Dr. sc. Marko SAMARDŽIJA*, dr. med. vet., redoviti profesor (dopisni autor, e-mail: smarko@vef.hr), Veterinarski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska; Nikolina KRALJ, dr. med. vet., Hrvatska; dr. sc. Jelka PLEADIN, dipl. ing. biotehnol., znanstvena savjetnica, naslovna izvanredna profesorica, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska
Prof. dr. sc. Marko Samardžija Veterinarski fakultet Sveučilišta u ZagrebuHormoni su dio endokrinog sustava koji se prirodno sintetiziraju u organizmu i nalaze se u biološkom materijalu životinja i ljudi, a predstavljaju kemijske tvari koje nastaju u žlijezdama i tkivima iz kojih se prenose krvlju do drugih tkiva i organa u organizmu, gdje potom prouzroče specifične reakcije. Hormoni su važni za održavanje homeostaze u organizmu kako bi se izbjegla metabolička neuravnoteženost i bolesti kao posljedice takvog stanja. Mogu biti endogenog (sintetizirani u organizmu) i egzogenog (unešeni u organizam) podrijetla te prirodni i sintetički. Spolni hormoni su tvari koje se ponajprije izlučuju iz muških i ženskih spolnih žlijezda; testisa i jajnika, a mogu se izlučivati i iz drugih tkiva.
Estrogeni su skupina steroidnih hormona čiji su učinci otkriveni u prvoj polovici 20. stoljeća. Estrogeni hormoni su: estradiol, estron, estriol i epistriol, od kojih su najviše ispitivane koncentracije estradiola, estrona i estriola u različitih životinjskih vrsta (Guyton i Hall, 2006.).
Glavni, najaktivniji i najzastupljeniji su estradiol (17ß-estradiol) i estron.
Estrogene hormone izlučuju jajnici, ali se mogu izolirati i iz placente, testisa i adrenalnih žlijezda (Samardžija i sur., 2015.). Estrogenska aktivnost ß-estradiola je 12 puta veća od aktivnosti estrona, a 80 puta veća od aktivnosti estriola. Ove relativno izražene aktivnosti upućuju na to da je ukupni estrogenski učinak 17ß-estradiola obično mnogo puta veći od zajedničkog učinka ostalih dvaju estrogena, premda se ne mogu zanemariti ni estrogenski učinci estrona (Guyton i Hall, 2006.).
Estrogeni se izlučuju u manjim količinama u razdoblju prije spolne zrelosti, da bi se tijekom spolne zrelosti količina povećala do 20 puta. Tada djeluju na proliferaciju stanica i rast tkiva u svim organima vezanim uz primarna spolna obilježja i rasplođivanje (spolni organi, mliječna žlijezda). Uz to sudjeluju u procesima vezanim uz formiranje sekundarnih spolnih karakteristika (razvoj kostura, dlake, metabolizma masti, odlaganje bjelančevina, sinteze i akumuliranja RNK i bjelančevina) (Samardžija i sur., 2010.). Estrogen, poput testosterona, direktno i indirektno utječe na pojačano zadržavanje dušika u organizmu te povećanu sintezu proteina (Meyer, 2001., Stephany, 2010., Pleadin i sur., 2011.a).
Primarna funkcija spolnih hormona u organizmu je usmjerena na reprodukcijski sustav, ali ove tvari djeluju i na rast mišićnog tkiva i bolju iskoristivost hrane tijekom hranidbe životinja te time i povećanje prinosa tovnih životinja, što je rezultiralo njihovom primjenom u anaboličke svrhe na farmskim životinjama (Pleadin i Bogdanović, 2016.).
Sinteza, izlučivanje i mehanizam djelovanja estrogena
Estrogeni se sintetiziraju u jajnicima, uglavnom iz kolesterola koji potječe iz krvi, te acetil-koenzima A. Više molekula tog spoja vezuje se u steroidnu jezgru. U tijeku sinteze najprije se uglavnom sintetiziraju progesteron i muški spolni hormon testosteron. Zatim, tijekom folikularne faze ovarijskog ciklusa, granulozne stanice pretvaraju gotovo sav testosteron i veliku količinu progesterona u estrogene (Guyton i Hall, 2006.). Granuloza stanice na svojoj površini imaju FSH receptore koji pojačavaju aktivnost aromataze koja pretvara androsteron u estradiol.
Folikularne stanice koje okružuju Graafov folikul izlučuju estrogene u folikularnu tekućinu, a potom u krvotok (Kozarić, 1997.).
U plazmi, estradiol je u velikoj mjeri vezan za albumine i transportne proteine, a samo mali dio je slobodan i biološki aktivan. Eliminacija estrogena podrazumijeva konverziju u manje aktivne estrogene, kao što su estron i estriol. Jetra imaju glavnu ulogu u inaktivaciji steroida i u njoj estrogeni podliježu reduktivnoj inaktivaciji i konjugaciji sa sulfatom ili glukuronskom kiselinom. Pritom žuč predstavlja važan put izlučivanja estrogena kod svih domaćih životinja, dok ga urin sadrži u manjim količinama. Estron je glavni urirnarni estrogen kod krmača i razina mu doseže maksimum približno u vrijeme pojave estrusa.
Estrogeni se prenose krvlju do ciljnih tkiva i organa, uglavnom vezani na albumine i globuline plazme. Ta veza hormona i bjelančevina plazme toliko je slaba da se oni brzo, otprilike kroz 30 minuta, otpuštaju u tkiva te djeluju preko receptora. Postoje dvije vrste staničnih estrogenskih receptora, a to su ER-alfa i ER-beta. ER-alfa receptori se nalaze u maternici, testisima, bubrezima, jetri i srcu. ER-beta receptori nalaze se u jajnicima, prostati, plućima, gastro-intestinalnom i hematopoetskom sustavu te središnjem živčanom sustavu (Saunders i sur., 2000.).
Estrogen, poput testosterona, utječe na razvoj reproduktivnog sustava kroz stimulaciju sinteze proteina. Kod ženki dolazi do proliferacije i diferencijacije vaginalnog epitela, sekrecije alkalne cervikalne sluzi, proliferacije endometrija uterusa, hipertrofije i elongacije sekretornih žlijezda, porasta titra protutijela koja štite od infekcija, proliferacije epitelnih i žljezdanih stanica mliječnih kanala i rasta mliječne žlijezde (Tomašković i sur., 2007.).
U većini domaćih životinja estrogen, uz određene razine progesterona, izaziva manifestaciju estrusa promjenom ponašanja (Emea, 1999.). Takve životinje postaju nemirnije, slabije jedu, a u krava pada produkcija mlijeka. Stidnica postaje edematozna, hiperemična, a cervikalna sluz postaje viskozna.
Estrogen potiče osteoblaste kroz aktivaciju paratireoidnog hormona (PTH) i oslobađanje kalcitonina. Estrogen potiče sintezu eritrocita, ali pri dugotrajnoj primjeni može dovesti do aplastične anemije. Potiče jetrenu biosintezu brojnih endogenih proteina kao što su: tiroid (TBG), steroidni globulini (CBG, SSBG), angiotenziogen, albumin, fibrinogen i protrombin. Estrogen povećava sintezu jetrenog LDL receptora, snižava razinu kolesterola u plazmi (zajedno s T4 hormonom i inzulinom). Estrogen, za razliku od progesterona, prouzroči perifernu vazodilataciju djelovanjem vazodilatatora dušikovog oksida (NO) (Bruce i Porterfield, 2013.).
Fiziološke razine spolnih hormona u plazmi variraju ovisno o vrsti životinje, kategoriji, spolu i dobi (Heitzman, 1993.).
Njihova koncentracija ovisna je i o spolnoj zrelosti životinje, prisutnosti hormona u hrani (fitoestrogeni) te općih uvjeta uzgoja. Pojava estrusa, a time i koncentracija spolnih hormona, može biti uvjetovana različitim vrstama biljaka iz krmiva, tj. estrogenog učinka pojedinih sastojaka biljaka, poput izoflavona i laktona rezicilne kiseline. Ujedno, steroidni hormoni su dio endokrinog sustava i u fiziološkim okvirima ih nalazimo u biološkom materijalu životinja.
Budući da je fiziološka prisutnost i varijabilnost razina ovih hormona povezana s mnogim faktorima ta činjenica otežava dokazivanje korištenja tih tvari u anaboličke svrhe, budući da je teško točno odrediti fiziološke razine određenih spolnih hormona u pojedinim kategorijama životinja (Pleadin i sur., 2011.b). Za određivanje koncentracije hormona u biološkom materijalu, svi podatci o životinjama i anamneza trebaju se uzeti u obzir pri procjeni terapeutskih ili anaboličkih razina te potom povišene razine dovesti u moguću poveznicu sa zlouporabom ovih tvari kao anabolika, odnosno promotora rasta u farmskih životinja (Van der Wal i Berende, 1983., Pleadin i sur., 2011.a).
Terapeutska uporaba ovih tvari ograničena je na primjenu kod poremećaja u reprodukciji i tijekom gravidnosti (Colazo i sur., 2007., Alnimer i Husein, 2007.). Učestala je primjena 17ß-estradiola u liječenju urinarne inkontinencije, najčešće prouzročene slabošću urinarnog sfinktera. Najčešće se javlja u kastriranih ženki velikih pasmina (incidencija 11-20%), ali se može javiti i u nekastriranih ženki, mužjaka i mačaka.
Koncentracija 17ß-estradiola pada nakon ovarijohisterektomije u kuja, što rezultira opuštanjem uretralnog sfintera kroz 3-6 mjeseci. Trenutačno nema dopuštenog lijeka za liječenje inkontinencije životinja, a većina humanih pripravaka se povlači s tržišta zbog toksičnosti i kancerogenosti.
U tabeli 1 prikazana je primjena lijekova koji se koriste u liječenju urinarne inkontinencije (Merck, 2016.).Tabela 1. Lijekovi koji se koriste u liječenju urinarne inkontinencije (MERCK, 2016.)Dietilstilbestrol (DES) je sintetički, nesteroidni estrogen koji je prvi puta sintetiziran 1938. godine. Vrlo je sličan prirodnom estrogenu i jeftin te je prvi izbor lijeka za liječenje urinarne inkontinencije u kuja. Terapija DES-om traje 7-10 dana, a zatim se reducira na jednom tjedno kako bi se izbjegao njegov toksični učinak.
U životinja tretiranih DES-om javlja se supresija koštane moždine, a klinički se očituje trombocitopenijom i potencijalno fatalnom aplastičnom anemijom. Ujedno, javljaju se alopecije, cistične promjene na jajnicima, cistična hiperplazija endometrija, piometra, prolongirani estrusi i neplodnost. Hematopoetska toksičnost u mačaka je vrlo rijetka. U mužjaka se urinarna inkontinencija liječi testosteronom, ali generalno, njegov učinak je slabiji nego terapijski učinak estrogena u ženki (Anonymus, 2012.).
Uporaba ovih tvari u svrhu liječenja se smanjila (reproduktivni poremećaji i graviditet) zbog moguće kumulacije u jestivim tkivima farmski životinja, prisutnosti njihovih rezidua u proizvodima animalnog podrijetla te njihovog štetnog utjecaja na ljudsko zdravlje. Rezultati istraživanja ujedno pokazuju i da utjecaj egzogenih prirodnih hormona na fiziološke procese u organizmu ovisi o unesenoj količini u odnosu na prirodnu razinu, a ukoliko se primjenjuju na životinjama u propisanoj terapeutskoj dozi njihovi ostatci u mesu su niski i općenito ne predstavljaju opasnost po zdravlje potrošača (Pleadin i sur., 2013.).
Zbog ekonomske isplativosti pri proizvodnji mesa, od samog uzgoja stoke do klanja, prerade i daljnje distribucije, s ciljem povećanja proizvodnje i smanjenja gubitaka, koristile su se brojne prirodne i sintetičke tvari. Tvari s anaboličkim učinkom (anabolici) u stočarskoj proizvodnji su organsko-kemijske tvari koje poboljšavaju iskoristivost hrane i stimuliraju rast tkiva svojim utjecajem na metaboličke procese uključene u sintezu proteina, a ta je stimulacija osobito izražena u stanicama skeletnih mišića.
Anabolici ujedno djeluju na način da smanjuju količinu masnog tkiva zbog stimulacije lipolitičkih procesa (Lone, 1997., Anderson i sur., 2005.). Njihov se nalaz u krvi ne može smatrati dokazom ilegalne primjene odnosno zlouporabe, budući su u organizmu prisutni u fiziološkim razinama (Pleadin i sur., 2009.).
U prošlosti su 17β-estradiol, testosteron, progesteron i sintetski steroidi korišteni kao promotori rasta u obliku različitih implantata, tableta s estradiolom ili u kombinaciji estradiola i testosterona (Samardžija i sur., 2015.).
Njihova uporaba u anaboličke svrhe je, međutim, zabranjena zbog utvrđenog štetnog utjecaja na zdravlje životinja i ljudi (Council Directive 1996/22/EC; Council Direktive 2003/74/EC).
Stilbeni i njihovi derivati (soli i esteri) kao sintetski steroidni hormoni nekada su se koristili tijekom tova životinja, naročito goveda. Najznačajnija je bila uporaba DES-a, kojim je peroralno ili putem injekcije tretirana stoka u svrhu povećanja tjelesne mase i smanjenja masnog tkiva. Brojna toksikološka istraživanja su pokazala da je DES jaki mutagen, teratogen i kancerogen (Martin i sur., 1978., Robboy i sur., 1982.) te je 1981. godine od strane Europske komisije uslijedila zabrana uporabe stilbena, njihovih derivata, soli i estera te tireistatskih tvari za tov životinja (Council Directive 81/602/EEC). Koristio se u i humanoj medicini gdje se davao trudnicama u cilju smanjenja komplikacija u trudnoći. Istraživanja su potvrdila da DES može prouzročiti rijetki vaginalni tumor kod djevojaka i mladih žena koje su bile izložene ovom anaboliku in utero. Način primjene sintetičkih steroida koji se koriste kao promotori rasta prikazan je u tabeli 2.Tabela 2. Sintetički steroidni hormoni koji se koriste kao promotori rasta (MERCK, 2016.) TBA = trenbolon acetat; EB = estradiolbenzoat; E = estradiol 17ß; MGA = melengestrol acetat
Svi su aplicirani u obliku potkožnog implantata, osim MGA koji se daje u hrani.Od prirodnih steroidnih hormona 17ß-estradiol predstavlja najznačajniji hormon s anaboličkim djelovanjem, a ima direktan i indirektan utjecaj na pojačano zadržavanje dušika, povećanje sinteze proteina, povećanje iskoristivosti hrane te povećani rasta životinja u stočarskoj proizvodnji za oko 5-15% (Meyer, 2001.). Djelovanje ovog hormona ostvaruje se neposrednom stimulacijom mišića preko estrogenskih receptora (Meyer i Rapp, 1985.). Oralna i parenteralna primjena 17ß-estradiola, ovisno o dozi i trajanju izloženosti, može prouzročiti povećanu pojavnost tumora u pokusnih životinja u tkivima s visokom koncentracijom specifičnih hormonskih receptora (uterus, vagina, cerviks, mliječna žlijezda), uključujući tumore hipofize, kostiju i jetre. Primjena 17ß-estradiola kao promotora rasta prikazana je u tabeli 3.Tabela 3. Primjena prirodnog steroidnog hormona 17ß-estradiola kao promotora rasta (MERCK, 2016.) EB= estradiol benzoat, P4=progesteronGranica kod koje se postavlja sumnja na anaboličku primjenu 17ß-estradiola u krvnoj plazmi iznosi 0,04 ng/mL u muške i ženske teladi (Heitzman, 1993.).
Samo u plazmi gravidnih krava ili ilegalno tretiranih goveda koncentracija 17ß-estradiola može se kretati od 0,1 do 1 ng/mL (Hoffman i Evers, 1986.). Kako bi se mogla ustvrditi povećana razina 17ß-estradiola potrebno je poznavati fiziološke razine tog hormona u životinja. Fiziološke razine u pojedinih životinjskih vrsta s obzirom na spol i dob istražuju brojne studije, ujedno i razine 17ß-estradiola u liječenih životinja (Pleadin i sur., 2011.b, Samardžija i sur., 2015.).
Pojavnost estrogena u hrani i toksični učinci na ljude
Pojedina istraživanja pokazuju da povećane razine estrogena i njegovih metabolita mogu biti uzrokom karcinoma reproduktivnog sustava (FAO/WHO, 2000.).
Potencijalan izvor estrogenih metabolita je mlijeko koje se konzumira diljem svijeta. Koncentracija estrogena u mlijeku povezana je s količinom mliječne masti i fazi gravidnosti krave. Utvrđeno je da je koncentracija estrogena u drugoj polovici graviditeta bila veća od onih u ranom graviditetu (Asif, 2013.). Ispitivanjem prehrambenih navika i drugih rizičnih faktora za razvoj karcinoma kod žena u menopauzi utvrđeno je da rizik pojavnosti karcinoma jajnika povezan s konzumacijom mliječnih proizvoda.
Nedavna istraživanja o početku puberteta pokazuju trend ranijeg spolnog sazrijevanja djevojčica, a nekolicina izvješća povezuje raniju pojavu menarhe s povećanjem indeksa tjelesne mase (IBM).
Među raznim prehrambenim namirnicama, kravlje mlijeko i sir su imali najveću korelaciju s pojavom i smrtnosti navedenih karcinoma (Maruyama i sur., 2010.).
Izloženost ljudi, prvenstveno predpubertetske djece egzogenim estrogenima, posebno zabrinjava znanstvenike. U predpubertetske djece izlučuje se mala količina estrogena te je serumska koncentracija 17ß-estradiola ispod granice detekcije (< 2 pg/mL). Upravo zbog toga izlaganje već niskim količinama estrogena može imati utjecaj na rast i sazrijevanje predpubertetske djece. S obzirom na utjecaj egzogenog estrogena na predpubertetsku djecu, autori su naročito zabrinuti zbog široke potrošnje mlijeka dobivenog od gravidnih krava (Maruyama i sur., 2010.).
Plijesni iz roda Fusarium vrlo često kontaminiraju hranu za životinje, budući su krmiva (kukuruz, pšenica i ječam) koje se uzgaja u umjerenoj klimi s vlažnim vremenskim uvjetima učestalo kontaminirana ovim plijesnima, a one produciraju fuzarijske mikotoksine. Vrsta F. graminearum producira zearelenon, lakton rezocilne kiseline (RALs), koji je jedini poznati mikotoksin s primarnim estrogenim učinkom u organizmu, budući se veže na 17ß-estradiolske receptore. Zearalenon, međutim, nije jaki estrogen i ima djelovanje 2-4 puta slabije od 17β-estradiola (Merck, 2016.). O reziduama različitih metabolita steroida dostupno je vrlo malo podataka, unatoč činjenici da metaboliti također mogu imati biološku aktivnost u organizmu (Andersson i Skakkebaek, 1999.).
Zbog mogućeg štetnog djelovanja od 1989. godine u Europskoj uniji zabranjeno je korištenje svih tvari koje imaju hormonski učinak u cilju njihovog anaboličkog djelovanja u farmskih životinja. U Republici Hrvatskoj uporaba anabolika također je zabranjena, a trenutno je važeća Naredba o zabrani primjene određenih tvari hormonskog ili tireostatskog učinka i beta-agonista na farmskim životinjama (NN 51/2013).
U cilju spriječavanja zlouporabe tvari s estrogenim učinkom kao anabolika u stočarskoj proizvodnji neophodno je provođenje sustavnog monitoringa i kontrole ostataka ovih tvari u svim fazama proizvodnje hrane životinjskog podrijetla.
Analize anabolika pri tom se provode temeljem propisanih zakonskih odredbi i korištenjem suvremenih analitičkih metoda u njihovoj detekciji. Analitičke metode koje se koriste u određivanju anabolika trebaju prethodno biti validirane kako bi se dokazalo da ispunjavaju potrebne zahtjeve u pogledu njihove primjene.
Prethodna istraživanja su pokazala da se pri korištenju komercijalno dostupnih imunoenzimskih kitova za ELISA metodu postiže vrlo niski limit detekcije, odnosno vrlo visoka osjetljivost metode, brza i jednostavna analiza uzoraka, niska cijena analiza, ali ujedno i nedovoljna specifičnost zbog „cross-reaktivnosti“ spoja s njegovim metabolitima i stereoizomerima (Pleadin i sur., 2011.a).
U slučaju sumnje na pozitivni rezultat, isti se mora dokazati jednom od potvrdnih metoda s obzirom da one daju informacije o kemijskoj strukturi analita.
Kao prikladne potvrdne metode, koje udovoljavaju zadanim kriterijima i omogućuju selektivno određivanje ostataka anabolika, mogu se koristiti tekućinska kromatografija (LC) ili plinska kromatografija (GC) uz dokazivanje spekrometrijom masa (MS) te tekućinska kromatografija (LC) ili plinska kromatografija (GC) uz dokazivanje infracrvenom (IR) spektrometrijskom detekcijom (Stolker i Brinkman, 2005.). Analize tvari s anaboličkim učinkom provode se sukladno odredbama Pravilnika o provođenju analitičkih metoda i tumačenju rezultata (NN 2/2005) te se rezultati analiza u ovisnosti o ispitivanom parametru uspoređuje s najvećom dopuštenom količinom (NDK) ili najmanjom zahtjevnom granicom učinkovitosti izvedbe metode (MRPL), odnosno u slučaju prirodnih hormona s obzirom na fiziološku razinu (Pleadin i sur., 2009.).
Uporaba estrogena u terapeutskim ili anaboličkim dozama u životinja može imati za posljedicu njihovo prisustvo u hrani. Toksikološkim istraživanjima utvrđeno je da primjena hormona kao tvari s anaboličkim učinkom u stočarskoj proizvodnji može prouzročiti brojne toksične učinke u životinja te posljedice po zdravlje potrošača, a s obzirom da se isti kumuliraju u tkivima životinja koja se nadalje koriste u ljudskoj prehrani. Kronična izloženost egzogenim estrogenima povećava pojavnost karcinoma u ljudi i životinja u tkivima i organima bogatim estrogenskim receptorima. Stoga uporaba estrogena treba biti nadzirana od strane stručne osobe, odnosno nadležnih tijela, uzimajući u obzir fiziološki prisutne razine u organizmu.
Spolni hormoni dio su endokrinog sustava ljudi i životinja i kao takvi nalaze se fiziološki u biološkim materijalima (krv, mlijeko, meso).
Fiziološke razine estradiola variraju ovisno o vrsti životinje, pasmini, dobi, spolu, hranidbi te načinu držanja. S obzirom na navedene čimbenike teško je odrediti fiziološke razine spolnih hormona u različitim kategorijama farmskih životinja. Nužno je poznavati fiziološke razine hormona da bi se lakše kontrolirala ilegalna uporaba hormona u anaboličke svrhe. Prepoznajući toksični i potencijalno kancerogeni učinak egzogenih hormona Europska unija je zabranila njihovo korištenje, a zabranjeni su i u Republici Hrvatskoj. Kontrola uporabe anabolika u RH se provodi putem Državnog programa monitoringa rezidua (DPMR) propisanog od strane Ministarstva poljoprivrede kao nadležnog tijela. Ključne riječi:estrogeni, terapijska primjena, toksični učinci, ljudsko zdravlje
1. ALNIMER, M. A. and M. Q. HUSEIN (2007): The effect of progesterone and oestradiol benzoate on fertility of artificially inseminated repeat-breeder dairy cows during summer. Reprod. Dom. Anim. 42, 363-369.
2. ANDERSSON, A. M. and N. E. SKAKKEBAEK (1999): Exposure to exogenous estrogens in food: possible impact on human development and health. Eur. J. Endocrinol. 140, 477-485.
3. ANDERSON, D. B., D. E. MOODY and D. L. HANCOCK (2005): Beta Adrenergic Agonists. In: Encyclopedia of Animal Science. Marcel Dekker, USA. Pp. 104-107.
4. Anon. (2012): http://proleksis.lzmk.hr/46881/
5. ASIF, M. (2013): Effect of estrogen hormones present in animal milk, dairy products and animal proteins in cancer. J. Sci. Innov. Res. 2, 1083-1085.
6. BRUCE A. W. and S. P. PORTERFIELD (2013): Endocrine and reproductive physiology. Mosby, p. 235.
7. COLAZO, M. G., J. P. KASTELIC, J. A. SMALL, R. E. WILDE, D. R. WARD and R. J. MAPLETOFT (2007): Resynchronization of estrus in beef cattle: Ovarian function, estrus and fertility following progestin treatment and treatments to synchronize ovarian follicular development and estrus. Can. Vet. J. 48, 49-56.
8. Council Directive 1996/22/EC of 29 April 1996 concerning the prohibition on the use in stock farming of certain substances having a hormonal or thyrostatic action and of beta-agonists, and repealling Directives 81/602/EEC, 88/146/EEC and 88/229/EEC. Official Journal of the European Union; Legis. L125, 3.
9. Council Directive 81/602/EEC of 31 July 1981 concerning the prohibition of certain substances having a hormonal action and of any substances having a thyrostatic action. Official Journal of the European Union; Legis. 222.
10. Directive 2003/74/EC ofthe European parliament and of theCouncil of 22 September 2003 amending Council Directive 96/22/EC concerningthe prohibition on the use in stock farming of certain substances having a hormonal or thyrostaticaction and of beta-agonists. Official Journal ofthe European Union; Legis. L262/17.
11. EMEA (1999): COMMITTEE FOR VETERINARY MEDICINAL PRODUCTS. Progesterone. EMEA/MRL/146/96: 1-4.
12. Food and Agriculture Organisation/World Health Organisation (FAO/WHO) (2000): Toxicological evaluation of certain veterinary drug residues in food. Estradiol-17β, progesterone and testosterone. The Fifty-second meeting of the Joint FAO/WHO Expert Committee in Food Additives (JECFA). WHO Food Aditives Series 43.
13. GUYTON, A. C. i J. E. HALL (2006): Medicinska fiziologija. Medicinska naklada, Zagreb, 11. izdanje, str. 1016-1018.
14. HEITZMAN, R. J. (1993): Veterinary Drug Residues, 2. ed., Commision of the European Communities, Brussels, pp. 7/15-7/40.
15. HOFFMAN, B. and P. EVERS (1986): Anabolic agents with sex-hormone-like aczivities: problems of residues. In: Drug Residues in Animals. Rico, A. G. (ed.), Acadmic Press, New York, pp. 111-146.
16. KOZARIĆ, Z. (1997): Veterinarska histologija, Naknada Karolina, Zagreb.
17. LONE, K. P. (1997): Natural sex steroids and their xenobiotic analogs in animal production: growth, carcass quality, pharmacokinetics, metabolism mode of action, residues, methods and epidemiology. Crit. Rev. Food Sci. Nutr. 37, 193-209.
18. MARUYAMA, K., T. OSHIMA and K. OHYAMA (2010): Exposure to exogenous estrogen through intake of commercial milk produced from pregnant cows. Interdisciplinary Graduate School of Medicine and Engineering, Department of Clinical Nursing and Pediatrics, University of Yamanashi, Yamanashi, Japan. Ped. Internat. 52, 33-38.
19. MARTIN, C. N., A. C. McDERMID and R. C. GARNER (1978): Testing of known carcinogens and noncarcinogens for their ability to induce unscheduled DNA synthesis in HeLa cells, Cancer Res. 38, 2621-2627.
20. MERCK (2016): Veterinary Manualy. Kenilworth, N. J., USA. Pp. 2570-2590.
21. MEYER, H. H. D. (2001): Biochemistry and physiology of anabolic hormones used for improvement of meat production. Acta Pathol., Microbiol. et. Immunol. Scand. 109, 1-8.
22. MEYER, H. H. D. and M. RAPP (1985): Estrogen receptor in bovine skeletal muscle. J. Anim. Sci. 60, 294-300.
23. Naredba o zabrani primjene određenih tvari hormonskog ili tireostatskog učinka i beta-agonista na farmskim životinjama. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (NN 51/2013).
24. PLEADIN, J. and T. BOGDANOVIĆ (2016): Chemical hazards in fermented meats. In: Fermented Meat Products: Health Aspects. Boca Raton, CRC Press, Taylor and Francis Group, LLC. Pp. 417-449.
25. PLEADIN, J., A. VULIĆ i N. PERŠI (2009): Kontrola uporabe tvari s anaboličkim učinkom u proizvodnji mesa. Meso 11, 360-365.
26. PLEADIN, J., N. PERŠI, A. VULIĆ i N. VAHČIĆ (2013): 17β-estradiol u goveđem mesu, mlijeku i krvi: Fiziološke razine i zlouporaba u stočarskoj proizvodnji. Meso 15, 44-49.
27. PLEADIN, J., N. PERŠI, B. ANTOLOVIĆ, B. ŠIMIĆ i I. KMETIČ (2011a): Toksikološki aspekti anabolika u hrani životinjskog podrijetla. Croat. J. Food Sci. Technol. 3, 48-56.
28. PLEADIN, J., S. TERZIĆ, N. PERŠI and A. VULIĆ (2011b): Evaluation of steroid hormones anabolic use in cattle in Croatia. Biotechnol. Anim. Husb. 27, 147-159.
29. Pravilnik o provođenju analitičkih metoda i tumačenju rezultata. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (NN 02/2005).
30. ROBBOY, S. J., O. TAGUCHI and G. R. CUNHA (1982): Normal development of the human female reproductive tract and alterations resulting from experimental exposure to diethylstilbestrol, Hum. Pathol. 13, 190-198.
31. SAMARDŽIJA, M., D. ĐURIČIĆ, T. DOBRANIĆ, M. HERAK i S. VINCE (2010): Rasplođivanje ovaca i koza. (M. Samardžija i M. Poletto, ur.). Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
32. SAMARDŽIJA, M., B. VUDRAG i J. PLEADIN (2015): Spolni hormoni u farmskih životinja: fiziološke razine, terapeutska i anabolička primjena. Vet. stn. 46, 281-293.
33. SAUNDERS, P. T., M. R. MILLAR, K. WILLIAMS, S. MacPHERSON, M. CRANFIELD et al. (2000): Differential expression of estrogen receptoralpha and beta and adrogen receptor in the ovaries of marmosets and humans. Biol. Reprod. 63, 1098-1105.
34. STEPHANY, R. W. (2010): Hormonal growth promoting agents in food producing animals. Handb. Exp. Pharmacol. 195, 355-367.
35. STOLKER, A. A. M. and U. A. TH. BRINKMAN (2005): Analytical strategies for residue analysis of veterinary drugs and growth-promoting agents in food-producing animals – a review. J. Chromatogr. A 1067, 15-53.
36. TOMAŠKOVIĆ, A., Z. MAKEK, T. DOBRANIĆ and M. SAMARDŽIJA (2007): Rasplođivanje krava i junica. (M. Samardžija i sur., ur.). Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
37. VAN DER WAL, P. and P. L. M. BERENDE (1983): Effect of anabolic agents on food-producing animals. In: Anabolics in animal production, Meissonnier, E., Mitchell-Vigneron, J., Office International des Epizooties, Paris, pp. 73-115.
Oestrogens in Foods of Animal Origin and Their Impacts on Human Health
Marko SAMARDŽIJA, DVM, PhD, Full Professor, Faculty of Veterinary Medicine University of Zagreb, Croatia; Nikolina KRALJ, DVM, Croatia; Jelka PLEADIN, BSc, PhD, Scientific Advisor, Associate Professor, Croatian Veterinary Institute, Zagreb, Croatia
Sex hormones are part of the endocrine system of animals and humans, and as such they are physiologically present in biological materials (blood, milk, meat). Physiological levels of oestradiol vary widely depending on the species of animal, breed, age, sex, nutrition and housing. Due to these factors, it is difficult to determine the physiological levels of sex hormones in different categories of farm animals. It is necessary to know the physiological levels of hormones in order to control the illegal use of hormones for anabolic purposes. Recognizing toxic and potentially carcinogenic effects of exogenous hormones, the European Union has banned their use and thus they are also prohibited in the Republic of Croatia. The control of the use of anabolic steroids in the Republic of Croatia is carried out by the National Residue Monitoring Program (DPMR) regulated by the Ministry of Agriculture. Key words:Estrogens, Therapeutic use, Toxic effect, Human health
Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. PrihvatiViše
