Flavivirusne infekcije u kućnih ljubimaca

Gorana Miletić, Ivona Ćorić, Snježana Kovač, Alenka Škrinjarić, Ljubo Barbić, Vladimir Stevanović
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
e-mail autora za dopisivanje: gmiletic@vef.unizg.hr

“U Republici Hrvatskoj unazad 15-tak godina tri virusa iz porodice Flaviviridae, virus krpeljnog meningoencefalitisa (TBEV), virus Zapadnog Nila (WNV) i Usutu virus (USUV), cirkuliraju u populaciji ljudi i životinja te se smatraju endemski prisutnim patogenima. Zbog učestale serološke dokazivosti u domaćih životinja i velikog javnozdravstvenog značaja navedenih flavivirusa, ovim istraživanjem htjeli smo ustanoviti učestalost infekcija u pasa i mačaka, te značaj korištenja ovih vrsta kao potencijalnih sentinel životinja.

Istraživanje je provedeno na 146 uzoraka seruma pasa i 146 uzoraka seruma mačaka prikupljenih u 20 županija Republike Hrvatske tijekom 2024. godine u sklopu CROOH projekta. Komercijano dostupni ELISA testovi za WNV i TBEV korišteni su za preliminarni dokaz protutijela. Od ukupnog broja uzoraka (n=292) s jednim ili oba korištena ELISA testa, pozitivnih ili sumnjivih uzoraka je bilo 39 (13,4%). Kako ELISA testovi nisu dostatno specifični zbog učestalih križnih reakcija, svi pozitivni i sumnjivi uzorci dodatno su pretraženi virus neutralizacijskim (VN) testom. U pretraživanju VN-testom dodatno je, uz WNV i TBEV, kao antigen korišten i USUV. Pretraživanjem VN-testom, uz korištenje sva tri virusa, u 10,9% životinja potvrđena su neutralizacijska protutijela na jedan ili više flavivirusa. Neutralizacijska protutijela na flaviviruse statistički značajno češće (p < 0,001) su dokazana u pasa (17,1%) nego u mačaka (4,8%). Pozitivne životinje dokazane su na području kontinentalne i središnje Hrvatske, što je u skladu s opisanom regionalnom rasprostranjenošću infekcija u ljudi.

Analizom učestalosti infekcija pojedinim patogenom u pasa je ustanovljena seroprevalencija od 4,1% za WNV, 2,7% za USUV te 2,7% za TBEV, dok je 7,5% pasa bilo pozitivno na flavivirusnu infekciju bez mogućnosti pouzdanog dokazivanja infektivnog patogena. U mačaka nisu dokazane infekcije s TBEV, seroprevalencija za WNV je bila 0,7%, USUV 1,4%, a u 2,7% životinja je potvrđena flavivirusna infekcija bez pouzdanog dokaza patogena. Uz uočene više seroprevalencije u pasa u odnosu na mačke i za svaki pojedini patogen, seroprevalencija u svih životinja određena VN-testom je iznosila 5,1% za flavivirusne infekcije, 2,4% za WNV, 2,1% za USUV i 1,4% za TBEV.

Sveukupni rezultati potvrđuju mogućnost korištenja kućnih ljubimaca kao sentinel životinja. Sustavno pretraživanje kućnih ljubimaca može biti vrijedna dopuna sustava nadzora zoonotskih arbovirusa za potrebe javnog zdravstva, a posebice u urbanim sredinama.