Genotipovi virusa hepatitisa E u ljudi i životinja na području Hrvatske

Lorena Jemeršić, Jelena Prpić, Tomislav Keros, Dragan Brnić
Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska
e-mail: jemersic@veinst.hr

Virus hepatitisa E (HEV) je jedan od vodećih uzročnika virusnih akutnih hepatitisa u ljudi diljem svijeta. Prema podacima Svjetske Zdravstvene Organizacije (World Health Organization, WHO) godišnje se HEV-om inficira 20 milijuna ljudi od kojih se u 3,3 milijuna razvijaju znakovi bolesti, dok smrtnost iznosi 1-4%, pa i do 30% u imunokompromitiranih osoba i trudnica. Klinički tijek infekcije i ishod u znatnoj mjeri ovise i o soju odnosno genotipu virusa kojim je došlo do infekcije. Naime, danas je poznato kako su pojedini genotipovi HEV-a virulentniji od drugih, neki češće dovode do kroničnih infekcija u ljudi, te imaju tendenciju ekstrahepatičnog umnožavanja, a pojedini genotipovi pokazuju i zoonotski potencijal.
HEV je malog promjera (27–34 nm), nema vanjsku ovojnicu i sadrži jednolančanu RNK dužine 7,2 kb koja uključuje tri otvorena okvira za očitavanje gena (engl. Open Reading Frame, ORF). ORF1 i ORF3 kodiraju sintezu nestrukturnih proteina uključenih u replikaciju virusa, dok ORF2 sadrži gen koji kodira za kapsidni protein. Pojedini sojevi genotipa 1 sadrže i ORF4. Obzirom na svojstvenost HEV-a, on je danas jedini pripadnik porodice Hepeviridae koja sadrži dva roda, Orthohepevirus i Piscihepevirus. Rod Piscihepevirus predstavlja soj HEV-a izdvojen iz pastrve, dok rod Orthohepevirus sadrži četiri podroda (A, B, C i D). Sojevi svrstani u Orthohepevirus A su od najvećeg javnozdravstvenog značaja i sadrže pripadnike osam genotipova. Genotip 1 je najvirulentniji i infekciju uzrokovanu ovim sojevima prati visoka smrtnost u trudnica. Zajedno s genotipom 2, genotip 1 je izdvojen jedino iz ljudi i to s područja Azije, Afrike i Meksika; genotipovi 3 i 4 su izdvojeni iz ljudi i životinja; genotipovi 5 i 6 iz divljih svinja, dok su genotipovi 7 i 8 izdvojeni iz deva, a genotip 7 i iz čovjeka. Kronične infekcije u ljudi su uglavnom uzrokovane pripadnicima genotipa 3, rijetko 4, a prijavljen je jedan slučaj uzrokovan genotipom 7. U životinja HEV ne dovodi do kliničkog očitovanja infekcije, osim u kokoši, što otežava prepoznavanje nositelja virusa i omogućuje nesmetano širenje infekcije te međuvrsni prijenos.

Istraživanje prisutnosti HEV-a u životinja u Hrvatskoj započeto je 2009. godine, a prvi klinički autohtoni slučaj u ljudi je opisan 2012. godine. Od tada je HEV RNK izdvojena iz ljudi sa znakovima jetrenih oštećenja i iz prirodno inficiranih domaćih/divljih svinja, te žutogrlog miša. Reprezentativni uzorci pozitivnih ljudi i životinja su podvrgnuti utvrđivanju nukleotidnog slijeda odsječka unutar ORF1 regije genoma (cca 300 pb) i poredbeno su analizirani u odnosu na poznate HEV izolate iz GenBank (ClustalW 1.6 i MEGA 5), dok su filogenetička stabla temeljena na metodi susjednog sparivanja (neighbour-joining) primjenom evolucijskog modela Kimura 2-parametra.

Usporedbom nukleotidnih slijedova genoma utvrđeno je da su svi sojevi izdvojeni u Hrvatskoj međusobno vrlo srodni neovisno o domaćinu i geografskom podrijetlu, a pripadnici su roda Orthohepevirus A, genotipa 3, koji je dominantan na području Europe. Većina je najpodudarnijih sojeva izdvojena u istom periodu istraživanja, dakle istih godina, dok je najveći broj pozitivnih jedinki nađen na području središnje i sjeveroistočne Hrvatske, gdje je gustoća uzgoja domaćih svinja te populacija divljih svinja, najveća u Hrvatskoj.

Nadalje, unutar genotipa 3 u Hrvatskoj su utvrđeni pripadnici genetskih skupina 3a, 3c, 3e i 3f. Rezultati istraživanja pokazali su da je genotip 3a koji je izdvojen iz ljudi, domaćih/divljih svinja i žutogrlog miša najzastupljeniji od svih izdvojenih genotipova (65,4%), a slijedi ga genotip 3c (23,1%) koji je sukcesivno dokazivan u ljudi i domaćih svinja tijekom prošlog desetljeća. Oba imaju obilježja endemskih genotipova u Hrvatskoj. Genotip 3e izdvojen je sporadično iz manjeg broja ljudi, domaćih i divljih svinja, dok je 3f izdvojen u dva slučaja iz ljudi (2010. i 2012. godine). Pripadnici genotipova 3f i 3c su prepoznati za najučestalije uzročnike kroničnog hepatitisa E u ljudi, a obzirom na njihovo prisustvo i rasprostranjenost ne može se isključiti pojava kroničnih infekcija i u Hrvatskoj.

Zaključno, izdvojeni genotipovi HEV-a u Hrvatskoj pokazuju iznimno visoku međusobnu nukleotidnu podudarnost što ukazuje na međuvrsni prijenos HEV-a i/ili zajednički izvor infekcije, a srodni su i sa sojevima HEV-a izdvojenima iz ljudi i svinja u Njemačkoj, Nizozemskoj, Srbiji i Španjolskoj. Dokaz genotipa 3a u žutogrlog miša otvara mogućnost nalaza novih prijenosnika infekcije, a koji bi mogli biti važna spojka u lancu prijenosa i održavanja virusa u prirodi.