Europski specijalisti veterinarske patologije – Diplomate of the European College of Veterinary Pathologists (DiplECVP/DECVP)

Izv. prof. dr. sc. Andrea Gudan Kurilj, DiplECVP
Zavod za veterinarsku patologiju
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

▲

Uvod

---

Veterinarska patologija je znanost koja se bavi proučavanjem bolesti životinja.
Pri tome veterinarski patolozi imaju jednu od ključnih uloga u unapređenju zdravlja ljudi i životinja kroz:

1. dijagnosticiranje bolesti kućnih ljubimaca, životinja koje služe za proizvodnju hrane, zooloških i divljih životinja što predstavlja središnju disciplinu veterinarske patologije i neophodno je u očuvanju zdravlja i dobrobiti naših kućnih ljubimaca, našoj opskrbi hranom i očuvanju divljih vrsta.
2. Veterinarski patolozi su i ključni članovi timova koji otkrivaju i razvijaju nove lijekove što ima za cilj donošenje na tržište sigurnog i učinkovitog lijeka za korištenje u ljudi i životinja.
3. Veterinarski patolozi imaju duboko razumijevanje bolesti različitih vrsta životinja, stoga su kvalificirani za provođenje istraživanja koja unapređuju naše znanje o patogenezi bolesti što omogućuje razvoj novih metoda za liječenje i prevenciju bolesti.

U cilju unapređenja veterinarske patologije te promocije visokih standarda u ovoj disciplini, u Europi je 1995. godine osnovan Europski koledž veterinarskih patologa (engl. European College of Veterinary Pathologists, ECVP). ECVP predstavlja dio opće sheme edukacije doktora veterinarske medicine u Europskoj uniji (EU), koja je koordinirana sa ECCVT (engl. European Coordination Committee on Veterinary Training) i uključuje FVE (engl. Federation of Veterinarians of Europe), EAEVE (European Association of Establishment for Veterinary Education) i EBVS (European Board of Veterinary Specialisation).

▲

Koraci do titule ‘specijalist veterinarske patologije (DiplECVP)’

---

Da bi kandidati mogli pristupiti polaganju ECVP certifikacijskog ispita iz veterinarske patologije, moraju zadovoljavati određene kriterije. Tako kandidati moraju biti registrirani/licencirani za obavljanje veterinarske djelatnosti u Europi te nakon diplome provesti jednu do dvije godine prakse („internship“) u području relevantnom za veterinarsku patologiju. Nakon toga moraju završiti tri godine treninga iz veterinarske patologije pod nadzorom europskog ili američkog certificiranog specijalista veterinarske patologije (DECVP, DACVP) u centru koji ima registrirani program treninga za rezidente iz veterinarske patologije. Također, prije pristupanja ispitu, rezidenti moraju objaviti najmanje dva rada u međunarodnom časopisu relevantnom za veterinarsku patologiju. Osim ovog redovitog treninga, u određenim slučajevima kandidati se za ispit mogu pripremati i kroz alternativni put treninga. U tom slučaju moraju nakon završenog studija imati najmanje pet godina prakse u području veterinarske patologije te najmanje jednu godinu provesti u treningu pod nadzorom DECVP ili DACVP.

Nakon završenog treninga i zadovoljavanja svih kriterija, kandidati mogu pristupiti polaganju ECVP certifikacijskog ispita. Ispit se sastoji od pet dijelova koji pokrivaju sve aspekte veterinarske patologije:

1. Histopatologija
   Ovaj dio ispita se polaže prvi dan prije podne. Kandidati opisuju histopatološke uzorke, citološke uzorke i slike elektronskog mikroskopa. Distribucija lezija po životinjskim vrstama je okvirno: 30% velike životinje, 30% male životinje i 30% ostale vrste (egzotične životinje, ribe, laboratorijske životinje i perad).
2. Makropatologija
   Ovaj dio ispita se polaže prvi dan poslije podne. Sastoji se od digitalnih fotografija na kojima kandidati moraju prepoznati leziju i napisati morfološku dijagnozu procesa, uzrok/ etiologiju procesa, lezije u drugim organima, patogenezu i/ ili kliničke znakove bolesti. Distribucija lezija po životinjskim vrstama je slična kao i u dijelu histopatologija.
3. Opća patologija
   Ovaj dio ispita se polaže drugi dan prije podne, a obuhvaća gradivo iz knjiga i časopisa koji obrađuju teme iz opće patologije.
4. Veterinarska patologija
   Ovaj dio ispita se polaže drugi dan poslije podne, a obuhvaća teoretsko znanje iz knjiga i časopisa koji obrađuju teme iz specijalne veterinarske patologije. U ovom području kandidati moraju odabrati jedno glavo i jedno manje područje:
   Glavno područje:
   1. Velike i male domaće životinje
   2. Perad i velike životinje
   3. Ribe i egzotične životinje

   Manje područje:

   1. Male domaće životinje (psi, mačke)
   2. Velike domaće životinje (konji, svinje, goveda, ovce, koze)
   3. Egzotične životinje (kavezne ptice, zoološke i divlje životinje)
   4. Laboratorijske životinje (miš, štakor, nehumani primati, psi, kunići, zamorčići i druge vrste životinja koje se koriste u biomedicinskim istraživanjima i procjenama sigurnosti lijekova)
   5. Ribe
5. Sveobuhvatna patologija (engl. Comprehensive Pathology)
   Ovaj dio ispita se polaže treći dan, a sastoji se od pet zadataka koji mogu uključivati sljedeću problematiku:
   1. Analiza sažetka u kojem se moraju uočiti i ispraviti pogreške. Ovaj dio zahtjeva znanje iz opće i veterinarske patologije.
   2. Analiza toksikoloških studija na osnovu makroskopskih i histoloških slika, statističkih podataka i dijagrama, tablica težine organa, parametara kliničke patologije i drugog. U ovom dijelu kandidati, osim znanja patologije laboratorijskih životinja, moraju pokazati barem bazično znanje iz područja toksikološke patologije i metodologije kao i poznavanje vokabulara toksikoloških studija.
   3. Analiza znanstvenih istraživanja na osnovu prezentiranih podataka iz originalnih referenci koje kandidati moraju znati analizirati, odgovoriti na postavljena pitanja i donijeti zaključke ili postaviti hipotezu. U ovome dijelu se također testira i znanje kandidata iz molekularnih metoda koje se koriste u analizi DNA, RNA, proteina, epigenetskih promjena i genetskih modifikacija.
   4. Drugo mišljenje.
   5. Analiza forenzičkog slučaja ili slučaja iz kliničke patologije.
      U davanju drugog mišljenja, analizi forenzičkog ili slučaja iz kliničke patologije kandidati moraju primijeniti znanje iz dijagnostike.

U svrhu pripreme ispita, rezidenti imaju preporučenu literaturu koju moraju proći tijekom pripreme ispita. Literatura se sastoji od knjiga/udžbenika iz pojedinih područja veterinarske patologije te određenog broja časopisa izdanih u zadnjih pet godina prije polaganja ispita. Popis literature prikazan je na linku http://www.ecvpath.org/literature-list/.

Da bi položili ispit, iz svakoga od nabrojenih pet područja (histopatologija, makropatologija, opća patologija, specijalna patologija i sveobuhvatna patologija) kandidati moraju zadovoljiti minimalno 60% te nakon položenih svih pet dijelova ispita dobivaju titulu specijalist veterinarske patologije – Diplomate ECVP (DiplECVP/ DECVP).

▲

Specijalisti veterinarske patologije (DiplECVP) u Republici Hrvatskoj

---

Prvi specijalist veterinarske patologije (DECVP) u Republici Hrvatskoj je izv. prof. dr. sc. Andrea Gudan Kurilj sa Zavoda za veterinarsku patologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Izv. prof. Gudan Kurilj je u svrhu pripreme ispita prošla alternativni put treninga prilikom čega je provela jednu godinu treninga (2013.-2014.) pod nadzorom dr. Monike Hilbe, DECVP u Institutu za veterinarsku patologiju Sveučilišta u Zürichu.
U svrhu testiranja znanja iz specijalne veterinarske patologije, dr. Gudan Kurilj je kao glavno područje odabrala velike i male domaće životinja, a kao manje područje specijalizacije laboratorijske životinje. Izv. prof. Gudan Kurilj je položila sve dijelove certifikacijskog ispita u veljači 2015. godine i postala članom ECVP-a. Nakon položenog ispita je napisala program rezident treninga iz veterinarske patologije koji je prihvaćen od strane Vijeća ECVP-a tako da se Zavod za veterinarsku patologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od veljače 2016. godine nalazi na listi odobrenih trening centara za pripremu kandidata za polaganje ECVP certifikacijskog ispita (http://www.ecvpath.org/residency-training/).

Trenutno se u treningu za pripremu ispita nalazi izv. prof. dr. sc. Ana Beck (alternativni put) i doc. dr. sc. Ivan-Conrado Šoštarić-Zuckermann (klasični trogodišnji trening).

U svrhu što boljeg treninga kandidata, ali i polaznika poslijediplomskog specijalističkog i doktorskog studija, prof. Gudan Kurilj je u Zavodu za veterinarsku patologiju uvela kontinuirano održavanje Wednesday Slide Conferences (https://www.askjpc.org/wsco/index.php), kvizova iz makropatologije, “Journal“ i „Book“ klubova te rasprave slučajeva iz rutinske dijagnostike.

Trajanje certifikata DiplECVP

---

Nakon položenog certifikacijskog ispita, svaki član ECVP-a (DiplECVP) mora obnavljati članstvo odnosno produžavati certifikat svakih pet godina. U tu svrhu specijalisti veterinarske patologije moraju biti aktivni u polju veterinarske patologije i obavezno se kontinuirano educirati. Kako bi obnovili certifikat i produžili članstvo u ECVP-u, specijalisti veterinarske patologije dužni su kroz pet godina skupiti minimalno 100 bodova iz sljedećih pet područja aktivnosti:

1. Publiciranje radova iz područja veterinarske patologije (znanstveni radovi, case report-i, knjige).
2. Prezentacije/ predavanja u smislu prezentiranja radova na kongresima, držanje predavanja na tečajevima kontinuirane edukacije te organizacija tečajeva kontinuirane edukacije.
3. Pohađanje međunarodnih i nacionalnih kongresa i radionica.
4. Sudjelovanje u radu ECVP-a.
5. Sudjelovanje u radu drugih institucija, društava, uredničkim odborima časopisa, stjecanje doktorata znanosti i drugih stupnjeva edukacije.

Uz navedeno, u svrhu re-registracije potrebno je priložiti i dva pisma potpore od ECVP Diplomata. Ukoliko Diplomate ECVP ne uspije u pet godina skupiti dovoljan broj bodova ili ne pošalje dokumente za produženje certifikata, dobiva titulu ‘Non-Practicing Diplomate‘ i briše se iz registra europskih specijalista (EBVS Specialist Register).

---