Izlaganje sa skupaKućni ljubimci

Epilepsija u praksi – što sve možemo bez napredne dijagnostike?

Filip Kajin
Klinika za unutarnje bolesti, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Filip Kajin VD2023

Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa

VETERINARSKI DANI 2023.

Izvor: Zbornik radova Veterinarski dani, Osijek, 2023.


SažetakAbstract

Sažetak


Rad s pacijentima koji imaju epilepsijske napadaje zahtijeva značajan angažman veterinara, posebno kada postizanje zadovoljavajuće kontrole napadaja predstavlja izazov. Napadaji predstavljaju najčešći neurološki poremećaj kod malih životinja, a čak i uz najučinkovitiju terapiju, može doći do probojnih napadaja koji zahtijevaju pažljivo upravljanje, konzultacije s vlasnicima kućnih ljubimaca i potencijalne prilagodbe lijekova.
Kao i kod ostalih bolesti, početni korak je uzimanje (ovdje posebno) temeljite anamneze. Anamneza kod pacijenata s napadajima posebno je važna jer se iz ovih informacija često mogu izvući mnogi tragovi o uzroku napadaja. Razlikovanje idiopatske epilepsije od strukturalne epilepsije ili reaktivnih napadaja temelji se na dobi (kod pasa), anamnezi, nalazima općeg kliničkog i neurološkog pregleda, te rezultatima laboratorijskih pretraga. Životinje s idiopatskom epilepsijom su neurološki normalne između napadaja, osim znakova koji prethode napadaju i simetričnih postiktalnih znakova nakon napadaja. Za mačke i pse izvan uobičajenog dobnog raspona za idiopatsku epilepsiju, s abnormalnostima u minimalnoj laboratorijskoj bazi podataka (hemogram, biokemijski profil, analiza urina) ili abnormalnim neurološkim pregledom tijekom interiktalnog razdoblja, preporučuje se naprednija neurološka obrada. Dodatna dijagnostika za pse može uključivati stimuliranje žučnih kiselina, titar protutijala za virus štenećaka, toksoplazmozu, neosporozu, zatim magnetsku rezonanciju (MRI) ili kompjutoriziranu tomografiju (CT) glave i analizu cerebrospinalnog likvora (CSL). Dodatna dijagnostika za mačke može uključivati ispitivanje za viruse mačje leukemije i mačje imunodeficijencije (FIV/FeLV), serologiju za toksoplazmozu, MRI/CT i analizu CSL-a. Negativni rezultati potvrđuju dijagnozu idiopatske epilepsije. Postavljanje dijagnoze pomaže u odabiru terapijskog režima koji najbolje odgovara pacijentu, međutim, postavljanje te dijagnoze nije uvijek moguće. Početnim dijagnostičkim pristupom dobivaju se informacija za izradu učinkovitog terapijskog plana.

Ključne riječi: napadaji, pas, mačka, primarna dijagnostika.

WHAT CAN WE DO WITHOUT ADVANCED DIAGNOSTICS?


Filip Kajin


Abstract
Managing patients with seizures demands a significant commitment from veterinarians, particularly when achieving control proves challenging.
Seizures represent the most prevalent neurological disorder in small animals, and regrettably, even with the most efficacious treatments, breakthrough seizures can appear, necessitating careful management, consultations with pet owners, and potential adjustments of medications. As with all medical and surgical problems, the initial step is taking a (here especially) thorough history. The history in seizure disorders is especially important because many clues to the cause of the disorder can often be discerned from this information. Differentiating primary epilepsy from structural epilepsy or reactive seizures is done based on age (dog), history, physical and neurological examination findings, and results of laboratory tests. Animals with idiopathic epilepsy are normal in between seizures, with the exception of prodromal signs immediately prior to a seizure and symmetrical post-ictal signs after a seizure. A complete neurological workup is often recommended for cats and for dogs outside the usual age range for primary epilepsy; with abnormalities in the minimum laboratory data base (i.e. complete blood count, biochemistry profile, urinalysis); or abnormal neurological examination findings during the interictal period.
Further diagnostic testing for dogs may include fasting and postprandial bile acids assays; titers for canine distemper virus, toxoplasmosis, neosporosis, magnetic resonance imaging (MRI) or computed tomography (CT) of the head; and cerebrospinal fluid (CSF) analysis. Further diagnostic testing for cats may include assays for feline leukemia and feline immunodeficiency viruses; serology for toxoplasmosis; MRI/CT; and CSF analysis. Negative results confirm a diagnosis of idiopathic epilepsy. Establishing a diagnosis helps in deciding a therapeutic regime that best fits the patient; however, making that diagnosis is not always possible. Using the initial diagnostic approach produces the information needed to put together an effective therapy plan.

Key words: seizures, dog, cat, primary diagnostics.

Vezano (epilepsija):

Vezani sadržaji

Liječenje prijeloma zuba i zaostalog korijena zuba

Urednik

Procjena kontaminacije patogenima u pripravcima mezenhimskih matičnih stanica porijeklom iz masnog tkiva pasa

Urednik

Javni poziv za iskaz interesa za provedbu subvencioniranog postupka sterilizacije vlasničkih pasa na području Grada Zagreba za 2025. godinu

Urednik

20 godina označavanja kućnih ljubimaca u Republici Hrvatskoj

Urednik

Prvi molekularni dokazi erlihija u krpelja na području RH

Urednik

Rizični čimbenici pri slikovnoj dijagnostici hitnih pacijenata

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više