Dr. sc. Silvija Rakočević, dr. vet. med.
Veterinarska ambulanta GOLDI
Epileptičke napadaje nemoguće je unaprijed predvidjeti. Oni mogu nastati u pasa neovisno o vanjskim podražajima, dok u drugih mogu biti uzrokovani iznenadnim stresom, vremenskim promjenama. Nastaju po danu kad je pas aktivan, mogu biti u toku noći kada pas miruje ili spava. Napad može biti za vrijeme kada vlasnik nije kod kuće, pa takvi ne budu niti registrirani. To spominjem zbog toga, jer neki vlasnici me u panici pitaju što će se dogoditi ako pas ima napad po noći kad ukućani spavaju ili nisu kod kuće. Napadi koji traju kraće i nisu jačeg intenziteta, mogu proći, a da ih vlasnik ne vidi ili ne čuje. Inače bi bilo dobro, da kod svakog epileptičkog napada /u daljnjem tekstu: epi-napada/, vlasnik zapiše datum, dužinu i intenzitet grčeva. Možda nije loša sugestija snimiti epizodu grčeva i to pokazati vašem veterinaru. On će tada odrediti da li se radi o epilepsiji.
Znamo da ovakva vrsta napada koji liče epilepsiji može biti uzrokovana i drugim bolestima i stanjima, moramo ih postepeno isključiti. Vaš veterinar će napraviti cijeli niz pretraga koje uključuju:
- fizikalnu pretragu srca, pluća, trbušne šupljine, zatim boju zubnog mesa i bjeloočnica, itd;
- neurološki pregled koji uključuje ponašanje životinje, koordinaciju, reflekse i živčanu funkciju. Time dobivamo uvid u neke bolesti živčanog sistema koje mogu biti uzrokom napadaja;
- laboratorijske pretrage /kompletna krvna slika, rutinska biokemija i pretraga urina/. Tako ćemo otkloniti neke bolesti metabolizma ili jetrenih bolesti, koje također mogu biti uzrokom napada;
- ispitati funkciju štitnjače mjerenjem razine njenih hormona.
Uzroci epileptičkih napada kod sekundarne epilepsije su najčešće tumori mozga, hidrocefalus /nakupljanje tekućine sa posljedičnim proširenjem moždanih komora/, trovanje toksinima kao što su arsen, organofosforni spojevi, strihnin. Nadalje mogu biti neke bolesti /štenećak, upala mozga, zatim metabolički uzroci /smanjena razina glukoze u krvi, zatajenje jetre ili bubrega/, te trauma glave.
U pasa od 1-3 godine češće se kod epi – napadaja radi o genetskoj ili idiopatskoj epilepsiji, dok kod pasa od 4 godine nadalje sumnjamo na sekundarnu epilepsiju.
Epileptičke napade dijelimo na GRAND MAL ili toničko–kloničke grčeve. U toničkoj fazi životinja obično pada na tlo, gubi svijest, sve četiri noge drži ukočeno i ispruženo. Može prestati disati. Ta faza obično traje 10 do 30 sekundii onda prelazi u kloničku fazu gdje životinja „vesla“ nogama, ima raširene zjenice, slini, može se pomokriti i izvršiti veliku nuždu. To može trajati 2 do 3 minute, nakon toga je životinja još smetena, 5 do 10 minuta, diše ubrzano, nakon toga se vraća u normalno stanje.
PETIT MAL grčevi mogu proći nezapaženo, sastoje se u trenutačnom gubitku svijesti, gubitku mišićnog tonusa, eventualno rotaciji očne jabučice.
STATUS EPILEPTICUS je stanje gdje grčenje može trajati 30 minuta ili duže. To stanje je vrlo ozbiljno i potrebno je hitno potražiti veterinara.
Naravno da nije moguće potpuno i strogo odijeliti vrste epi –napadaja jedan od drugog.
Za definitivnu dijagnozu epilepsije svakako će veterinar preporučiti NMR /nuklearno-magnetnu rezonancu/, CT /kompjuteriziranu tomografiju/, ako je potrebno analizu cerebrospinalnog likvora, RTG glave i EEG /elektroencefalografiju/.
Terapiju lijekovima za epilepsiju odrediti će vaš veterinar. Uspjeh terapije ovisiti će vlasnicima koji se moraju držati točnih uputa veterinara sa obavezom da sami ne mijenjaju dozu ili vrstu lijeka bez konzultacije. Od lijekova se najčešće koristi Phenobarbiton. Od ostalih lijekova u obzir mogu doći Primidon, Diazepam /Apaurin/, kalijev bromid. Psi koji uzimaju lijekove za epilepsiju moraju češće kontrolirati jetrene enzime.
Vaš će veterinar za svakog kućnog ljubimca koji boluje od te bolesti odrediti koji lijek i koju dozu treba uzimati, to je vrlo individualno i nema pravila.