IzdvojenoKomentariSigurnost hraneVeterinarsko javno zdravstvoZoonoze i Jedno zdravlje

I bruceloza nam već dugo kuca na vrata…

To nije tek od prije dva dana u Metkoviću. Nikome tko poznaje stanje i epizootiološku situaciju, bruceloza nije iznenađenje. Veterinarima i liječnicima koji bar jednim okom prate stanje s brucelozom, ona nije svakodnevica, ali je nasreću i daleko od one mjere i brojki kakve s razlogom brinu stručnjake u susjednoj nam BiH. Tamo je situacija sa brucelozom takva da se već neko vrijeme provodi cijepljenje životinja, a prema neslužbenim informacijama, u bolnicama je svake godine nemali broj, zbog bruceloze hospitaliziranih ljudi. Brojke ne treba spominjati jer je sve previše i ne postoji prihvatljiva statistika. Tužno, jer to ne mora biti tako (Hrvatska je dokaz tome), pa ljudi pate, a životinje se usmrćuje i neškodljivo uklanja. Brucella uzima danak od svih.

Situacija u Hrvatskoj je godinama pod stalnom kontrolom i nesporedivo bolja, no ne sama od sebe nego zahvaljujući godinama kontinuiranog provođenja programa, kakvi su za neke druge bolesti posljednjih godina ukinuti, radi štednje. Dok se ne pokaže što je isplativije, možemo i ovako i onako.
Hrvatska među svim mediteranskim zemljama, koje se smatra prirodnim rezervoarima melitokokoze, ima najbolje stanje i status po tom pitanju, slično kao i Malta. Navodno, bolje nego dijelovi Italije. Interesantno je da je Malta, čini se, uspjela iskorijeniti ovu bolest na svom teritoriju, no naziv ‘malteška groznica’ neće se promijeniti.

Kao građane i potrošače, ne brine nas bruceloza sve dok nas mediji ili državne službe na to ne upozore kao HINA danas, no to tako i treba biti, pa smo se na to svi i naviknuli. To je zato što oni stručni ljudi koji o tome znaju, pa zato sugeriraju što i kako činiti, a koje se ne pita za mišljenje baš uvijek, uvijek odgovorno rade svoj posao, baš svaki dan.

Kada se oči javnosti okrenu u smjeru pitanja o brucelozi ili nekoj drugoj zoonozi kao što je slučaj sa trihinelozom, onda javnost najviše interesiraju upravo one informacije o kojima se odlučuje u kabinetima, a o kojima ovisi upravo ono najvažnije – njezina izloženost rizicima. Osim u javnosti, zbog mogućih rizika, opravdan strah često zavlada i kod svih onih koji bi pod neutemeljenom optužbom ‘odgovornosti’ mogli izgubiti svoj posao ili rang, mada se i u takvim slučajevima najčešće radi samo o ‘žrtvovanju’ onih koji ustvari nisu u poziciji donošenja ključnih odluka.

Prije nekoliko dana, bruceloza (melitokokoza) je potvrđena u jedne žene u Metkoviću, a potvrđena je i u koza (i goveda) sa čijim je mlijekom zaražena žena bila u kontaktu. Može se opravdano sumnjati da se infekcija brucelama (B. melitensis) dogodila u ovom slučaju putem svježeg kozjeg mlijeka porijeklom od inficiranih koza. Vjerojatno neprokuhanog mlijeka.

S druge strane, neslužbeno saznajemo da je donedavno jedina ovlaštena veterinarska organizacija u Metkoviću zatvorena sa 1.5.2019. zbog nemogućnosti daljnjeg nastavka poslovanja iz tržišnih razloga. Tržišna ekonomija u veterinarskom javnom zdravstvu je gruba hrvatska stvarnost kakvu nitko sada već davnih devedesetih, kada je provedena privatizacija veterinarskih organizacija, nije predvidio. Najbliža susjedna ovlaštena veterinarska organizacija udaljena je više od 100 kilometara od Metkovića, ako putujete kroz Hrvatsku. Prema Pravilniku o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje bruceloze ovaca i koza (B. melitensis) (NN 114/2014), propisane su slijedeće:

Mjere u slučaju potvrđene bruceloze u stadu

Članak 7.

U stadu u kojem je potvrđena bruceloza u skladu s člankom 6. ovoga Pravilnika veterinarski inspektor mora, osim mjera navedenih u članku 5. ovoga Pravilnika, narediti:

  1. usmrćivanje i neškodljivo uklanjanje svih životinja kod kojih je bakteriološkom ili molekularnom pretragom utvrđena bruceloza, bez odgode, a najkasnije u roku od 7 dana od dana potvrde bolesti;
  2. dezinfekciju zaraženoga objekta i zaraženoga dvorišta te predmeta s kojima je zaražena životinja bila u kontaktu, prije njihove ponovne uporabe;
  3. dezinfekciju i neškodljivo uništavanje (zakapanje) slame, stelje i gornjih slojeva zemlje na mjestu gdje je boravila zaražena životinja;
  4. odlaganje gnoja s mjesta gdje su boravile zaražene životinje tako da do njega životinje na farmi ne mogu doći, takav gnoj mora biti tretiran odgovarajućim odobrenim dezinficijensom i pohranjen najmanje tri tjedna. Ako je gnoj potpuno prekriven, korištenje dezinficijensa nije potrebno. Tekući gnoj (gnojevka) obvezno mora biti dezinficiran. Gnoj se ni na koji način ne smije koristiti za gnojidbu vrtnoga povrća koje se stavlja u promet;
  5. dodatno detaljno epidemiološko istraživanje, u okviru kojega moraju biti prikupljeni najmanje sljedeći podaci: broj životinja u stadu, kretanje životinja s ili na gospodarstvo u posljednjih 12 mjeseci, vrijeme pojave prvih znakova bolesti; mogući izvori zaraze na zaraženom gospodarstvu, popis drugih gospodarstava koja posjeduju životinje koje su mogle biti zaražene iz istoga odnosno istih izvora.

Dodatne mjere

Članak 8.

Čelnik Uprave u skladu s člankom 16. Zakona o veterinarstvu, ovisno o epidemiološkoj situaciji može odrediti i dodatne mjere na zaraženom gospodarstvu te na epidemiološki povezanim gospodarstvima i područjima.

Mjere nakon uklanjanja zaraženih životinja

Članak 9.

(1) Nakon usmrćivanja i neškodljivoga uklanjanja životinja, a prije uvođenja novih životinja na gospodarstvo, objekt i druga mjesta na/u kojima se drže životinje, oprema za mužnju, alati za čišćenje staje ili dvorišta, kontejneri te ostali pribor koji se koristi u radu sa životinjama moraju biti oprani i dezinficirani, pod službenom kontrolom i u skladu s mjerama naređenim od strane veterinarskog inspektora.

(2) Ponovno korištenje pašnjaka na kojima su boravile zaražene životinje dopušteno je 60 dana nakon što je zadnja zaražena životinja napustila te pašnjake.


v. http://digured.srce.hr/arhiva/263/123755/narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_09_114_2182.html

Novi posao za inspektorat, ali i za najbližu ovlaštenu veterinarsku organizaciju koja i nije tako blizu. Kako će to izgledati u praksi obzirom na aktualnu situaciju, jer upućeni ukazuju na pitanje nadležnosti za odluke o naređenim mjerama i nadležnosti za provođenje naređenih mjera? Iz Pravilnika je vidljivo da postoje obaveze veterinarskog inspektora, ali i nadležnosti Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstva poljoprivrede koja više nema svoju inspekciju kao donedavno, kada je zapovjedni lanac bio zajednički i inspekciji i ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji. U doba nastanka ovog Pravilnika, Uprava je donosila odluke i naređivala provedbene mjere, no sada veterinarska inspekcija ima drugu upravljačku točku.

Tkogod i kakogod se o ovim mjerama odlučilo i naredilo, nadajmo se da neće biti niti novooboljelih niti panike, barem kod onih koji znaju što rade. Obzirom na dugogodišnju nepovoljnu epizootiološku situaciju, treba se nadati da će ovo ostati ‘tek’ pojedinačni slučaj.
Ponovo situacija u kojoj nitko ne želi biti dio statistike.

Bruceloza je reemergentna zoonoza, a u središte zanimanja najčešće dolazi zbog novih i brojnijih oboljenja ljudi.


Širenje bruceloze s kopnene divljači na domaće životinje, a s njih na i na ljude, moguća opstojnost na tlu, te aktivni prijenos na glodavce ili potencijalno na hladnokrvne domaćine, daje brucelozi još veću važnost. [v. više]

Vezano:


Vezani sadržaji

Svjetski dan zoonoza

Urednik

Projekt CROOH – Uspostava koordiniranog sustava nadzora bolesti u skladu s pristupom ‘Jedno zdravlje’ u Republici Hrvatskoj

Urednik

Epidemija antraksa u Parku prirode Lonjsko polje 2022. godine

Urednik

Dekanska konferencija visokoobrazovnih ustanova veterinarske medicine iz regije

Urednik

Svjetski dan zoonoza 2023.

Urednik

Započela akcija oralne vakcinacije lisica

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više