Emergentne zoonoze u Omanu

Nenad Pandak

Royal Hospital, Muscat, Oman; e-mail: npandak@gmail.com

Sultanat Oman je arapska zemlja smještena u jugoistočnom obalnom dijelu Arabijskog poluotoka. Na kopnu graniči s Jemenom, Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima dok morsku granicu ima s Iranom i Pakistanom. Gospodarstvo se uglavnom bazira na proizvodnji nafte i plina premda se unatrag dvadesetak godina ulažu značajni napori na diversifikaciji gospodarstvenih aktivnosti. Poput ostalih zemalja Perzijskog zaljeva i Oman ima jednu od najtoplijih klima na Zemlji.
Srednje ljetne temperature na sjevernom obalnom području se kreću u rasponu 30-40°C dok se u unutrašnjosti penju i do 50°C. Količina padalina na sjeveru i u unutrašnjosti zemlje je vrlo mala, ali južni dio zemlje ima obilne sezonske padaline zbog utjecaja monsunskih vjetrova koji donose vlagu s Indijskog oceana. Općenito se može reći da obalno područje Omana ima toplu i vlažnu klimu dok je klima u unutrašnjosti topla i suha. Površinom je Oman više od pet puta veći od Hrvatske, ali je po broju stanovnika gotovo jednak. Od ukupno 4.160.000 stanovnika, 44% čine ne-Omanci koji su uglavnom strani radnici iz zemalja jugoistočne Azije. Emergentne zoonoze koje su prisutne u Omanu su odraz geografskog položaja i klimatskih osobitosti zemlje, ali i intenzivne i stalne migracije ljudi, bilo da se radi o ekonomskoj migraciji ili prisilnoj migraciji zbog ratnih zbivanja.

Tijekom zadnjih godina u Omanu je provedeno nekoliko istraživanja koja su ukazala na prisutnost vektora za koje se od prije zna da su kompetentni prenosioci uzročnika nekih emergentnih bolesti.
Dokazana je prisutnost krpelja roda Hyalomma koji su kompetentni vektori virusa krimsko-kongoanske hemoragijske groznice. Jednako tako su nađeni krpelji roda Amblyomma i Rhipicephalus za koje se zna da su prenosioci rikecija. Premda do sad nije potvrđena niti jedna rikecijska bolest, seroepidemiološko istraživanje u regiji Dofar na jugu zemlje je pokazalo da oko 60% stanovništa posjeduje specifična anti-R. conorii protutijela. Entomološko istraživanje provedeno 1997. godine u Dofaru je pokazalo da su na tom području prisutni komarci roda Anopheles što nije iznenađujuće jer je u Omanu od ranije bila prisutna autohtona malarija koja je brojnim aktivnostima suzbijena premda se povremeno javljaju manja lokalna grupiranja slučajeva malarije. Istim je istraživanjem pokazano da su na tom području prisutni Ae. aegypti i Ae. albopictus koji su prenosioci denga, zika i chikungunya virusa. Unatoč ovome do sad nije zabilježeno značajnije lokalno širenje ovih virusa. Programskim modeliranjem utjecaja klimatskih promjena na rasprostranjenost komaraca roda Aedes predviđa se širenje staništa ovih komaraca i na sjever Omana što višestruko povećava rizik endemizacije denga, Zika i chikungunya virusa.

Krimsko-kongoanska hemoragijska groznica je endemska bolest u Omanu. Prvi je put potvrđena 1995. godine i od tada se bilježe sporadični slučajevi ili manje epidemije koje su se uglavnom javljale oko vjerskih praznika nakon tradicionalnih klanja koza, goveda ili kamila koje su glavni rezervoari uzročnika ove bolesti.

Premda su u Omanu prisutni vektori virusa denge, prijenos virusa na lokalno stanovništo se zbivao vrlo rijetko, a od 2014. godine takav prijenos nije zabilježen. Svake se godine bilježe bolesnici s dengom, a incidencija ove bolesti je u stalnom porastu što prati porast incidencije svugdje u svijetu.
Oko trećine bolesnika čine Indijci koji budu inficirani u svojoj domovini tijekom godišnjih odmora, a bolest se potom manifestira po povratku u Oman gdje su privremeno zaposleni. Četvrtina bolesnika su Omanci koji se inficiraju prilikom putovanja u zemlje jugositočne Azije.

Bruceloza je jedna od najčešćih emergentnih zoonoza prisutnih u Omanu. Oko 95% bolesnika je bolest steklo u Dofaru bilo da se radi o stanovnicima ove regije ili o posjetiocima ovog turistički vrlo posjećenog područja. Čovjek se inficira direktnim kontaktom sa životinjama, boravkom u blizini farmi kad se inficira inhalacijom aerosola ili konzumacijom nepasteriziranog mlijeka i/ili mliječnih proizvoda. Jedna od iznimno popularnih tradicionalnih metoda liječenja u ovom dijelu svijeta je konzumacija nepasteriziranog kamiljeg mlijeka što je nerijetko i uzrokom infekcije brucelama. Premda je većina bolesnika epidemiološki povezana s boravkom u Dofaru, zadnjih se godina registrira značajniji porast inficiranih i iz ostalih krajeva zemlje što pokazuje da se infekcija u životinja širi.

Do prije dvadesetak godina je lišmanijaza predstavljala značajan javno-zdravstveni problem, ali se od 1994. godine provode stalne mjere suzbijanja razmnožavanja papatača pa se bolesnici s kožnim ili visceralnim oblikom lišmanijaze viđaju samo sporadično.

Zbog klimatskih uvjeta gripa u Omanu nema izraziti sezonski karakter kakav ima u predjelima s umjerenom klimom i jasno odijeljenim toplijim i hladnijim sezonama. Virus gripe je prisutan cijelu godinu uz manje sezonske oscilacije. Gripa uzrokovana pandemijskim H1N1 sojem virusa je prvi put potvrđena 2009. godine, a epidemija je zahvatila zemlju u pandemijski uobičajena dva navrata tijekom 2009. i 2010. godine. Ukupno je potvrđeno 6347 H1N1 infekcija, a tijekom ove epidemije je 33 bolesnika umrlo. Po završetku epidemije H1N1 virus je postao sastavni dio sezonskih virusa gripe pa se redovito bilježe sporadični slučajevi ili manja grupiranja ovih infekcija.

Spektar emergentnih zonoza prisutnih u Omanu je, kao i bilo gdje u svijetu, uvjetovanim geografskim položajem i klimatskim prilikama. Uzročnici zoonoza koje su prisutne na ovom području imaju svoje rezervoare i vektore, ali klimatske promjene koje se odvijaju neminovno dovode i do promjena i na području emergentnih zoonoza. Zbog već prisutnih vektora, a prema procjenama njihove rasprostranjenosti, u skorijoj budućnosti je za očekivati da Oman postane endemsko područje za novounesene uzročnike poput denga, zika i chikungunya virusa. Sve ovo pokazuje da su promjene spektra emergentnih zoonoza kojima svjedočimo univerzalne bez obzira koji dio svijeta promatramo.