godišnje dati potomstvo od 25 do 70 teladi, a prosječna ženka tek jedno tele u godini dana. Korištenjem umjetnog osjemenjivanja omogućeno je korištenje znatno manjeg dijela spermija za proizvodnju jednog teleta, u odnosu na prirodni pripust. Umjetnim se osjemenjivanjem, stoga, omogućuje daleko opsežnije širenje genetike (svojstava) genetski superiornih bikova. S druge je strane reprodukcijski potencijal genetski superiornih ženki i nadalje iznimno zapostavljen. Kako smo već rekli, krava može dati tek jedno tele godišnje, a tijekom života u prosjeku do 6 ili 10 teladi. Ono što je umjetno osjemenjivanje omogućilo za bika, embriotransfer omogućuje za visoko proizvodnu, genetski superiornu ženku – znatno brže i opsežnije širenje superiorne genetike i stvaranje daleko većeg broja kvalitetnih potomaka.
Prvi je korak odabir krave davateljice (donor). Pri tome se kriteriji za odabir krave davateljice znatno razlikuju u proizvodnji mlijeka i proizvodnji mesa. Osnovni je kriterij, ipak, zarada. Pri odabiru krave davateljice za proizvodnju goveđeg mesa odabir je ponešto teži budući da je osnovni kriterij prirast mesa teladi, odnosno cijena postignuta prodajom teladi krave dobivene iz embrio transfera. Pri odabiru krave davateljice za proizvodnju mlijeka osnovni kriteriji su proizvedena količina, kvaliteta mlijeka te ocjena vanjštine. Pri svemu rečenom potrebno je znati kako metoda embrio transfera nije “lijek za sve”. Ovim postupkom se od loših krava ne dobivaju dobre, kao ni od dobrih odlične. Ovaj je postupak prikladan za ograničen broj proizvođača i uzgajivača goveda koji žele unaprijediti i poboljšati strukturu stada u relativno kratko vrijeme.
Pri odabiru krave davateljice vodi se računa da je krava posve zdrava u reproduktivnom smislu te da daje najveće moguće rezultate u proizvodnji. Smatra se kako krava davateljica mora udovoljiti slijedećim kriterijima:
– prethodno je bilo potrebno najviše dva osjemenjivanja do bređosti
– redovito se tjera u pravilnim vremenskim razmacima od doba puberteta (10 do 15 mjeseci, ovisno o pasmini)
– između dva poroda prošlo je oko 365 dana
– nema vidljivih patoloških promjena na reprodukcijskim organima
– pravilne je građe i vanjskog izgleda (građa vimena za mliječne krave)
– nije imala teške porode niti carski rez
– nema mana u pogledu vanjskog izgleda (eksterijera)
– na potomstvo ne prenosi degenarativne mane
– odgovarajuće je kondicije (Body Condition Score) budući da pretjerano mršave, kao i pretjerano debele krave naginju pojavi stanja smanjene plodnosti.
– usklađeni su mast i bjelančevine u mlijeku, kao znak metaboličkog balansa između pravilne hranidbe i proizvodnje
Slijedi postupak izazivanja superovulacije u krave davateljice. Superovulacija je postupak dobivanja više jajnih stanica tijekom jednog spolnog ciklusa, odnosno tijekom jednog tjeranja. Ovim je postupkom moguće dobiti 10-ak vitalnih jajnih stanica ili više. Pri ovom se postupku koriste (apliciraju) hormoni koji stimuliraju rast i ravoj primarnih folikula na jajnicima te njihovo pucanje (ovulaciju). Budući da je dobiveno više folikula na jajnicima, ovulacija svih folikula ne događa se istodobno. Krava davateljica osjemenjuje se sjemenom vrhunskog bika. Budući da se ovulacija u ovih krava događa tijekom nekoliko sati, ove je životinje potrebno osjemenjivati više puta, sve do ovulacije posljednjeg folikula i oslobađanja jajne stanice. Pri tome je sjeme potrebno polagati u oba roga maternice (moguće je položiti po pola doze sjemena u svaki rog; ili, katkada, polaže se jedna doza sjemena u jedan rog, a druga doza sjemena u drugi rog). Katkada se pri tome koristi i sjeme dvaju bikova, umjesto jednog (tada je po rođenju teleta potrebno vršiti DNK tipizicaju kako bi se utvrdio koji je bik otac rođenog teleta).
Sedmog dana po osjemenjivanju slijedi postupak ispiranja maternice krave davateljice. Životinja prima epiduralnu anesteziju i posebnim se postupkom, i napravom, ispire maternica krave. Isprana se tekućina sakuplja budući da se u njoj nalaze oplođene jajne stanice (embriji, zametci teleta). Tekućina se prelijeva u manje posude koje se pregledavaju pod mikroskopom, a svaka se nađena oplođena jajna stanica odvaja. Prikupljeni embriji ocjenjuju se i samo oni embriji koji udovoljavaju vrlo strogim kriterijima ulaze u dalji postupak dok ostali bivaju odbačeni. Slijedi postupak pripreme za duboko smrzavanje, a potom se oplođena jajna stanica duboko smrzava čime joj se omogućuje, gotovo neograničen, rok čuvanja u tekućem dušiku.
Slika 1: morula (zametak teleta gledan pod mikroskopom)
Oplođena jajna stanica (embrio) prebacuje se u maternicu krave premateljice (recipiens). Prebacivanje embrija vrši se nakon njegova otapanja u toploj vodi. Embrio je smrznut i pohranjen u tekućinu za čuvanje, a uskladišten u pajeti (plastičnoj slamci). U maternicu krave prebacuje se postupkom vrlo sličnim umjetnom osjemenjivanju. No, kako je embrio star 7 dana (toliko je proveo u maternici krave davateljice prebacivanje u maternicu krave primateljice mora se zbiti u približno isto vrijeme. Stoga se embrio prebacuje u maternicu krave primateljice 7-og dana. Pri svemu je tome potrebna posebna pažnja te tako treba potvrditi točan početak i kraj tjeranja i ovulacije (pucanja zrelog folikula na jajniku) u krave primateljice. Stoga se provodi točna, detaljna dnevna ginekološka pretraga krave primateljice u cilju potvrde kraja tjeranja (ovulacije).
Idealno je da primateljica bude junica (ili provotelka) što je moguće lošijeg genetskog potencija, no posve zdrava u reprodukcijskom smislu. Životinja se, dakle, mora uredno tjerati, ne smije bolovati od stanja smanjene plodnosti bilo kojeg oblika, a naročito je važno da nakon ovulacije na istome jajniku razvije kvalitetno i što je moguće pravilnije žuto tijelo (Corpus luteum). Pored toga, krava primateljica ne smije bolovati od teških deformacija stražnjih udova, čestih upala vimena isl. jer su to sve stanja koja bi mogla utjecati na pojavu stanja smanjene plodnosti i/ili pobačaja u bilo kojoj fazi graviditeta. Krava primateljica prethodno mora biti “pripremljena” za ovaj zahvat, a što podrazumijeva aplikaciju antiparazitika, minerala i vitamina kako bi postupak prebacivanja embrija (embriotransfer) bio što uspješniji.
Kako se vidi, embrio je “sin ili kćerka” krave davateljice i bika čijim je sjemenom osjemenjena. Krava primateljica (recipiens) samo “pruža utočište” te hrani i odgaja embrio u svojoj maternici dajući mu prostor i hranu za njegov rast. Krava primateljica stoga je, zapravo, samo inkubator koji omogućuje rast, razvoj i rođenje teleta sa kojim nije ni u kakvom genetskom srodstvu.
Embriotransfer je metoda koja nam omogućava da na kravama niske proizvodnje, lošijeg eksterijera, koje prenose mnoga loša svojstva na potomstvo “proizvedemo” telad vrhunskih genetskih svojstava i proizvodnje, poput njihove prave (biološke) majke i oca.
U cilju smanjenja troškova embriotransfera moguće je “sinkronizirati” ili izazvati tjeranje u više krava jedne farme unutar istog dana (i potvrđenom ovulacijom unutar istog dana). Ovim se postupkom omogućuje i provođenje embriotransfera na više životinja istoga dana, a čime se troškovi znatno smanjuju, računavši po svakoj kravi, odnosno izvršenom embriotransferu. Konačno, ukoliko na farmi postoji životinja vrhunskih svojstava, koja odgovara uvjetima za kravu davateljicu i čiju “genetiku” farmer želi proširiti unutar svoje farme, moguće je izvršiti embriotransfer i bez smrzavanja embrija, direktno iz krave davateljice u maternicu krava primateljica (MOET). Preduvjet ovoga je da sve životinje budu sinkroniziranog (usklađenog) spolnog ciklusa, sa istovremenim tjeranjem i ovulacijom. Ovim se postupkom cijena embriotransfera još više umanjuje jer se izbjegava kupnja skupih, uvoznih zametaka (embrija) te postupak pripreme, smrzavanja i čuvanja embrija.
Cijena embriotransfera, uvoznog zametka, po pojedinoj kravi uvelike ovisi o kvaliteti embrija (ocu i majci), a grubo računavši, kreće se između 3000 i 4000 kuna po svakom embriotransferu. Cijena svakako nije zanemariva, ali gledajući u budućnost i dobivanje visoko kvalitetnog podmlatka, investicija je to koja se svakako isplati. Naime, uvozna junica niže genetske kvalitete doseže aukcijisku cijenu od cca 2.200 €.
Prema mojim trenutnim spoznajama, postupak embriotransfera u komercijalne svrhe, uvoz i distribuciju smrznutih embrija provode (ili rade) unutar Republike Hrvatske, jedino stručnjaci Centra za reprodukciju u stočarstvu Hrvatske. Tim stručnjaka specijaliziran za ovaj posao izuzetno kvalitetno i stručno obavlja svoj posao. Zajedničkim smo radom do danas izvršili 34 embriotransfera na području Sisačko-moslavačke županije s rezultatom od 20 bređosti. Svi zainteresirani za opstanak govedarske proizvodnje trebali bi izvršiti stanoviti “pritisak” na jedinice lolalne uprave (općine i županije) te im objasniti i uvjeriti ih u korist ovog postupka. S ponosom mogu istaći kako su Općina Popovača, unutar koje živim, te Sisačko-moslavačka županija (unutar koje radim) to prepoznale prije nekoliko godina te sa gotovo 80% ukupnih sredstava sufinanciraju ovaj postupak svakom stočaru sa njihova područja.
Budućnost reprodukcije u govedarskoj proizvodnji vidim u (a) liječenju stanja smanjene plodnosti kojih će biti sve više i više, zahvaljujući povećanju proizvodnje i mijenjanju načina držanja i hranidbe te (b) embrio transferu kao nadogradnji umjetnog osjemenjivanja u smislu genetskog poboljšanja. Za desetak će se godina tek rijetki stočar odlučiti na prirodni pripust bikom sumnjivih ili slabo ispitanih svojstava (uz potencijalno širenje spolno prenosivih bolesti) bez obzira na oblik i tip proizvodnje (mlijeko ili meso), kao i na nasumično i neplansko križanje pojedinih pasmina raznim bikovima raznih pasmina i svojstava. Trenutna je situacija, na žalost, posljedica nereda i neposjedovanja programa u poljoprivredi usmjerenih na razvoj i unapređenje govedarske proizvodnje koja bi mnogima mogla (i trebala) osigurati siguran i kvalitetan život. Uvjeren sam kako imamo dovoljno znanja i mogućnosti da to korjenito izmijenimo, poštujući uvjete stručnosti i rada dobrog gospodara na svakom gospodarstvu.