Izv. prof. dr. sc. Lorena Jemeršić
Hrvatski veterinarski institut
4. Etiologija virusa ASK5. Patogeneza virusa ASK
Izvor: Brošura “Afrička svinjska kuga”, 10. travnja 2019.
4. Etiologija virusa ASK
Sadrži dvolančanu molekulu DNK veličine 170 do 193 kbp i 150 do 167 otvorenih okvira čitanja (engl. open reading frames ili ORF). ORF domene kodiraju za virusne poliproteine, od kojih je najveći pp220, a koji se potom cijepaju na 165 manjih proteina od kojih je 54 do danas prepoznato za gradivne proteine virusa ASK. Obzirom da DNK virusa sadrži vrlo varijabilne regije prema 5’ i 3’ kraju genoma, genetskom su tipizacijom dokazani sojevi virusa koji se razlikuju po virulenciji, sposobnosti hemadsorpcije i antigenim svojstvima (Ruiz-Gonzalvo i sur., 1993.).
Izdvajanjem i tipizacijom sojeva iz 2007. godine nadalje, dokazana je njihova međusobna 100% nukleotidna podudarnost što dokazuje pojavu i širenje infekcije iz jednog zajedničkog izvora.
Virus ASK je moguće umnožiti i in vitro u kulturama stanica makrofaga, ali i u stanicama drugog podrijetla (Vallee isur ., 2001). Virus u stanicu ulazi endocitozom (klaritin i dinamin ovisnim receptorima), a sama se replikacija događa perinuklearno. U ranoj fazi infekcije moguće je DNK virusa naći i u samoj citoplazmi jezgre inficirane stanice. Obzirom da se domaćinska stanica od infekcije brani i apoptozom, virus je razvio mehanizam usporavanja ovog fenomena i to proteinima koji djeluju poput inhibitora apoptoze Bcl2 i IAP. Usprkos tome, moguće je naći apoptotične stanice tijekom infekcije, ali i in vitro. Nakon umnažanja, virus napušta inficiranu stanicu pupanjem pri čemu u pravilu nastane citopatski učinak, odnosno njezino uništenje (Andres i sur., 1997.).
U vanjskoj je sredini virus ASK vrlo otporan, ovisno o temperaturi i pH vrijednostima (optimalna vrijednost pH je četiri do deset). U serumu inficirane svinje virus ostaje infektivan pri 5°C šest godina; pri sobnoj temperaturi 18 mjeseci, dok pri temperaturi od 37°C ostaje infektivan i do mjesec dana. U posušenoj krvi infektivan je do 15 tjedana, 60 do 100 dana u fecesu, u svinjcu i do mjesec dana, dok u proizvodima svinjskog podrijetla i do 400 dana (šunka) ukoliko se proizvodi ne podvrgnu temperaturama od najmanje 70 do 75°C tijekom 30 minuta. U sušenim kobasicama virus se inaktivira tek pri 32°C do 49°C kroz 12 sati uz naknadno sušenje kroz 25 do 30 dana (Plowright i sur., 1994.), dok u svježem mesu može ostati infektivnim do 5 dana, a u smrznutom do 1000 dana (Farez i Morley, 1997.).
5. Patogeneza virusa ASK
Virus ASK ulazi u organizam primljive svinje preko sluznica, prvenstveno probavnog i dišnog sustava nakon čega nastupa primarno umnožavanje virusa u regionalnim limfnim čvorovima, najčešće tonzilama. Limfom virus dospijeva u krv i nastupa viremija. U mlade prasadi, moguće je virus u krvi dokazati i nekoliko sati nakon infekcije, dok u pravilu vrlo visoki titar u krvi nastaje trećeg postinfekcijskog dana (108 HAD50 u 1 ml).
Ciljne stanice koje omogućuju daljnje umnožavanje virusa su monociti i makrofagi koji pri infekciji sojevima virusa ASK sa svojstvom hemadsorpcije za sebe vežu eritrocite. Virus je moguće izdvojiti i iz limfocita, neutrofila (Dixon i sur., 2005.), te stanica endotela krvnih žila i kapilara gotovo svih limforetikularnih organa. Mehanizam kojim nastaje diseminirano razaranje endotela krvnih kapilara nakon infekcije virusom ASK nije u cijelosti razjašnjen. Neki autori smatraju da je ono posljedica snažne stanične reakcije praćene oslobađanjem visokih koncentracija citokina, IL-1 i TNF-α (Gomez- Villamandos i sur., 1995.).
Protutijela u inficirane svinje nastaju sedmog do desetog dana nakon infekcije i mogu ostati doživotno. Kod infekcije jako virulentnim sojevima virusa, svinja u pravilu ugine prije nastanka protutijela, a ukoliko protutijela i nastanu, njihov potencijal neutralizacije virusa je slab i virus se u pravilu može i dalje umnožavati u krvi. Nastanak protutijela ne jamči niti otpornost svinje na ponovnu infekciju drugim, a ponekad ni istim sojevima virusa ASK (Sanchez-Vizcaino, 2006).