Hipertrofična osteodistrofija u mlade Njemačke doge

Igor Benčić, Mensur Šehić*, Ivan Benčić i Dino Stanin

Igor BENČIĆ, dr. med. vet., Ivan BENČIĆ, dr. med. vet., Veterinarska ambulanta za male životinje Benčić, Pazin, Hrvatska; dr. sc. Mensur ŠEHIĆ, dr. med. vet., profesor emeritus, (dopisni autor, e-mail: mensur.sehic@inet.hr), Dino STANIN, dr. med. vet., asistent, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

Prenešeno iz časopisa VETERINARSKA STANICA br. 47 (6), 2016.[download/preuzmi pdf ovdje]

Uvod Rasprava Sažetak Literatura Abstract

▲

Uvod

Rijetka osteopatija nepoznate etiologije u literaturi se spominje kao poremećaj osifikacije u rastu i razvoju skeleta većih pasa u područjima aktivne enhondralne osteogeneze cjevastih kostiju (Maier i sur., 1957., Riser, 1964., Riser i Shirer, 1965.). Rani znaci rendgenografskih promjena vidljivi su u metafiznim područjima dugih cjevastih kostiju u obliku znatno pojačanih gustoća sjena makrostrukture.
Sekundarne se promjene očituju u vidu manšeta.
Kod toga se radi o osifikacijskom tkivu koje obuhvaća metafize i koje je jasno odvojeno od primarne kosti. Zajedno s rastom cjevaste kosti u dužinu te periostoze su obilnije i prostiru se i prema dijafizama (Morgan, 1972., Šehić i sur., 1985., Šehić, 2000.). Autori navode da se manšete (periostalna koštana bujanja) pojavljuju oko 35 tjedna od prvih znakova povećane gustoće sjena u metafizama.

U našoj ambulanti u crne Njemačke doge, u dobi od pet mjeseci, dijagnosticirana je osteoskleroza i hiperostoza cjevastih kosti i aboralnih dijelova mandibula. Klinički znaci, laboratorijski nalazi i morfološke koštane promjene slični su bolesti infantilne kortikalne hiperostoze nepoznate etiologije u male djece pod nazivom Caffey-Silvermansindrom. Slične promjene na donjim čeljustima u jednog psa utvrdili su Freudiger i Zimmer (1969.) i one su povezane s Caffey-Silverman-sindromom.
Autori ne spominju promjene na dugim cjevastim kostima ekstremiteta ili drugih dijelova kostura.

Opis slučaja.

Slika 1. Radijus i ulna su dorzalno povijeni, deformirani i u distalnim polovicama obuhvaćeni periostalnim koštanim naslagama kraljaste strukture. — **Slika 1.** Radijus i ulna su dorzalno povijeni, deformirani i u distalnim polovicama obuhvaćeni periostalnim koštanim naslagama kraljaste strukture.

Njemačka crna doga, u dobi od pet mjeseci, dovedena je u našu ambulantu s anamnestičkim podatcima slabijeg uzimanja hrane, otežanog ustajanja i poteškoćama kod kretanja.

Kod sjedanja i ležanja rasterećivala je ekstremitete. Kod kliničkih pretraga utvrđene su otekline mekih dijelova u ravninama karpusa i metakarpusa oba ekstremiteta, zatim metatrzusa oba ekstremiteta. Kod palpacije dugih cjevastih kostiju naglašene su tvrde otekline, pogotovo u distalnim dijelovima radijusa i ulne te tibije oba ekstremiteta.

Pri palpaciji pas je pokazivao bolnost. U prva tri tjedna temperatura je bila u laganom porastu. Laboratorijskom pretragom utvrđena je leukocitoza i povremena eozinofilija.

Slika 2. Oko sklerotičnih metafiza tibija su periostalne naslage slične strukture kao i na podlaktičnim kostima. — **Slika 2.** Oko sklerotičnih metafiza tibija su periostalne naslage slične strukture kao i na podlaktičnim kostima.

Rendgenografskom pretragom cjevastih kostiju ekstremiteta (Slike 1 i 2) vidljive su sklerotične promjene svih metafiza prednjih i stražnjih ekstremiteta, zatim koraljasta zadebljanja koštanim naslagama koja se mjestimično prostiru i prema dijafizama. Periostalne koštane naslage obilnije su na podlakticama.

Izostavljeni su prikazi femura, no kod prikaza kaudalnog dijela abdomena vidljiv je dio femura na kojem su istaknuta poput lukovice periostalna koštana bujanja koja se znatno prostiru proksimalno prema dijafizi (Slika 3).

Slika 3. Strelica pokazuje poput lukovice periostalne naslage koje su od tanje kompakte odvojene uskom prozračnom linijom. — **Slika 3.** Strelica pokazuje poput lukovice periostalne naslage koje su od tanje kompakte odvojene uskom prozračnom linijom.

Periostalna podužna naslaga razgraničena je od tanje kompakte tankom prozračnom linijom. Na zdjelici, kralješcima, lopaticama i rebrima nisu prisutne nikakve rendgenološki vidljive promjene. Na donjim čeljustima u aboralnim dvjema trećinama istaknute su obilnije periostalne koštane naslage koje su po strukturi slične onima na podlaktičnim kostima (Slika 4).

Slika 4. Na sklerotičnim donjim čeljustima su obilnije periostalne koštane naslage spužvaste strukture — **Slika 4.** Na sklerotičnim donjim čeljustima su obilnije periostalne koštane naslage spužvaste strukture

Kontrolna rendgenografija obavljena je nakon tri godine. Profilno na podlakticama vide se znatne dorzalne povijenosti radijusa (Slike 5a i 5b).

Slike 5 a i b. Na podlaktičnim, deformiranim i dorzalno povijenim kostima zadržale su se periostalne naslage spužvaste strukture. Lijevo (a) s volarne strane proširene ulne periostoze se prostiru u dijafiznom području. Desno su s volarne strane ulne (b) u dijafizi zadržale periostoze. S dorzalne strane radijusa prostiru se periostalne naslage u području distalne metafize i dijelom u distalnoj dijafizi. — **Slike 5 a i b.** Na podlaktičnim, deformiranim i dorzalno povijenim kostima zadržale su se periostalne naslage spužvaste strukture. Lijevo (a) s volarne strane proširene ulne periostoze se prostiru u dijafiznom području. Desno su s volarne strane ulne (b) u dijafizi zadržale periostoze. S dorzalne strane radijusa prostiru se periostalne naslage u području distalne metafize i dijelom u distalnoj dijafizi.

Obje ulne su znatno proširene osobito u dijafizama na kojima su tanko ocrtane kompakte.
Volarno na svakoj ulni prisutne su periostoze spužvaste strukture. Dorzalno na povijenim radijusima na dijafizama također perzistiraju periostalne koštane naslage koje nisu tako obilne kao na ulnama. Tibije su u distalnim trećinama proširene i na njima se vide novonastale kompakte (Slike 6a i 6b).

Slike 6 a i b. Na tibijama se vide tragovi jedva zamjetljivih periostalnih koštanih bujanja. U distalnim metafizama vide se primarne linearne sjene kompakte (strelice). — **Slike 6 a i b.** Na tibijama se vide tragovi jedva zamjetljivih periostalnih koštanih bujanja. U distalnim metafizama vide se primarne linearne sjene kompakte (strelice).

Slika 7. Na kontrolnoj slici vide se oštro ocrtani rubovi donjih čeljusti bez tragova periostalnih naslaga — **Slika 7.** Na kontrolnoj slici vide se oštro ocrtani rubovi donjih čeljusti bez tragova periostalnih naslaga

Prije utvrđene periostoze su spongiozirale i obuhvaćene su novom kompaktom. Primarna kompakta pokazuje njezine tragove. Na femurima novostvorena kompakta dorzalno je nešto tanja u usporedbi s prije utvrđenom primarnom kompaktom. Na donjim čeljustima (Slika 7) došlo je do potpune resorpcije prije nastalih periostalnih koštanih naslaga.

▲

Rasprava

Kod diferencijalne dijagnoze ne možemo se isključivo osloniti samo na rendgenografski nalaz, zbog toga što slične bolesti kostiju mogu biti različite etiologije. Zbog toga je potrebno osim rendgenološkog nalaza uzeti u obzir anamnestičke, kliničke i laboratorijske podatke. Prikazani slučaj, koji je sličan infantilnoj kortikalnoj hiperostozi kod djece (Caffey-Silverman-Syndrom) nepoznate je etiologije.
U ljudskoj literaturi spominje se moguća virusna infkecija. Anamnestički podatci govore da se tu ne radi o nasljednoj bolesti. Kao i kod oboljele djece u našem slučaju je utvrđena i povišena temperatura, leukocitoza i eozinofilija. Antibiotskom terapijom nije nastupilo poboljšanje. Diferencijalno dijagnostički klinička i rendgenska slika kortikalne hiperostoze se bitno razlikuje od hiperparatireoidizma, hipervitaminoze A, hipervitaminoze C, trovanja olovom, hipertrofične pulmonalne osteodistrofije i drugih koštanih bolesti. Klinički se podatci mogu zamijeniti s panostitisom, no rendgenska slika je potpuna različita kod tih bolesti.

▲

Sažetak

Dijagnosticirani slučaj hipertrofične osteodistrofije u mlade crne njemačke doge sličan je infantilnoj kortikalnoj hiperostozi (Cafey-Silverman sindrom). Sklerotične promjene i periostalne naslage utvrđene su na metafizama i kasnije dijelom na dijafizama podlaktičnih i potkoljeničnih kostiju ekstremiteta i na donjim čeljustima. Kliničke i rendgenografske pretrage obavljene su na početku bolesti i nakon tri godine starosti.
Ključne riječi: hipertrofična osteodistrofija, Njemačka doga, osteoskleroza, periostoza

Literatura [… prikaži]

▲

Hypertrophic Osteodystrophy in Young Great Dane

Igor BENČIĆ, DVM, Ivan BENČIĆ, DVM, Veterinary Practice for Small Animals Benčić, Pazin, Croatia; Mensur ŠEHIĆ, DVM, PhD, Professor Emeritus, Dino STANIN, DVM, Assistant, Faculty of Veterinary Medicine University of Zagreb, Croatia

The diagnosed cases of hypertrophic osteodystrophy in young Great Dane look like infantile cortical hyperostosis (Caffey-Silverman syndrome). Sclerosal changes and periostal accumulations are found out at the metaphyses and later at diaphyses of the long bones of the limbs and on the lower jaw. In dog the course of the disease was clinically and radiologically observed within about three years till spontaneous healing occurred.
Key words: Hypertrophic osteodystrophy, Great Dane, Osteosclerosis, Periostosis

Uvod

Opis slučaja.

Rasprava

Sažetak

Hypertrophic Osteodystrophy in Young Great Dane

Vezani sadržaji