Gordius – mali div iz slavine

Prof. dr. sc. Albert Marinculić
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

“Rano sam se probudila i kao svako jutro htjela si pripremiti zdravi napitak kad ono – šok!
Nešto dugačko gmiže i izlazi iz moje slavine. Zar je to moguće? Zar mi ne možemo imati vodu koja je 100% sigurna? O kakvom se to biću radi?

To su česti upiti koji dolaze specijaliziranim laboratorijima, pa je ovu temu potrebno razjasniti. Ta ‘glista’ (uvjetno rečeno, jer nema nikakve veze sa glistama premda im je pomalo slična), potpuno je bezopasna za ljude. Ipak, nije bezopasna za kukce u kojima se savršeno snalazi. Ima i svoje stručno ime te je uvrštena u rod Gordius.Iako je sličan oblićima, ovaj organizam pripada potpuno drugom koljenu (Nematomorpha, strunaši). Ima sličnosti sa nekim parazitima kućnih ljubimaca, ali ni za njih nije ni najmanje opasan.

Najčešće može narasti između 50 i 100 cm iako su zabilježeni neki primjerci koji su bili dugi i do 2 metra. Svakako, nikome nije ugodno kad u svojoj čaši ili pak zdjelici kućnog ljubimca vidi nešto sklupčano, dugačko, što se miče, najčešće je i tamnije boje, pa pomalo sablažnjava.

U literaturi se ovo biće naziva i „glistom konjske dlake“. Odrasle oblike možemo pronaći i u lokvama. U svijetu je opisano čak 326 različitih vrsta strunaša, no pretpostavlja se da ih ima čak i nekoliko tisuća. Zabilježeni su i nalazi fosilnih gordijusa, uklopljenih u burmanski jantar koji datira od prije 100 do 110 milijuna godina.

Gordijus je u jednom dijelu svog života slobodno živuće biće, a potom vrlo neugodan stanovnik tijela cvrčka. Životni mu je put je relativno dobro poznat. Nakon što izađe iz kukca pari se u vodi, nakon čega ženke polažu jajašca. Oko mjesec dana potrebno je kako bi se unutar jajašca razvila ličinka. Kada se ličinka razvije, ona traži i pronalazi puževe, ličinke kukaca ili čak i gujavice koje pronalazi u tom staništu. Zanimljivo je spomenuti i to da kao i brojni drugi paraziti, tako i ovaj strunaš kontrolira ponašanje svoga domaćina i pretvara ga u „kamikazu“. Tjera ga da, iako mu to nije navika, skoči u vodu i tako omogući da se nađe u staništu koje ovom parazitu najviše odgovara.