“Hrvatska agencija za hranu (HAH) izradila je Znanstveno mišljenje o mikotoksinima u hrani za životinje koje se temelji na rezultatima studije „Studija pojavnosti mikotoksina u krmivima i krmnim smjesama u RH” kao i pregleda znanstvene i stručne literature velikog broja autora. Spomenutu studiju HAH je pokrenuo na vlastitu inicijativu, u okviru projekta „Pravno i institucionalno usklađivanje zakonodavstva sa zakonodavstvom Europske unije” koji se financira zajmom Svjetske banke, a znanstveno mišljenje je izrađeno sa ciljem unaprjeđenja izrade planova kontrole i monitoringa određenih komponenti hrane za životinje, kukuruza i soje te proizvoda od soje, koje su u prehrani životinja zastupljene u najvećim omjerima.
Naime, višegodišnja istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da mikotoksini učestalo kontaminiraju žitarice, te je sustavna kontrola mikotoksina u hrani i hrani za životinje neophodna kako bi se izbjegli negativni učinci na zdravlje kao i ekonomski gubici u poljoprivredi. U Hrvatskoj se na temelju godišnjeg plana uzorkovanja provodi sustavna kontrola namirnica biljnog i životinjskog podrijetla na mikotoksine u ovlaštenim laboratorijima za kontrolu zdravstvene ispravnosti hrane.
Najvažnijim mikotoksinima hrane za životinje smatraju se aflatoksini, trihoteceni, fumonizini, zearalenon i okratoksin A, a sintetiziraju ih najčešće plijesni (D’Mello and Macdonald, 1997; Huwig et al., 2001). rodova Aspergillus, Penicillium i Fusarium. Razvoj i intenzitet pojavnosti mikotoksina uvjetovana je mikroklimatskim čimbenicima u različitim dijelovima svijeta, te uz pogodovne ekološke prilike trajno ugrožavaju proizvodnju i skladištenje hrane za životinje. Pogodovni čimbenici pojačanog razvoja mikotoksina su toksinogene plijesni na odgovarajućoj podlozi (žitarice, ugljikohidratna podloga) i učestale vegetacijske godine s izraženijim promjenama temperature i količinom oborina. Nadalje, današnji hibridi selekcionirani su na visoke prinose, a smanjene biološke otpornosti na stres, i zbog toga lakše prijemčivi na razvoj mikotoksina. Agrotehnika koja podrazumijeva reduciranu osnovnu obradu, povećanu gustoću sklopa, uzgoj u monokulturi te povećanu zakorovljenost pogoduju razvoju mikotoksina još na polju. Mehanizirana žetva pri povećanoj vlazi i povećanom lomu zrna mogu biti tzv. „ulazna vrata” izvoru zaraze. Skladištenje usjeva u velikim skladišnim prostorima neminovno dovodi do miješanja zdravog i zaraženog usjeva, a nije rijetko korištenje improviziranih skladišta s povećanim naseljavanjem štetnika. Osim toga, geografska rasprostranjenost mikotoksina vezana je uz klimatske uvjete rasta pojedinih vrsta plijesni.
Mikotoksini mogu izazivati niz štetnih učinaka na ljude i životinje (karcinogenost, imunotoksičnost, probavne smetnje, neurotoksičnost, hepatotoksičnost, nefrotoksičnost, reproduktivna i razvojna toksičnost, i dr.), pri čemu često mogu istovremeno djelovati na različite načine i na više ciljnih mjesta u organizmu, što ovisi o samoj tvari, dozi i vremenu izloženosti.
Dobiveni rezultati studije ukazuju na učestalu kontaminaciju pretraživanim mikotoksinima.
Međutim, koncentracija aflatoksinom B1 u analiziranim uzorcima je znatno niža od maksimalno dozvoljenih koncentracija propisanih Pravilnikom o nepoželjnim tvarima u hrani za životinje (NN 80/2010).
Također, ostali analizirani mikotoksini (zearalenon, fumonizini, deoksinivalenol) utvrđeni su u koncentracijama koje su ispod preporuka Europske komisije.Rizik za ciljne životinje konzumacijom krmiva pripravljenih od analiziranih sirovina – minimalan je. Rizik za potrošače proizvoda animalnog podrijetla koji potječu od životinja hranjenih ovim krmivima zanemariv je zbog niske razine kontaminacije hrane za životinje i općenito niskog prelaska ispitivanih mikotoksina u jestiva tkiva.
S obzirom na donesene zaključke dane su i preporuke za kontinuirano praćenje i analizu ključnih sirovina i gotovih krmih smjesa u okviru specifičnih projekata kao i u okviru Državnog programa monitoringa rezidua i Državnog plana službenih kontrola i monitoringa hrane za životinje te uključivanje okratoksina A, T-2 i HT-2 toksina u buduća istraživanja pri čemu je potrebno analizirati veći broj različitih sirovina i krmnih smjesa. Analiza specifičnih krmnih smjesa za pojedine životinje treba biti usredotočena na mikotoksine na koje su te životinje posebno osjetljive.
Znanstveno mišljenje u cijelosti možete pročitati na http://www.hah.hr/upisnik_z_m.php?id=27 ”
[Preuzeto sa: http://www.hah.hr/index.php?id=881]
