Farme nerčeva i antropozoonotski karakter COVID-19

Dr. sc. Suzana Tkalčić
Professor
College of Veterinary Medicine, Western University of Health Sciences, Pomona, CA, USA

Na farmi nerčeva u državi Utah (SAD), došlo je do prijenosa SARS-CoV-2 virusa sa čovjeka, vjerojatno radnika na farmi, sa posljedičnom epidemijom u kojoj je uginulo oko 10.000 nerčeva. U Europi je situacija još gora. U Španjolskoj je tako preko 92.000 tih životinja ili uginulo ili uklonjeno, a sa statistikama sa sjevera Europe brojka se penje na milijun životinja.

Jedan od ključnih čimbenika za ulazak virusa u svaki organizam odnosno u stanicu su stanični receptori. U slučaju koronavirusa, to je tzv. angiotenzin-konvertirajući enzim 2 (ACE2) receptor, ključan za makrofage, odnosno prisutan na površini makrofaga, ali i jako puno stanica naročito u dišnom, pa i probavnom sustavu.
Činjenica koja najviše zabrinjava znanstvenike, a većina njih su veterinari, je da je za ovaj receptor, u mnogih vrsta životinja od majmuna do nerčeva, utvrđena velika sličnost sa onim u ljudi. Sličnost u čimpanzi je 99%, a u mačaka i zečeva 85%.

Poput mačaka, porodica kuna ima jako veliku podudarnost staničnog ACE2 receptora za SARS-CoV-2, uzročnika COVID-19, pa veterinare vijest o pomoru nerčeva ne čudi. Nerčevi imaju ‘svoj’ koronavirus, kao i mačke koje imaju ‘svoj’ koronavirus, konji imaju ‘svoj’ koronavirus. Dakle, životinje imaju ‘vlastite’ koronaviruse na koje su već imunološki pripremljene. U ovom slučaju, radi se o imunološki naivnim životinjama jer SARS-CoV-2 virusu nikada ranije nisu bile eksponirane, a slično se dogodilo i sa lavovima i tigrovima u ZOO vrtu u njujorškom Bronxu u travnju ove godine.
Za sada nema objava da je došlo do obratnog smjera infekcije, sa tih životinja na čovjeka.

Za zaštitu od zoonoza služe nam osnovne mjere higijene koje se i sada preporučuju – pranje ruku i držanje određene distance. Prilikom i nakon kontakta sa životinjama ne bi smjeli rukama doticati usta, nos, konjunktive odnosno sluznicu oka jer to je način na koji se bolest može prenijeti. Otvorene rane su isto tako mjesta preko kojih se može unijeti zaraza. Da od SARS-CoV-2 stradavaju i životinje veterinarima nije nepoznato jer od trenutka kad je počela epidemija COVID-19, veterinari su počeli pratiti i biologiju virusa i način širenja. Obzirom da su i prve najave govorile o prelasku odnosno preskakanju ove vrste virusa iz šišmiša ili divljih vrsta mačaka u Kini, odmah su započeta i istraživanja o putevima i načinima infekcije i širenja bolesti te o mogućnosti prelaska infekcije sa ljudi na životinje i obratno.

Problem na razini svijeta je točno utvrditi što se u kontekstu COVID-19 događa sa životinjama, a što i sada i ovdje ukazuje na potrebu bliske suradnje veterinara i liječnika. O zoonozama veterinari jako puno znaju; veterinari imaju jako puno doticaja i sa eksperimentalnim životinjama i divljim životinjama, ali i domaćim životinjama. Kada se radi o pandemijama, bilo da se radi o influenci odnosno gripi kao što su bile ptičja gripa i svinjska gripa, uvijek istražujemo što se događa kod životinja.
Nađeno je tako već u ranim istraživanjima i prvim dojavama iz Kine da su neke domaće životinje bile na meti ovog virusa i to nas je počelo jako zabrinjavati jer u suvremenom svijetu vrlo blisko živimo sa psima, mačkama, nekim vrstama kuna, pticama itd., kao kućnim ljubimcima.Osim osnovnih mjera higijene, nošenja maski i sustavne dezinfekcije, potrebno je pratiti zdravlje svojih životinja s kojima živimo. Mačke su dosta visoko rangirane u smislu zaražavanja sa SARS-CoV-2.Ono dobro što se pokazalo u slučaju zaraženih lavova i tigrova u zoološkom vrtu u Bronxu, pa i kod ovih nerčeva, je to da nije dokazano, mada postoji mogućnost, da ista ta infekcija može prijeći ponovo na čovjeka. U većine životinja koje smo do sada istraživali, a koje su uginule od koronavirusa koji je prešao sa čovjeka na životinju, izvor virusa je sam čovjek. Dakle, kada se radi o COVID-19 za sada ipak govorimo o antropozoonozi.

Za većinu zoonoza postoje mjere koje su već propisane. Primjerice, protiv bjesnoće se borimo sustavnim cjepljenjem i praćenjem bolesti. Pri svakoj eventualnoj pojavi živčanih oblika bolesti kod životinja, ljudi brzo reagiraju, idu veterinarima i poduzimaju se mjere nakon utvrđivanja bolesti, kako ju tretirati, da li ju tretirati uopće i kako ljude zaštititi. Jer, osim liječnika, i veterinari su primarno bitni sudionici u zaštiti zdravlja ljudi. Ne smijemo to zaboraviti. Zbog toga je svjetska inicijativa Jedno zdravlje vrlo bitna i s vremenom se dokazuje kao jedini globalno prihvatljiv način zaštite ljudi i životinja od emergentnih i re-emergentnih zoonoza.

Jedno zdravlje:

• Hrvatska po prvi puta u visokom Odboru Regionalne Konferencije Svjetske organizacije za zdravlje životinja
• Ministar Dabro na radnom sastanku s predstavnicima Udruge veterinarskih organizacija Dalmacije
• 8th World One Health Congress
• “Nove mjere za borbu protiv otpornosti na antibiotike” trening s radionicama
• Projekt CROOH – Uspostava koordiniranog sustava nadzora bolesti u skladu s pristupom ‘Jedno zdravlje’ u Republici Hrvatskoj