Prof. dr. sc. Albert Marinculić
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
To je ustvari puž koji živi u tropskim i suptropskim morima i hrani se sa krvlju riba dok miruju. Njegova prisutnost je zabilježena i u Sredozemnom moru. No, kako u tome uspijeva?
Kao prvo, oni se hrane noću, dok ribe spavaju, što je i navika vampira šišmiša, zar ne? Zatim, imaju modificirani usni organ kojim režu kožu i naravno, vrlo dugačko sisalo. No, to je samo početak. Sve ostalo što posjeduju takvi puževi opisano je na molekularnoj razini.
Vampirski puževi su sposobni lučiti čitav set različitih bjelančevina, a među njima i one koje značajno utječu na žrtvu.
Kao prvo, ubrizgavaju anestetik, vrlo sličan tvarima koje izlučuju i gladni komarci. Kako bi spriječio zgrušavanje krvi, puž izlučuje koktel različitih kemijskih spojeva koji razaraju sustav grušanja i mogućnost cijeljenja rane. Takva antikoagulantna aktivnost traje dok god puž u potpunosti ne probavi krv i zato i unutar jednjaka posjeduje žlijezde koje onemogućavaju grušanje.Zanimljivo je da ovi puževi ubrizgavaju i tvari koje povećavaju i krvni tlak u riba što omogućava brži protok krvi.
Jedna vrlo važna tvar koju luče vampirski puževi je turitoksin. Ova tvar dovodi ribu u hipnotsko stanje odnosno narkozu što apsolutno omogućava bolju manipulaciju ribom odnosno puževima mirniju gozbu.