Flavivirusne infekcije u konja

Ljubo Barbić¹, Vladimir Savić², Ivona Ćorić¹, Gorana Miletić¹, Tatjana Vilibić-Čavlek³^,⁴, Vladimir Stevanović¹
¹Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, ²Hrvatski veterinarski institut, Centar za peradarstvo, Zagreb, ³Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, ⁴Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb
e-mail autora za dopisivanje: ljubo.barbic@vef.unizg.hr

“Porodica Flaviviridae obuhvaća veliki broj virusa razvrstanih u četiri roda. Za viruse iz ove porodice koji inficiraju konje, konji su u pravilu krajnji domaćin, a klinička slika varira od asimptomatske do teških neuroloških oboljenja s mogućim smrtnim ishodom. Od virusa iz porodice Flaviviridae za konje su najznačajniji pripadnici roda Orthoflavivirus koji se dijele prema vektorima na orthoflaviviruse prenosive i prenosive krpeljima. Za konje, najznačajniji globalno proširen orthoflavivirus prenosiv komarcima je virus Zapadnog Nila, koji uzrokuje kliničku sliku u rasponu od asimptomatske ili nespecifične vrućice do neuroloških oboljenja sa smrtnim ishodima. Uz navedeni izravni značaj, proširenost i razinu aktivnosti ovog zoonotskog uzročnika može se nadzirati pretraživanjem konja kao sentinel životinja čime se daje doprinos javnom zdravstvu. Istoj skupini pripada i vrlo blizak Usutu virus koji u konja ne uzrokuje oboljenja, ali se konji mogu koristiti kao sentinel životinje i za ovaj virus. Od drugih pripadnika roda Orthoflavivirus prenosivih komarcima treba spomenuti dva uzročnika s ograničenom geografskom proširenošću, virus japanskog encefalitisa i virus encefalitisa doline Murray koji mogu uzrokovati neurološka oboljenja konja te su također i značajne zoonoze.

Od krpeljima prenosivih pripadnika roda Orthoflavivirus sporadična neurološka oboljenja konja uzrokuje virus krpeljnog encefalitisa. Bez obzira na rijetka klinička očitovanja, konji i za ovaj zoonotski virus mogu biti korišteni kao sentinel životinje. Nekoliko neuroloških oboljenja opisano je i nakon infekcije Louping ill virusom, a značaj praćenja ponovno naglašava zoonotski potencijal i ovog virusa.

Infekcije konja virusima iz roda Pestivirus nisu dokazane, međutim, novija istraživanja potvrđuju infekcije konja, uz moguće kliničko očitovanje, virusima iz rodova Pegivirus i Hepacivirus. U posljednjem desetljeću nekoliko istraživanja je potvrdilo infekcije konja sa zasebnom vrstom pegivirusa, konjskim pegivirusom. Infekcije ovim uzročnikom su, prema dostupnim informacijama, asimptomatske, a smatra se da uzrokuje dugotrajnu viremiju. Značajno veći interes u veterinarskoj medicini, ali i znanstvenoj zajednici, izaziva konjski hepacivirus. Ovaj virus je široko proširen u populaciji konja, a u pojedinih životinja uzrokuje klinički manifestne infekcije koje se očituju akutnim ili kroničnim hepatitisom različitog intenziteta. Njegov klinički značaj u veterinarskoj medicini se intenzivno istražuje, a usporedno s tim, s obzirom da je konjski hepacivirus najbliži srodnik virusu hepatitisa C ljudi, intenzivna su istraživanja hepatitisa C na modelu infekcija konja ovim virusom.

Sveukupno, pripadnici porodice Flaviviridae su značajni patogeni konja zbog mogućih kliničkih očitovanja uključivši i sporadične smrtne ishode. Osim navedenoga, praćenje infekcija konja ovim uzročnicima važno je u nadzoru većeg broja zoonotskih virusa, a novija istraživanja infekcija konja virusima iz ove porodice daju i doprinos u istraživanju patogenih mehanizama srodnim uzročnicima oboljenja ljudi.