Veterina portal za Freeoglasnik
U Hrvatskoj, godinama i redovito netko oboli od trihineloze, koliko god svi upozoravali na obvezu pregleda mesa. Ja se ne mogu načuditi ni vjerovati da i danas ima ljudi koji zanemaruju pregled na trihinelu i vjeruju da je takav pregled samo još jedan ‘porez na budale’ sve dok netko ne oboli, a onda su svi veliki pokajnici. Nevjerojatno mi je da i u Europi 21. stoljeća imamo oboljele od trihinele, kao da živimo u srednjem vijeku, daleko od svake civilizacije i svakog znanja, kao da se trihinelu ‘pokupi’ usput, na ulici ili u tramvaju. Pa, nije trihinela računalni virus.
Bilo je i ove godine kod nas slučajeva da je „meso pregledano”, ali ne u za to ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji nego negdje drugdje, pitam se gdje. Nigdje. Bilo je i slučajeva da je meso označeno kao higijenski ispravno, a ljudi su ipak oboljeli, pa se mjesecima istraživalo otkud žig ispravnosti na neispravnom mesu. I mjesecima poslije, javnost nije ništa novo saznala, a ne znamo ni sada. Zaboravili su ljudi na slučaj s početka ove godine iako se o njemu ne jednom govorilo u nacionalnim TV programima. Vjerujem da velike TV kuće uvijek dobiju odgovore na svoja pitanja, ali je možda netko odlučio da ova tema javnosti nije više interesantna, mada nove informacije zasigurno postoje.
Često mi se događa da ne znam kako reagirati kada mi nude domaće kobasice, kulen, pršut, pancetu… kako da vjerujem da su sve te ponuđene delicije prošle propisani veterinarski nadzor, pa uvijek pitam otkud su, tko ih je radio, je li bilo veterinarskog nadzora ili nije, kako da sam sebe uvjerim da postoji bar nekakva sljedivost? Mnogi ne znaju ni što to znači, pa ispada da tražim dlaku u jajetu… al’, baš me briga što drugi misle o tome, zapravo samo pazim što jedem i ne želim naivno nastradati od nečega o čemu sam učio upravo zato kako ne bih nastradao i kako bih zaštitio druge.
Sva upozorenja, nažalost, ne stižu uvijek do svakog pojedinca, ali to ne znači da treba šutjeti, bar radi onih koji žele znati. A u današnje doba, svi koji žele – stvarno mogu znati.
Međutim, sustav sigurnosti hrane ipak mora biti takav kako bi zaštitio i one koji znaju i one koji ne znaju. Upravo zato postoje i propisi i sustav kontrole njihovog provođenja (inspekcija), jer uvijek postoje i oni koji ih se ne pridržavaju. Ne znam je li u njih genetika u pitanju…
No, je li sustav dovoljno razrađen ako ignorira tradicionalne situacije u kojima morate imati povjerenje kako vam je ponuđena hrana higijenski ispravna ili povjerenje ne bi trebalo s tim imati nikakve veze? Postoji hrana u sustavu i ona izvan njega, no da se mene pita, ili sva hrana mora biti u sustavu ili ljude odmalena treba učiti da postoji hrana u sustavu i ona izvan sustava. Kad smo mi bili mali, nije bilo ni hrane ni sustava… Znaju li ljudi što znači hrana u sustavu i hrana izvan sustava? Ne znaju, jer im nitko nije rekao.
Zato, svi vi koji se bavite proizvodnjom svima dobro poznatih i cijenjenih domaćih suhomesnatih delicija, u sustavu ili izvan njega, nemojte nikada zanemariti pregled mesa na trihinelu, a naročito kada je meso divljih svinja u pitanju, jer ako ne budete vi, stradati će oni koji su najmanje krivi.
Dok ne izmislimo i realiziramo bolja rješenja – budite odgovorni i strpljivi! Ako malo promislite, užitak u delicijama vam neće pobjeći, nego biti i veći.
A mi smo već krenuli s idejama o ‘novotarijama’. Svidjet će vam se… 😉