Sigurnost hraneVeterinarsko javno zdravstvo

Higijena vode



Prof.dr.sc. Alenka Tofant

izvadak

Izvor: VETERINARSKI PRIRUČNIK, Medicinska naklada Zagreb, 2012.


veterinarski-prirucnik-3d
HIGIJENA VODE
Zdravlje, dobrobit i proizvodnost životinja, kakvoća namirnica animalnog podrijetla, zdravlje ljudi i okoliš u uskoj su svezi s kakvoćom i količinom pitkih, proizvodnih i otpadnih voda u području veterinarske djelatnosti. Zbog sveobuhvatne interakcije između ljudi i životinja Zakonodavac u RH je u Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (NN 47/08), propisao osnovne uvjete koje zdravstveno ispravna voda mora zadovoljavati, jednako za piće ljudi, napajanje životinja kao i za proizvodnju hrane što uključuje i namirnice animalnog podrijetla […]

Kondicioniranje vode
Voda za piće koja ne zadovoljava kakvoćom propisanom Pravilnikom smatra se neprihvatljivom i ne može se koristiti za piće ljudi i napajanje životinja. U cilju postizanja zdravstvene prihvatljivosti podvrgava se procesima kondicioniranja i dezinfekcije. Kondicioniranje vode podrazumijeva primjenu fizikalnh i kemijskih postupaka obrade vode u svrhu njenog čišćenja. Veće suspendirane čestice se primarno iz vode uklanjaju u taložnim bazenima-taložnicama, kroz koje ona usporeno protječe, te se one zbog sile teže talože na dno. Da bi se ubrzao postupak taloženja manjih čestica u vodu se dodaju kemijski spojevi – koagulanti koji ih sljepljuju i time pospješuju taloženje. Taloženjem i koagulacijom iz vode se može ukloniti do 90% suspendiranih tvari i oko 70% bakterija. Slijedi postupak filtracije vode kroz brze ili spore filtere, zavisno o brzini protoka, kako bi se uklonile i preostale suspendirane čestice koje su zaostale i lebde u vodi. Na kvalitetu vode se može utjecati i aeracijom, uvođenjem kisika u vodu primjerice raspršivanjem vode, utiskivanjem zraka, prelijevanjem vode preko kaskada. Postupci kondicioniranja nisu dostatni za dobivanje mikrobiološki zadovoljavajuće vode. Zbog toga nakon kondicioniranja slijedi dezinfekcija vode, koja se provodi se s namjerom uništenja patogenih mikroba ispod infekcione doze, što se smatra njezinom najznačajnijom ulogom. Često se uz mikrobiološki nalaz poboljšaju i organoleptička svojstava, boja, miris i okus.


* Napomena: nije dozvoljeno prenošenje i daljnja objava ovog teksta bez pisanog dopuštenja izdavača.



Autor teksta: Prof.dr.sc. Alenka Tofant, mag. pharm., Zavod za animalnu higijenu, okoliš i etologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Odabrala: doc.dr.sc. Vlasta Herak-Perković, dr.med.vet., urednica 6. izdanja
veterinarski-prirucnik-97x120


O higijeni vode pročitajte u Veterinarskom priručniku (Medicinska naklada Zagreb, 2012.)

Vezani sadržaji

Zakon o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu

Urednik

Campylobacter spp. u koži vrata tovnih pilića

Urednik

Uzorkovanje hrane, vode za ljudsku potrošnju te obrisaka površina na mikrobiološku ispravnost

Urednik

Laboratorijske životinje

Urednik

Marikultura

Urednik

Opasni psi

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više