Integrirana kontrola parazita u ovaca

Albert Marinculić¹, Anđelko Gašpar², Sofija Džakula¹, Robet Dumančić¹, Marija Gladović¹, Niko Irkić¹
¹ Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, ² Hrvatska veterinarska komora, Zagreb

▲

Sažetak

---

Poznato je da su ovce osobito one u ekstenzivnom uzgoju trajno izložene parazitima.
U svakom obroku ispaše redovito unose stotine ličinki koje svoj razvoj završavaju u sluznici sirišta i crijeva. Za razliku od dosadašnjih spoznaja i načina kontrole parazita u ovaca isključivo upotrebom lijekova, današnje spoznaje govore u prilog potrebi pronalaženja integriranog pristupa koji se sastoji od racionalne upotrebe sredstava kojima se uništavaju različiti razvojni oblici parazita, ali i metoda kojima se smanjuje rizik od invazije.

▲

Uvod

---

Poznato je da su ovce, osobito one u ekstenzivnom uzgoju trajno izložene parazitima.
U svakom obroku ispaše redovito unose stotine ličinki koje svoj razvoj upotpunjuju u sluznici sirišta i crijeva. No, tu su još i metilji i trakavice, koji nisu ni najmanje bezazleni, osobito u mladih životinja. Želimo li osigurati proizvodnost, paraziti se moraju kontrolirati. Dosadašnja nekontrolirana uporaba kemijskih sredstava dovela je do sve češće pojave genetske otpornosti pa je neminovno potražiti nove načine kontrole. Iako u nas još uvijek nisu provedene kontrolirane studije o otpornosti, pojava je zasigurno prisutna jer se i u nas desetljećima koriste isti pripravci. Dakle u ovom trenutku kontrola parazita je izuzetno veliki izazov jer je neophodno pronaći nove supstance.Tradicionalni istraživački rad se do danas temeljio na testiranju sintetiziranih molekula na čitave parazite. U posljednjih nekoliko desetljeća bogati izvor novih molekula su bili prirodni proizvodi nekih mikroorganizama pa su tako otkriveni i tržištem zavladali avermektini (makrociklički laktoni iz mikroorganizma tla Streptomyces avermitilis) i nešto manje popularni spinozini (makrolidi iz mikrorganizma Saccharopolyspora spinosa).
Iako prirodni proizvodi obećavaju, velike farmaceutske tvrtke napuštaju istraživanja zbog velikih troškova testiranja, tako da su ovu inicijativu preuzele male biotehnološke tvrtke. Alternativne metode kontrole obuhvaćaju uspostavu sigurnih pašnjaka za mlade životinje, osiguranje pravilne hranidbe kako bi razvili imunost, ali i kombinaciju ispaše različitih životinja, hranidbu biljkama s kondenziranim taninima, uporabu pripravaka bakra i nematofagnih gljivica.

▲

Život parazita izvan organizma

---

U optimalnim uvjetima ličinke se vrlo brzo razvijaju i presvlače pa tako od ličinke prvog stupnja pa do ličinke trećeg stupnja potrebno je svega 3 do 4 dana. Nakon unošenja ličinki trećeg stupnja pa do prvih jajašaca u izmetu potrebno je svega tri tjedna. Iako uvjete za brzi razvoj nalazimo u razdoblju od polovice travnja do listopada, najoptimalnije razdoblje je od lipnja pa do sredine rujna. U jajima položenim u zimskim mjesecima se uglavnom ne razvijaju ličinke. Ličinke koje izlaze su osobito osjetljive na niske temperature. Za razliku od vrlo osjetljivih ličinki prvog i drugog stupnja, ličinke trećeg stupnja su otporne pa preživljavaju sve do proljeća. Kako se ne hrane, životni vijek im ovisi o rezervama pa tako nikada ne preživljavaju više od šest mjeseci. Razumijevanje biologije parazita nam značajno pomaže u kreiranju strategije njihova uništavanja.
U izmetu ovaca nalazimo parazitska jajašca u kojima se razvijaju ličinke pa je zato potrebno ako je moguće iste izložiti sunčevim zrakama ili pak niskim temperaturama i smrzavanju. Osim na niske temperature ličinke su vrlo osjetljive na isušenje. Nakon što zauzmu položaj na travi, u slučaju višesatnog sunčevog zračenja odlaze u zemlju.
Ponovno se vraćaju kada zađe sunce ili pak u ranim jutarnjim satima kada se kroz kapljice rose gibaju do vrhova trave. Najveći broj ličinki nalazimo na vlatima trave u visini do 5 cm pa je zato bolje dati ovcama da pasu dužu travu odnosno onemogućiti napasivanje do tla. Nagomilavanje ovaca na manjem pašnjaku će svako doprinijeti većoj opasnosti od zaraze. Dokazano je da su ličinke najobimnije na travi dok ih mnogo manje ima na lišću leguminoza. Važno je znati da ličinke lakše preživljavaju u vlažnom staništu pa je zato potrebno takva mjesta bogata travom ograditi i ne dozvoliti ispašu.

▲

Kontrola parazita na pašnjaku

---

Za parazite su najosjetljivije mlade životinje pa zbog toga najveću opasnost predstavlja pašnjak u razdoblju od svibnja do listopada. Zato je potrebno liječiti mlade životinje u više navrata tijekom razdoblja od lipnja do kolovoza. Značajan izvor kontaminacije pašnjaka parazitskim jajašcima su visoko gravidne i ovce u laktaciji što možemo spriječiti njihovim liječenjem u rano proljeće kada je i reprodukcijski kapacitet parazita najveći. Svakako se ne preporuča da na pašnjaku kojeg su koristile ovce nastavimo s ispašom mladih životinja.
Sigurni pašnjaci su oni sa malim brojem ličinki. Ispaša na takvom pašnjaku je izuzetno važna za mlade životinje nedovoljne imunosti. Takav se pašnjak može prirediti na različite načine i to redovitom košnjom kako bi se paraziti izložili suncu, korištenjem za proizvodnju žitarica i sijena, brzim rotiranjem ispaše te izmjenom ispaše goveda i ovaca. Pašnjak na kojem nisu boravile ovce posljednjih 12 mjeseci se može smatrati sigurnim jer tijekom tog razdoblja ličinke ugibaju. Zajednička ispaša goveda i ovaca na istom pašnjaku je siguran način jer ove dvije vrste nemaju zajedničke parazite osim nematoda Nematodirus battus.

▲

Izmjena različitih vrsta životinja na pašnjacima

---

Ako je moguće, idealno je izmjenjivati ispašu ovaca s govedima i konjima. Isto pravilo ne vrijedi za ispašu ovaca i koza jer su ove dvije vrste životinja uglavnom osjetljive na iste vrste parazita. Vrlo je važno naglasiti da se životinje na istu ispašu mogu vratiti samo prije nego što se razviju ličinke sposobne za zarazu ili tek nakon što iste bivaju uništene u okolišu. Ako nemamo na raspolaganju manje kontaminirani pašnjak, tada se preporuča da se napasuje što manji broj ovaca te izbjegava napasivanje mladih životinja.
Kontaminirani pašnjaci ličinkama parazita su manje opasni za odrasle životinje negoli za vrlo osjetljivi pomladak.

▲

Prikladna hranidba

---

Paraziti koji obitavaju u probavnom sustavu ovce imaju neposredan utjecaj na metabolizam i iskoristivost hranjivih tvari, ponajprije proteina. Dokazano je da invadirana životinja ima manji tek te redovito uzima manje hrane. Boravak tijekom presvlačenja i izlazak ličinki i preadultnih stadija povezan je i s gubitkom proteina.
Zbog toga nastaju vrlo značajni gubici u proizvodnji jer ono što je dostupno, organizam koristi za sanaciju oštećenja. Poznato je da prikladna hranidba osigurava životinji ono što je potrebno da osposobi svoje prirodne mehanizme otpornosti i imunosti. Brojna su istraživanja pokazala da razina otpornosti ovce prema invaziji želučano-crijevnim oblićima ovisi i o količini proteina u obroku. Upravo će proteinski dodaci osigurati ovci izvor aminokiselina koje će moći iskoristiti za sintezu protutijela kao i medijatora neophodnih za obranu te aktivaciju stanica sa citotoksičnom aktivnosti. Premda je dobro poznat fenomen manjeg interesa za hranom u invadiranih životinja, do danas razlozi anoreksije nisu poznati (Coop i Kyriazakis,1999). Autori smatraju da nedostatak proteina u obrocima je povezana sa snažnijim patofiziološkim procesima. Osjetljivost janjadi prema parazitima se može smanjiti i osiguravanjem obroka bogatih proteinima (Swarnkar i Singh, 2005).

▲

Racionalno liječenje

---

Kako bi se izbjegla neprikladna upotreba lijekova što redovito dovodi do otpornosti parazita potrebno je poznavati slijedeće činjenice i postupke:

1. Prethodno liječenju potrebno je izvagati životinje te primijeniti dozu lijeka prema najtežoj životinji.
2. Životinje treba liječiti isključivo lijekovima koji su njima namijenjeni i odobreni od nadležne institucije.
3. U slučaju kada lijek nije odobren za liječenje ovaca, a nema drugog izbora, važno je dobro poznavati farmakodinamijska svojstva.
4. Prethodno peroralnoj primjeni lijeka preporuča se post od 12 do 24 sata.
5. Ako se sumnja na moguću otpornost parazita, tada se preporuča ponovno liječenje nakon 12 do 24 sata.
6. Prethodno liječenju potrebno je pretražiti izmet i liječiti samo one životinje koje imaju veliki broj jajašaca u izmetu.
7. Pretragu izmeta je potrebno ponoviti nakon liječenja kako bi se procijenila učinkovitost ili moglo posumnjati na otpornost parazita.

▲

Ostale mogućnosti integrirane kontrole parazita

---

A) Hranidba i napasivanje ovaca biljkama bogatim kondenziranim taninima

Poznato je da kondenzirani tanini kao sastojci biljaka oštećuju parazite što ima za rezultat smanjenje broja položenih jajašaca. Unutar ove skupine potrebno je istaknuti dokazanu učinkovitost biljaka poput svinđuše (Lotus corniculatus), sjetvene grahorke (Onobrychis coronarium) i sule (Hedysarum coronarium).

B) Pripravci bakra

Uporaba bakrenih pripravaka (copper oxide wire particles, COWP) se pokazala vrlo prikladnom u kontroli oblića Haemonchus contortus. Mnogo je manja učinkovitost dokazana za ostale želučanocrijevne obliće. I pored učinkovitosti treba svakako uzeti u obzir i opasnost od trovanja uzrokovanog nagomilavanjem bakra u jetri. Brojna su istraživanja provedena kako bi se odredila razina učinkovitosti, toksičnosti, optimalnih i sigurnih doza te način primjene bakrenih pripravaka (Galindo-Barboza i sur., 2011; Burke i sur., 2004; Burke i Miller, 2006; Burke i sur., 2010). Bakreni oksid u bakrenim pripravcima se slabije resorbira pa je zato manje toksičan (Torres-Acosta i Hoste, 2008).

C) Nematofagne gljivice

Koristeći svojstva nekih gljivica sposobnih za stvaranje guste mreže vlaknastih struktura (hifa) osmišljen je novi alternativni način kontrole parazita. Guste mreže hifa gljivica kojima su se tijekom dužeg razdoblja (60 dana) hranile ovce, u izmetu zarobljavaju novo izašle ličinke i time sprječavaju njihov razvoj i preživljavanje. Do danas se najintenzivnije istraživala nematofagna gljivica Dudingtonia flagrans. Epe i sur. (2009) smatraju da uporaba ove gljivice značajno smanjuje broj invazijskih ličinki želučano crijevnih oblića na travi. Biološka kontrola nematofagnom gljivicom D. flagrans se temelji na prirodnom fenomenu stvaranja trodimenzionalne ljepljive mreže i velikog broja klamidospora s debelom ovojnicom. Upravo debela ovojnica omogućava preživljavanje prolaskom kroz probavni sustav (Waller, 2006) Daljni razvoj gljivice se nastavlja u okolišu stvaranjem mreže koja zarobljava i uništava ličinke (Larsen i sur., 1997). Prema Kahnu isur. (2007) gljivica D. flagrans je jednako učinkovita pri različitim temperaturama te osobito prikladna u kombiniranoj kontroli sa rotacijom pašnjaka (Chandrawathani i sur., 2004).

Literatura [… prikaži]

▲

Integrated parasite control in sheep

---

Albert Marinculić, Anđelko Gašpar, Sofija Džakula, Robet Dumančić, Marija Gladović, Niko Irkić

---

It is well known that sheep, especially those on the pasture are constantly exposed to parasites. Every meal is usually „enriched“ with hundreds of larvae that their development will accomplish in the mucosa of the intestinal tract. Todays principles of the control of parasites in sheep have to be changed and theres a real need to find solutions of integrated control with the use of measures to diminish the number of developmental stages but also methods to decrease the risk of infection.