Fatalna invazija srne obične metiljem Fascioloides magna

Miljenko Bujanić¹, Maja Lukač¹, Vlatka Erman², Andrea Gudan Kurilj¹, Zdravko Janicki¹, Dean Konjević¹
¹ Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb (miljenko.bujanic@vef.hr), ² Državni inspektorat Republike Hrvatske, Zagreb

Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa

VETERINARSKI DANI 2019.

SažetakUvodMaterijal i metodePrikaz slučajaRaspravaZaključakLiteraturaSummary

---

Izvor: Zbornik radova Veterinarski dani, Primošten, 2019.

▲

Sažetak

---

Veliki američki metilj Fascioloides magna sa srnom običnom tvori relativno novu zajednicu nositelj-parazit. U takvom odnosu srna je aberantni tip nositelja s najnepovoljnijim razvojem invazije i ishodom. U ovom radu prikazan je slučaj invazije srne velikim američkim metiljem. Ženka srne pronađena je uginula na području državnog otvorenog lovišta br. VII/11 – “PISANIČKA BILOGORA”.
Dominantni patološki nalaz upućivao je na jako oštećenje jetre i slezene uzrokovano migracijom mladih stadija metilja s pratećim upalnim procesima. U izmetu nisu utvrđena jajašca F. magna. Dobro gojno stanje jedinke ukazuje na brzi tijek bolesti.
U slučaju aberantnih nositelja može doći do pogrešaka u orijentaciji metilja tijekom migracije po trbušnoj šupljini i njegovog prodiranja u druge organe poput slezene i pluća.
Ključne riječi: fascioloidoza, srna obična, jetra, slezena

▲

Uvod

Fascioloidoza predstavlja ozbiljnu bolest divljih i domaćih životinja koja može, ovisno o stanju jedinke ili tipu nositelja dovesti i do smrtnog ishoda. Fascioloidoza je izvorno bolest jelena Sjeverne Amerike uzrokovana velikim američkim jetrenim metiljem Fascioloides magna (BASSI, 1875.). Parazit je unesen u Europu najmanje u dva navrata, transportom invadiranih sjevernoameričkih vrsta jelena u europske parkove, zoološke vrtove i rezervate (ŚLUSARSKI, 1955.; BOJOVIĆ i HALLS, 1984.). Prvi puta u Europi metilj je utvrđen u Kraljevskom parku La Mandria u Italiji (pregled daju KRÁLOVÁ-HRÓMADOVA i sur., 2016.), a zatim su potvrđeni slučajevi bolesti u Češkoj (ULLRICH, 1930; ERHARDOVÁ-KOTRLÁ, 1971.), Njemačkoj (SALOMON, 1932.), Austriji (PFEIFFER, 1983.), Mađarskoj (MAJOROS i SZTOJKOV, 1994.), Slovačkoj (RAJSKÝ i sur., 1994, 2002.), Hrvatskoj (MARINCULIĆ i sur., 2002.) i Srbiji (MARINKOVIĆ i sur., 2013.), a u svakoj od tih zemalja bolest je prouzročila velike zdravstvene probleme jelenske divljači, posebice srni običnoj (Capreolus capreolus L.), muflonu (Ovis musimon) i jelenu lopataru (Dama dama L.).
Postoje tri različita tipa konačnih nositelja metilja F. magna kod kojih, ovisno o tipu nositelja, metilj uzrokuje tri potpuno različite kliničke slike i patološke nalaze.

U tipičnih nositelja, u koje ubrajamo jelena običnoga i jelena lopatara, dolazi do stvaranja pseudocista oko metilja, koje u pravilu komuniciraju sa žučovodima i na taj način omogućavaju preživljavanje metilja unutar pseudocista, ali i izlučivanje jajašca u okoliš. Srna obična, muflon i divokoza spadaju u aberantne nositelje koji ne uspijevaju zaustaviti metilja unutar pseudocista te on stalnom migracijom kroz jetru uzrokuje izražena oštećenja tkiva, krvarenja i na kraju dovodi do uginuća životinje.
Treći tip konačnih nositelja predstavlja svinja divlja koja je nositelj tipa „slijepa ulica“, što znači da je metilj u tom slučaju izoliran unutar pseudociste s debelom stjenkom, zbog čega dolazi i do njegovog posljedičnog ugibanja (KRÁLOVÁ-HRÓMADOVA i sur., 2016.). Potonja dva nositelja ne izlučuju jajašca u okoliš. Novija istraživanja pokazuju da se odnos između metilja kao parazita i različitih tipova nositelja mijenja, pa su tako KONJEVIĆ i sur. (2017.) utvrdili nalaz jajašaca unutar pseudocisti u jetri svinje divlje, kao i pseudocistu koja je svojim oblikom podsjećala više na one u jetrima jelena običnoga. Nešto kasnije KONJEVIĆ i sur. (2018.) su u srne obične opisali nalaz potpuno razvijenih pseudocista sa spolno zrelim metiljima unutar njih. Ovakvim makroskopskim promjenama prethode i one na genskoj razini, pa je tako istraživanje BUJANIĆA (2019.) ukazalo na potencijalne prilagodbe jelena običnoga na razini gena glavnog sustava tkivne kompatibilnosti (MHC geni).
U ovom prikazu slučaja opisana je invazija srne obične metiljem F. magna.

▲

Materijal i metode

Na Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu dostavljena je uginula ženka srne obične s područja Bjelovarsko-bilogorske županije, državnog otvorenog lovišta br.: VII/11 – “PISANIČKA BILOGORA”, kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o. U sekcionoj dvorani Zavoda za veterinarsku patologiju lešina je razuđena te je uzet uzorak izmeta za koprološku pretragu. Uzorak izmeta pregledan je na prisutnost jajašaca metilja standardnom metodom flotacije sa cinkovim sulfatom (ZnSO₄) (ZAJAC i CONBOY, 2012.).

▲

Prikaz slučaja

Životinja je pravilne tjelesne građe i dobrog gojnog stanja. Koža je obrasla srednje dugom gustom smeđom dlakom. Vanjskim pregledom nisu utvrđene nikakve patološke promjene. Otvaranjem lešine vidljivo je da je položaj organa pravilan, ali i da je jetra srasla s ošitom. Unutar trbušne šupljine nalazi se mala količina rijetke svjetlo crvene tekućine. Potrbušnica je glatka, sjajna, vlažna i prozirna. Pregledom organa prsne šupljine nisu utvrđene patološke promjene. Pregledom organa trbušne šupljine utvrđene su promjene na jetri i slezeni. Jetra oblikom odgovara životinji, smeđe-crvene je boje, neravne površine, povećana, zadebljanih rubova i tvrdo elastične konzistencije.
Ošit je srastao sa seroznom ovojnicom jetre i ne može se odvojiti od njene površine.
Spomenuta ovojnica je zamućena, a ispod nje se uočavaju nakupine tamno smeđeg pigmenta koji odgovara željezo-porfirinu (Slika 1).

Na presjeku jetre ne razabire se njena građa. Na pritisak se cijedi velika količina tamne crveno-smeđe, rijetke tekućine. Jetra je žilave koherencije. Jetreni parenhim je izbušen brojnim kanalićima koji su ispunjeni tamnom crvenkasto-smeđom tekućinom i krvnim ugrušcima, te su vidljiva područja s nakupinama željezo-porfirina.

Slezena je crveno smeđe boje, izrazito promijenjena, povećana, zadebljanih rubova i tvrdo-elastične konzistencije. Površina slezene je neravna. Serozna ovojnica slezene je zamućena te sadrži brojne vezivnotkivne priraslice. Vidljiva su bijela područja nekrotičnoga tkiva s fibrinom.

Na slici 3 prikazan je poprečni presjek slezene na kojemu se njena građa teško razabire.
Na pritisak se cijedi mala količina tamnocrvene, rijetke tekućine. Slezena je prhke koherencije. Cijelom dužinom slezene vide se područja nepravilnog oblika ispunjena mrvičastom, svjetlo-žutom masom.
Koprološkom pretragom izmeta nisu utvrđena jajašca metilja.

▲

Rasprava

Veliki američki metilj Fascioloides magna prisutan je u Hrvatskoj posljednjih dvadesetak godina. Kao nezavičajni parazit nepovoljno je djelovao na europske vrste divljači, poglavito na srnu običnu i muflona, a dijelom i na jelena lopatara, iako je isti naveden kao tipični nositelj. Sve navedeno jasno ukazuje da, unatoč činjenici da u interakciji između nositelja i parazita dolazi do međusobnih promjena i prilagodbi, ovaj dinamičan proces ipak zahtijeva određeno vrijeme. U skladu s time, u novijim istraživanjima na području Posavine primijećeno je sporadično stvaranje pseudocista u jetrima odstrijeljenih srna (KONJEVIĆ i sur., 2018.). Stvaranje pseudociste oko mladoga metilja i zaustavljanje njegove migracije kroz jetreni parenhim ključni je korak koji bi trebao omogućiti preživljavanje srna. Ovo je od posebnog značaja na području Slavonije i Baranje gdje je populacija srna desetkovana, u čemu je ovaj metilj zasigurno odigrao jedan dio uloge. Brzina modifikacija imunosnog odgovora organizma koju je u svojim istraživanjima na primjeru jelena običnoga opisao BUJANIĆ (2019.) daje nadu da će i ovaj, aberantni nositelj uspjeti ostvariti temeljne promjene neophodne za koliko-toliko uspješan odnos s ovim parazitom. Kroz ovaj slučaj je primijećeno kako metilj u aberantnih nositelja tijekom migracije može završiti i u drugim trbušnim i prsnim organima, od kojih najčešće migrira u pluća (FOREYT i TODD, 1976.; FOREYT i LEATHERS, 1980.). Navedeno je najvjerojatnije posljedica jednim dijelom nedovoljne prilagođenosti parazita na srnu običnu, a drugim dijelom činjenicom kako se ovaj metilj u orijentaciji koristi takozvanom kemokinezom. Naime za razliku od kemotaksije gdje je kretanje mahom linearno, od manje prema većoj koncentraciji molekula privlačne tvari (primjerice puževe sluzi), u kemokinezi ovo je kretanje dinamično, ali nasumično pa čak i kaotično (FRIED I GRACZYK, 1997.). Željezo-porfirin je tamno zeleni pigment koji nastaje kao nusprodukt razgradnje krvi u crijevima nezrelih i zrelih metilja (CAMPBELL, 1960.; BLAŽEK i GILKA, 1970.). Nalaz tog pigmenta karakterističan je znak za invaziju velikim američkim metiljem te za sada nije utvrđen u invaziji drugim metiljima (CHROUST, 1987.).

▲

Zaključak

Odnos nositelja i metilja F. magna kao parazita na teritoriju Republike Hrvatske još uvijek predstavlja relativno novu zajednicu u kojoj aberantni nositelji i dalje prolaze s najgorim posljedicama. Na područjima gdje je metilj stalno prisutan u okolišu, srni običnoj, kao jednoj od aberantnih nositelja, ugrožen je njen opstanak. U našem opisanom slučaju metilj Fascioloides magna svojom je migracijom kroz jetru i slezenu doveo do akutnog uginuća životinje.

Literatura [… prikaži]

▲

Fatal infection of roe deer caused by trematode Fascioloides magna

---

Miljenko Bujanić, Maja Lukač, Vlatka Erman, Andrea Gudan Kurilj, Zdravko Janicki, Dean Konjević

---

Large American liver fluke Fascioloides magna with its host roe deer forms relatively new host-parasite association. Roe deer as aberrant host has the most unfavourable course of the infection. In this paper a case of fatal infection of roe deer with F. magna is presented. Dead roe deer doe was found on the area of the state open hunting ground No. VII/11 – “PISANIČKA BILOGORA”. Main gross findings included severe damage of the livers and spleen caused by migration of immature flukes and consequent inflammation. No F. magna eggs were recovered from the faeces. Good body condition of the animal in question indicate rapid onset of the disease. In the case of aberrant hosts, mistakes in flukes’ orientation can result in its finding in different organs like spleen and lungs.
Key words: fascioloidosis, roe deer, livers, spleen