Epizootiološke osobitosti i čimbenici rizika pojave i širenja ASK u Europi i Republici Hrvatskoj (RH)

Izv. prof. dr. sc. Lorena Jemeršić
Hrvatski veterinarski institut

▲

3. Epizootiološke osobitosti i čimbenici rizika pojave i širenja ASK u Europi i Republici Hrvatskoj (RH)

Virus ASK se putem ekskreta i sekreta inficirane svinje izlučuje u okoliš tijekom inkubacije, trajanja infekcije, pa sve do uginuća svinje. Ukoliko je infekcija uzrokovana srednje ili slabovirulentnim sojevima virusa, svinja može preživjeti infekciju i ostati trajnim izlučivačem virusa.

Sam prijenos virusa moguć je:

• silvatičnim ciklusom kada se virus održava u okolišu u divljim svinjama (Afrika) i krpeljima roda Ornithodoros. U krpelja se virus ASK prenosi transtadijalno (Hess i sur., 1988.), razmnožavanjem i transovarijalno (Plowright i sur., 1970.). Krpelji mogu prenijeti uzročnika i sa divlje na domaću svinju ukoliko im je stanište jednako (Plowright i sur., 1994.).
• ciklusom koji uključuje samo domaće svinje, a virus se prenosi izravnim i neizravnim dodirom bolesne i prijemčive svinje unutar farme ili unutar određene epidemiološke jedinice.
  Ukoliko je infekcija uzrokovana jako virulentnim sojevima virusa ASK moguće je i prekidanje ciklusa zbog naglog uginuća svih jedinki u objektu.
• mješovitim ciklusom koji uključuje divlje i domaće svinje, a koji je moguć putem izravnog ili neizravnog dodira između divljih i domaćih svinja.
• Europski ciklus koji uključuje prijenos virusa unutar populacije divljih svinja, bez prisutnosti vektora, a ciklus uključuje lešine uginulih divljih svinja i njihova staništa (Chenais i sur., 2019.)

Visoka gustoća divljih i domaćih svinja po jedinici površine olakšava prijenos virusa i njegovo daljnje širenje. ASK se od 2007. do danas širila Europom u područjima hladnije kontinentalne klime što može biti razlogom što nije dokazana uloga mekih krpelja niti drugih vektora u prijenosu infekcije. Ipak, poznavanjem prirodnih staništa i proširenosti krpelja roda Ornithodoros na području Europe, pa i RH, omogućilo bi se utvrđivanje i zona većeg rizika od pojave, ali i održavanja zaraze u prirodi.

Prema dosadašnjim spoznajama na europskom je području glavni rezervoar virusa ASK divlja svinja koja za razliku od divljih svinja Afrike, pokazuje znakove infekcije i jednaku osjetljivost spram virusa kao i domaća svinja.
Stoga se nakon pojave ASK na Kavkazu smatralo da će zbog visokog letaliteta divljih svinja biti onemogućeno daljnje širenje infekcije (Chenais i sur., 2019).
Međutim, ta se procjena pokazala netočnom, jer je dokazano kako je upravo divljim svinjama virus ASK proširen s Kavkaza u Europu. Lešine uginulih divljih svinja mogu i šest mjeseci, pa i duže biti izvorima virusa ASK.
Usprkos tome, promatranjem ponašanja divljih svinja pri susretu s lešinama drugih divljih svinja nije dokazan kanibalizam, te je rizik od širenja zaraze ovim putem mali, osim u iznimno mladih svinja koje ponekad glođu kosti istovrsnih lešina. Međutim, zbog kontaminacije okoliša moguć je prijenos virusa rovanjem. Drugi šumski predatori (npr. lisica, vuk, čagalj ili tvor), ali i divlje ptice mogu raznositi ostatke lešina na veće udaljenosti, što može predstavljati daljnji rizik od širenja ASK.

ASK je do danas transkontinentalno proširena isključivo putem kontaminiranih otpadaka hrane upotrijebljene za napoj svinja. Većinom su otpaci na novi kontinent dospjeli zrakoplovom i brodom iz zaraženih država Afrike.
Turisti također mogu, nesvjesni opasnosti, unijeti virus ASK u nezaraženo područje putem hrane koju donesu nakon posjećivanja područja/država u kojima je ASK prisutna. U Europi je višekratno dokazano širenje virusa neodgovornim ljudskim činjenjem, te je to glavni izvor pojave virusa u prethodno slobodnim područjima, kao što su slučajevi pojave infekcije u Republici Češkoj i Belgiji.

U nekim je državama Europe, pa tako i u RH dvorišni uzgoj svinja, pogotovo uzgoj na otvorenom i bez uvođenja dodatnih zaštitnih mjera značajan čimbenik rizika pojave zaraze u domaćih svinja (Jurado i sur., 2018). Dokazano je i da je suzbijanje bolesti u područjima s ekstenzivnim uzgojem svinja otežan u odnosu na područja/države s intenzivnim sustavom uzgoja svinja upravo zbog razlike u primijenjenim biosigurnosnim mjerama (Bech-Nielsen i sur., 1993.).
Otvorena odlagališta smeća također predstavljaju rizik za širenje infekcije. Do prijenosa virusa može doći i na odmaralištima za kamione koje prevoze svinje, te u brodskim i zrakoplovnim lukama.

Vezano:

• Hrvatska po prvi puta u visokom Odboru Regionalne Konferencije Svjetske organizacije za zdravlje životinja
• Jesenski Višegrad Vet Plus sastanak
• Ukidanje zone zaštite i zone nadziranja u Splitsko-dalmatinskoj županiji zbog afričke svinjske kuge
• Peti ovogodišnji slučaj afričke svinjske kuge u uzgojima
• Treći ovogodišnji slučaj afričke svinjske kuge