Ima li sustav proizvodnje ‘krava-tele’ budućnost u Hrvatskoj?

Rodoljub Džakula, dr.med.vet.
OPG Džakula

Izvor: Zbornik radova 11. savjetovanja uzgajivača goveda u Republici Hrvatskoj

▲

Analiza stanja u sustavu K-T

---

Objektivno, nema potrebe analizirati broj krava i teladi kao i broj uvezene teladi u RH jer svi dobro znamo da teladi nema dovoljno i to ne smo u nas, već i u EU.
Trend pada broja krava nastavlja se zadnjih 15 godina (ali samo u RH), a jako je teško doći do točnog podatka koliko ima krava u klasičnom sustavu KRAVA-TELE jer je većina krava upisana kao krave dojilje, što je objedinilo sve krave.
Cilj ovog rada je pokušati razjasniti ima li ova proizvodnja budućnost u RH.
Važno je napomenuti da se ovdje misli isključivo na proizvodnju ‘krava – tele’, dakle, bez mužnje i prodaje mlijeka.
Ovaj sustav proizvodnje zasigurno “nije nešto” isplativ čim se time ne bave oni veliki, “pravi” proizvođači. Dobro je poznato da proizvodnja koja obuhvaća pripuste i porode, uključuje i rizik i to poveliki, za razliku od tova bikova, osobito od 250 kg nadalje, ili trgovine stokom.

▲

Osnovni elementi u sustavu K-T

---

Osnova ovog sustava držanja u Hrvatskoj jesu velike pašne površine, 0,5 ha – 2 ha po kravi te mogućnost da spremite oko 3.000 kg sijena (cca. 10 rolo bala) po kravi za zimu.
Uz nekih 10 kilograma soli po kravi godišnje to je gotovo sve što vam treba…
Ovakvo razmišljanje je mnoge dovelo u ovaj sustav proizvodnje, gdje su se gorko razočarali jer:

• nije bilo paše zbog suše,
• nije bilo dobro sijeno,
• nije bilo dosta sijena,
• sve krave nisu bile bređe,
• su neke krave nekim čudom uginule,
• telad ima nekakav proljev od kojeg ugiba,
• vašu telad sad baš nitko ne treba,
• imate blokirano gospodarstvo,
• se krave ritaju dok stavljate tele da posisa kolostrum,
• morate imati radnike za sve tri smjene,
• postoji neki metilj koji se ne liječi, …

Sve ovo jako dobro znaju oni koji se time bave, a još bolje oni koji su to probali pa na vrijeme napustili i sada “mirno” tove bikove, a telad kupuju.

▲

OPG koji prelazi s proizvodnje mlijeka u sustav K-T (primjer)

---

Kada govorimo o budućnosti sustava K-T onda želimo pokazati primjer OPG-a koji se bavi mliječnom proizvodnjom, a ima u planu prelazak na pašni sustav.
Pretpostavka prijelaza je korištenje istih objekata i mehanizacije bez prelaska u ekološku proizvodnju (što je u Austriji gotovo redovit slučaj) čime bi se gotovo udvostručio iznos potpora, a i povećala izlazna vrijednost proizvodnje.
U tablici 1. vidi se usporedba prihoda od mliječne proizvodnje i projekcija buduće proizvodnje u sustavu K-T.

Premije na mlijeko su prihod kojeg nema kod sustava K-T, ali je zato veći poticaj za krave dojilje. S druge strane, u ovom sustavu nema izdataka kao u mliječnoj proizvodnji.
Amortizacija ostaje ista i zaključak je da se ne isplati prelazak s ovolikim brojem krava iz slijedećih razloga:

• nema premije za mlijeko,
• veća je potpora za krave dojilje,
• prihod su samo telad,
• izdatci su upola manji u sustavu K-T.

U tablici 2. vidljivo je da je tek s dvostrukim povećanjem broja krava tj. sa 15 mliječnih na 30 pašnih moguće dostići istu razinu dohotka. Ovdje moramo napomenuti slijedeće činjenice:

• tek dvostruki broj krava u jednom sustavu proizvodnje dostiže proizvodnju od 15 krava u drugom sustavu proizvodnje;
• postoji problem gubitka stalnog mjesečnog prihoda;
• radi razlike prihoda bilo bi dobro ući u eko-proizvodnju ili pokrenuti neku od dodatnihproizvodnji npr. proizvodnju povrća, eko-žitarica, eko-proizvodnju jaja…

▲

Uvjeti opstanka u sustavu K-T

---

Pokušate li raditi kalkulaciju sustava K-T, kad krećete od nule, slobodno nam se javite da ju srušimo, a vaš novac sačuvamo.
Imate li plan da pokrenete ovu proizvodnju uz neku već postojeću proizvodnju, jer imate resurse (zemlja, radnici, kapital) onda je to druga stvar. Svakako računajte da barem 2-3 godine imate od čega drugog živjeti (kao da ste posadili jabuke ili slično).
Za opstanak sustava K-T postoji nekoliko mogućih rješenja, odnosno nekoliko načina opstanka stočara koji se time bave:

• stočari koji ne mogu u druge, profitabilnije proizvodnje, a nemaju neke planove širenja, nastavit će preživljavati sa prihodima od teladi i potpora (prihodi do 50.000 € godišnje);
• nešto veći stočari koji su uspjeli prikupiti stado i zemljište te se pametno usmjeravaju dalje (finalizacija) i traže svoje mjesto na tržištu, a prihodi su oko 150.000 €;
• veliki proizvođači sa stadima preko 200 krava, najčešće poduzeća, koja su dio većih sustava ili prislonjeni uz paralelne sustave.

Svima koji se ovime bave dobro bi došle sljedeće mjere:

1. Regulacija tržišta – na način da najveći tovljači, a time i kupci teladi, izađu sa cijenama teladi prema kategorijama i težinama. U Hrvatskoj je to okvirna težina do 220 kg i cijena od 2.8 -3.2 €/kg (21 – 24 kn). Svakako treba pokušati izbjeći sadašnje kaotično stanje na tržištu.
2. Smanjenje PDV-a u poljoprivredi – donosi olakšanje u poslovanju.
3. Poticanje stvarnog udruživanja između tovljača i proizvođača teladi – koristeći mjere ruralnog razvoja, a u cilju efikasnije proizvodnje, npr. prilikom nabavke opreme, torova, vaga, transportnih sredstava, skladišta za sijeno, rolo balirki, i sl.
4. Pokretanje ekološke proizvodnje mesa u ovom sustavu – smanjenjem poreza (PDV) na eko-proizvode te pokrivanjem troška klanja ‘eko-goveda’.
5. Pomoć oko plasmana i izvoza ‘eko-teletine’ i govedine, kao i stalna promocija ovih proizvoda – kako izvoznog artikla tako i kroz naše hotele.
6. Uključivanje mesa iz ovakve proizvodnje (osobito eko-proizvodnje) u ponudu naših turističkih OPG-a – na način da dobiju u kategorizaciji zvjezdicu više ako prodaju ovakve proizvode.

▲

Za kraj

---

Ako želite imati najviše krava od svih vaših prethodnika u obitelji, ako želite hodati po blatu i balegama doživotno, ako možete čekati novce koji samo što nisu stigli – onda se prihvatite proizvodnje u sustavu KRAVA-TELE.