Iznimna mi je privilegija i čast, kao 40. po redu čelniku Veterinarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, sve vas najsrdačnije pozdraviti i zaželjeti vam dobrodošlicu u ime svih djelatnika i studenata na svečanu proslavu obilježavanja 100. obljetnice osnutka jedine veterinarske visokoobrazovne ustanove u Republici Hrvatskoj.
Poštovani visoki uzvanici i gosti, dobro nam došli i zahvaljujemo Vam što s nama dijelite radost ovoga svečanog trenutka. Naša je radost tim veća što ovu obljetnicu slavimo u trenutku kada obilježavamo i 350.-tu godišnjicu osnutka Sveučilišta u Zagrebu, kolijevke hrvatskoga visokog obrazovanja, znanosti i kulture, čija smo ponosna sastavnica.
Na današnji dan, 13. studenoga ljeta 1919., po prvi je put izgovorena nastavna besjeda na Visokoj veterinarskoj školi, koja je pet godina kasnije preimenovana u Veterinarski fakultet. Otada pa do danas naša je ustanova jedina visokoobrazovna institucija u Hrvatskoj koja u kontinuitetu stvara doktore veterinarske medicine i time tka povijest veterinarske struke i djelatnosti na ovim prostorima. Ovo nije samo priča o nastanku stožerne ustanove veterinarskoga visokoškolskog obrazovanja, nego i podsjećanje na razvojni put, nastojanja i rezultate brojnih generacija nastavnika i studenata koje odmicanjem vremena potvrđuju opravdanost ulaganja u izvrsnost kako bi mi danas imali instituciju kojoj možemo služiti i unapređivati je. Dužni smo ih se sjetiti s osobitim poštovanjem, zahvaliti im na svemu što su učinili i ponositi se s njima.
Priča o Veterinarskom fakultetu istodobno je i priča o povijesnoj borbi hrvatskoga naroda za znanjem i ljubavi prema domovini. Ideje o osnivanju veterinarskoga učilišta u Zagrebu pojavile su se već četrdesetih godina 19. stoljeća, kada jugoistočna Europa još nije imala ni jednu veterinarsku školu. Zahtjevi austrijskim vlastima za osnivanje visoke veterinarske škole u Zagrebu neprestano su odbijani kao neosnovani, jer je Austro-Ugarska Monarhija željela zadržati centralističku politiku visokoga obrazovanja i nije dopuštala malim narodima osnivanje vlastitih obrazovnih institucija. Tek je s propašću monarhije i završetkom I. svjetskoga rata nestalo političke prepreke za osnivanjem visoke veterinarske škole u Zagrebu, pa je ona i osnovana 1919., čime je ostvarena davna želja i stremljenje hrvatskoga naroda da dođe do vlastite visoke škole za obrazovanje doktora veterinarske medicine.
Veterinarski je fakultet na svom putu od svoga osnivanja pa do danas prolazio kroz različita politička i društvena uređenja i svako je od njih ostavilo traga u njegovu razvoju. Uz te se vremenske okvire vežu razne razvojne etape, usponi i padovi i brojna zbivanja, i ona pozitivna, i ona koja nisu bila željena. Najvažnije je ipak da je Veterinarski fakultet opstao i zadržao kontinuitet djelovanja čak i u najtežim vremenima te da je sve to vrijeme napredovao i bio lučonošom veterinarske struke do svoje današnje pozicije.
Biti nastavnikom ili studentom na Veterinarskome fakultetu u svakom je razdoblju bilo čast i privilegij, a tako je i danas. Putujući kroz vrijeme, s jedne smo strane otimali povijesnu baštinu zaboravu, ali istodobno i gledali u budućnost – u iskušenja i zadaće koje nam novo vrijeme donosi. Posebno se možemo ponositi što smo prihvaćali iskušenja postupnog razvoja, pristajali na odvažne korake i donosili hrabre odluke za koje smo vjerovali da će donijeti napredak. Znali smo se pritom i oduprijeti prolaznim negativnim utjecajima i posvećivali se brizi za očuvanje hrvatskoga nacionalnog identiteta. Njegovali smo u sebi to vjerovanje, a iz njega je i proistekla stvarnost našega današnjeg trenutka. Kroz iskustva koja nam je sudbina odabrala omogućeno nam je da očvrsnemo, još malo odrastemo, osnažimo se i obogaćeni novim iskustvima nastavimo dalje.
Kontinuirano rješavamo izazove s kojima se susrećemo, otkrivajući pritom vlastitu kreativnost, a pronalaženjem novih načina i mogućnosti otvaramo nove perspektive razvoja. Kao fakultetska cjelina u proteklih smo sto godina pokazali snagu i samopouzdanje uz neospornu kvalitetu koju imamo, a obveza nam je tu poziciju učvrstiti i održati i u vremenu koje je pred nama.
Svjedoci smo da se vremena i okolnosti neupitno mijenjaju. Ulaskom u Europsku uniju bitno se mijenja nacionalno, europsko, pa i globalno ekonomsko i društveno okruženja u kojemu se nalazi Veterinarski fakultet, ali i Sveučilište u Zagrebu u cjelini. Veterinarski fakultet učinkovito i prilagodljivo ulazi u suvremene tijekove visokog obrazovanja i znanosti na razini vodećih veterinarskih ustanova u EU-u i svijetu. Postali smo u punom smislu dio Europskog prostora visokog obrazovanja, ali i Europskog istraživačkog prostora što, osim očitih prednosti, donosi i brojne probleme i izazove. Živimo u doba neprestanih i sve bržih promjena, poticanih uglavnom snažnim razvojem tehnologije, pri čemu eksponencijalna priroda tog procesa otežava preciznije predviđanje budućnosti u gotovo svim područjima ljudskoga djelovanja. U tako nepredvidivom okruženju nužno je promicati presudnu ulogu koju obrazovanje i kreativnost imaju u razvoju društva, gospodarstva i civilizacijskog okvira jednog naroda.
Jedna od glavnih zadaća Veterinarskoga fakulteta jest obrazovanje stručnjaka za budućnost, stručnjaka koji neće biti striktno i jedino doktori veterinarske medicine nego i pravi akademski građani i intelektualci, sposobni razmišljati, povezivati stečena znanja i utjecati na razvoj društva. Preduvjet je za to isticati se kvalitetom studijskog programa i kvalitetom istraživačkih projekata, kao i dosljednim promicanjem akademskih vrijednosti u koje se ubrajaju poštenje, pravednost, poštovanje, povjerenje i stvaranje jednakih mogućnosti za sve.
Tradicionalno poučavanje usmjereno na prijenos informacija i sadržaja predmeta mijenjamo poučavanjem usmjerenim na studenta, koje omogućuje njihovo aktivno uključivanje u proces učenja. Takvim se načinom rada unapređuje i nastavnik, tako da od tradicionalnoga postaje suvremeni stručnjak koji je spreman prenijeti svoje znanje u stvarni život, uz obostrani razvoj intelektualnih vještina i kompetencija. Obrazovanje stručnjaka za budućnost podrazumijeva poučiti studente vertikalnom učenju, razviti im sposobnosti za primjenu stečenih znanja u praktičnim situacijama, prepoznavanju, postavljanju i rješavanju problema, timskome radu, cjeloživotnome učenju i kontinuiranom usvajanju novih spoznaja, odlučnosti i ustrajnosti u preuzetim zadaćama i nedjeljivoj odgovornosti. Kao nastavnici, privilegirani smo da odgajamo nove naraštaje studenata veterinarske medicine. Iskoristimo maksimalno taj privilegij i prenesimo našim studentima najviše od našega znanja i iskustva, budimo svjesni svojih kvaliteta kako bismo znali što možemo dati drugima, i pritom budimo ponosni na naše zanimanje, bez obzira na krizu njegova vrednovanja u društvu. Mi smo ti koji stvaramo doktore veterinarske medicine, mlade ljude koji će brinuti o zdravlju životinja, mlade ljude koji će brinuti o sigurnosti hrane koju jedemo, mlade ljude koji će biti prva karika u zaštiti zdravlja ljudi i koji će to jasno znati artikulirati i, konačno, mlade ljude bez kojih ovo društvo ne može.
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu danas je vodeća znanstveno-nastavna institucija veterinarske struke u regiji, ali i među vodećim na čitavom području jugoistočne Europe. Međunarodno evaluirani i trenutačno pozicionirani među prvih petnaest veterinarskih fakulteta Europe, dio smo europskoga i svjetskog kompetitivnog tržišta veterinarskoga obrazovanja. Tu poziciju želimo i moramo zadržati i u vremenu što dolazi, proaktivnim djelovanjem, i u području obrazovanja doktora veterinarske medicine i u području znanstvenih istraživanja, stručnoga rada, cjeloživotnog obrazovanja te međuinstitucijske i međunarodne suradnje.
Na kraju, dopustite mi da zaključim da nastavljamo putovanje kroz vrijeme promičući temeljne akademske vrijednosti i svakim našim korakom ucrtavamo povijesni trag a da toga u stvarnom vremenu nismo ni svjesni. S ponosom se možemo osvrnuti na put koji smo dosad prošli kao i na uspjehe koje smo ostvarili. Na krilima uspjeha, ne zaboravljamo da je društveni trenutak bremenit izazovima, stalnim promjenama okruženja u kojemu djelujemo i stvaramo, i gotovo da i ne ostavlja vremena za normalan život kojemu svi težimo. Sredstva za ostvarivanje naših ciljeva i vrijednosti ne treba uvijek i nužno tražiti oko nas, već čvrsto vjerujem da se dubljim poniranjem u vlastitu svijest, može pronaći najbolji način artikuliranja osnovnih vrijednosti društva poput razumijevanja, tolerancije ili dobrohotnosti, vrijednosti koje dobro poznajemo, ali prečesto zaboravljamo. Stoga se potrudimo da u ovom neobuzdanom tijeku vremena u kojemu živimo, ljudskost i zajedništvo i dalje budu vrline koje će nas krasiti i kojima ćemo se dičiti, a koje će Veterinarski fakultet voditi stazama uspjeha i u idućih sto godina.
Vivat Facultas Veterinaria Zagrabiensis!