Mensur Šehić
Dr. sc. Mensur ŠEHIĆ, dr. med. vet., profesor emmeritus, Veterinarski fakultet, Zagreb
Pod njegovim rukovodstvom podignutaje zgrada i nabavljeni su uređaji, tako da je tadašnji Zavod za rendgenologiju i fizikalnu terapiju našeg Fakulteta bio najveći i najmoderniji takav Zavod u svijetu. Profesor dr. sc. Lovro Bosnić 12. travnja 1933. preuzima dužnost predstojnika Zavoda. Ganslmayerova je velika zasluga što je osnivanjem i podizanjem Zavoda stvorio temelje na kojima se razvila fizikalna terapija na našem Fakultetu. Profesor Bosnić ostao je predstojnikom sve do 26. kolovoza 1940. kada je rukovodstvo Zavoda preuzeo docent dr. sc. Stjepan Rapić.
Godine 1935. odlazi prvo na Medicinski fakultet, a zatim i u Veterinarsku visoku školu u Beč radi specijalizacije iz rendgenologije. Po njegovom povratku iz Beča započinje s radom novoosnovani Zavod za rendgenologiju i fizikalnu terapiju. Godine 1938. instaliran je uređaj za rendgensku terapiju, zatim su nabavljeni uređaji za liječenje kratkim valovima (Ultratherm), uređaj za elektroterpiju (Pantostat), uređaj za liječenje ultraljubičastim zrakama (Hanau-500) i uređaj za liječenje infracrvenim zrakama (slika 1).
U samom početku primjene elektroterapije često se upotrebljavala dijatermija visokofrekventnim strujama kod malih (slika 2) i velikih domaćih životinja (slika 3).
Već godine 1937. profesor Rapić počinje održavati predavanja iz fizikalne terapije. U šestom se semestru predaje fizikalna terapija s jednim satom predavanja i jednim satom vježbi. Nakon 1945. godine uveden je obvezan ispit iz Fizikalne terapije. Godine 1951. po odluci Savjeta za nauku, prosvjetu i kulturu NR Hrvatske Fizikalna terapija se predaje kao obvezni predmet s jednim satom predavanja i dva sata vježbi u sedmom semestru (Rapić, 1969.). Prof. dr. sc. Stjepan Rapić je umirovljen 1974. Do te je godine obnašao dužnost predstojnika Zavoda za rendgenologiju i fizikalnu terapiju.
Godine 1957. izgrađen je i opremljen prostrani i suvremeni Zavod na novoj lokaciji u Heinzelovoj ulici. U desnom krilu Zavoda izgrađena je manja predavaonica i prostorije za različite oblike fizikalne terapije (elektroterapija, rendgenska terapija i hidroterapija).
Preseljenjem u novi Zavod više nije instaliran uređaj za rendgensku terapiju.
U tom razdoblju suradnici prof. Rapića bili su prof. dr. sc. Branko Ilijaš i dr. sc. Boris Žeškov, koji su također dali veliki doprinos u razvoju veterinarske rendgenologije i fizikalne terapije. U Zavodu se 1967. godine kao asistent zaposlio Mensur Šehić.
Godine 1995. prof. dr. sc. Mensur Šehić uvodi novi kolegij ultrazvučne dijagnostike i Zavod dobiva novi naziv: “Zavod za rendgenologiju, ultrazvučnu dijagnostiku i fizikalnu terapiju.” Godine 1974. prof. dr. Branko Ilijaš postaje predstojnikom Zavoda sve do njegovog umirovljenja 1984. godine.
Odlaskom prof. Ilijaša u mirovinu 1984. godine prof. dr. sc. Mensur Šehić postaje predstojnikom Zavoda i ostaje sve do 2005. kada prof. dr. sc. Vladimir Butković preuzima tu dužnost. Posljednjih godina predstojnik Zavoda je prof. dr. sc. Damir Stanin.
Uz predstojnika prof. dr. sc. Damira Stanina u Zavodu su prof. dr. sc. Vladimir Butković, viši asistent dr. sc. Zoran Vrbanac, asistent Hrvoje Capak, dr. med. vet., stručni suradnik Branimir Škrlin, dr. med. vet., Vesna Moravek, dr. med. vet., rendgen tehničar Davor Matajić i bolničari Anita Bogdanović i Petar Petrović.
Dolaskom kolege dr. sc. Zorana Vrbanca, prvo kao znanstvenog novaka, u Zavodu otpočinje novo razdoblje suvremenijeg pristupa primjene fizikalne terapije i rehabilitacije domaćih mesoždera. Uz postojeću terapiju mikrovalovima i ultrakratkim valovima, nabavljeni su uređaji za elektroterapiju, magnetoterapiju, ultrazvučnu terapiju, terapiju laserskim zrakama, zatim pomična traka i bazen s pomičnom trakom za hidroterapiju. Viši asistent dr. sc. Zoran Vrbanac se, između ostalog, specijalizirao i u akupunkturi, tako da uz postupke fizikalne terapije i rehabilitacije svakodnevno obavlja i taj oblik terapije.
Aktivno je sudjelovao na brojnim svjetskim stručnim usavršavanjima iz fizikalne terapije i akupunkture.
Objavio je i nekoliko radova iz fizikalne terapije. Vrijedno je napomenuti da je kolega Vrbanac u Zavodu izradio i treću doktorsku radnju iz područja Fizikalne terapije. Obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom „Utjecaj fizičke aktivnosti na biokemijske pokazatalje koštanog metabolizma u pasa“. Prije njega, u Zavodu su izrađene dvije doktorske rasprave:
1. Vinko Petrin „Djelovanje ultravioletnih zraka na anafilaksiju zamoraca“ (1942.) i
2. Vladimir Tomašek „Liječenje peritonitisa ultraljubičastim zrakama“ (1956.).
Za razliku od rendgenološke dijagnostike, gdje se od osnutka Zavoda intenzivno provodi znanstveno istraživanje, u području fizikalne terapije bio je skroman istraživački rad. Godine 1997. prof. Šehić je u zajednici s prof. Butkovićem, prof. Žubčićem i prof. Staninom objavio u nas prvi sveučilišni udžbenik iz fizikalne terapije “Fizikalna medicina u terapiji i dijagnostici domaćih životinja” (Šehić i sur., 1997.).
Prvo u svijetu znanstveno udruženje Europske Veterinarske fizikalne terapije i rehabilitacije (VEPRA – The Veterinary European Physical Therapy and Rehabilitation Association) osnovano je 2009. godine. Njega su osnovali naši stručnjaci (dr. sc. Zoran Vrbanac i suradnici) i specijalisti svjetskog glasa u rehabilitaciji i fizikalnoj terapiji životinja.
Napomena je da je to mlado područje u veterinarskoj medicini koje treba razvijati i usavršavati da se može koristiti u svakodnevnoj praksi malih i velikih životinja. Takav znanstveni skup smatramo vrijednim doprinosom razvoju znanosti u području veterinarske medicine, pogotovo u fizikalnoj medicini. Njegovo održavanje na našem Fakultetu pod organizacijskim i stručnim vodstvom dr. sc. Zorana Vrbanca, postala je značajna povijesna činjenica prvog takvog organizacijski vrijednog znanstvenog i stručnog segmenta veterinarske medicine.
Da bi se pratila ta suvremena zbivanja u području fizikalne terapije i rehabilitacije psa, objavljen je udžbenik „Fizikalna terapija i rehabilitacija psa“, autora profesora emeritusa Mensura Šehića, u nakladi Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2014.).
Udžbenik je namijenjen studentima i kliničarima s idejom da pojasni temeljna načela i postavke kojima se bazira fizikalna terapija i rehabilitacija (zakoni fizike, funkcionalna anatomija i fiziologija mišića i vježbanja) kako bi na temelju tih saznanja i površni čitatelji, ali i zahtjevniji, mogli razumjeti (učiti, usavršavati) rehabilitacijsku medicinu koja traži holistički pristup za ostvarenje egzaktno postavljenih ciljeva koji se mogu ostvariti metodama i postupcima fizikalne terapije. Kroz sva poglavlja autor iskazuje da je uz farmakološke i kirurške postupke fizikalna terapija i rehabilitacija neizostavan segment liječenja i rehabilitacije za ostvarenje boljeg ishoda, funkcionalnog statusa i kvalitete života.
Sažetak
Fizikalna se terapija u veterinarskoj medicini počela primjenjivati u Hrvatskoj 1948. godine. U to vrijeme su se u Zavodu za rendgenologiju i fizikalnu terapiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u fizikalnoj terapiji upotrebljavale rendgenska terapija, elektroterapija, fototerapija i masaža. Posljednjih godina u veterinarskoj fizikalnoj terapiji i rehabilitaciji uporabom se masaža, stimulacija upotrebom lasera niže energije, različiti oblici električnih struja, magnetoterapija, ultrazvučna terapija, rehabilitacijske vježbe, hidroterapija i aplikacija topline i hladnoće.
Literatura [… prikaži]
Physical therapy at the Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb
Mensur ŠEHIĆ, DVM, PhD, Professor Emeritus, Faculty of Veterinary Medicine Zagreb
In recent years, veterinary physical therapy and rehabilitation have included massage therapy, stimulation by use of low level lasers, electrical sources, magnetic fields, ultrasound, rehabilitative exercises, hydrotherapy, and applications of heat and cold.