Autori: Robert Zobel, Ivana Pipal, Vlatka Buić, VETMED d.o.o., Veterinarska ambulanta Stružec
Uvod
Umjetno je osjemenjivanje najstarija i najučestalija tehnika asistirane reprodukcije u životinja i ljudi. Uvedeno je kasnih 30-ih godina prošlog stoljeća uslijed sanitarnih i komercijalnih razloga u stočarsku proizvodnju, prvenstveno govedarstvo (Verberckmoes i sur., 2004).
Pri osjemenjivanju nastojimo da sjeme dospije duboko u cerviks, oko 1 cm ispred unutrašnjeg otvora cerviksa maternice, jer na taj način postižemo najbolje rezultate. To je tzv. duboko cervikalno osjemenjivanje, za razliku od plitkog cervikalnog osjemenjivanja, ako pistoletom uđemo samo u prednju polovicu cervikalnog kanala. Vaginalno i plitko cervikalano osjemenjivanje treba izbjegavati jer su rezultati osjemenjivanja vrlo loši (Herak, 1989; Tomašković i sur., 2007).
Krave se osjemenjuju polaganjem sjemena u tijelo maternice. Inseminacija u grljak maternice rezultira smanjenim postotkom koncepcije, dok je dublja inseminacija u rog maternice rizik uslijed polaganja sjemena u maternični rog nasuprotan onome na kojem će zbiti ovulacija kao i zbog mogućnosti ozljede endometrija. Smanjeni postotak koncepcije pri dubokom polaganju sjemena može biti rezultat oba razloga (Parkinson, 2001).
Rasplođivanje goveda konvencionalnim umjetnim osjemenjivanjem (UO) uključuje polaganje sjemena u tijelo maternice, no nekolicina autora predlaže polaganje sjemena u maternične rogove. Razlog ovome je nesnalaženje inseminatora i nedovoljna stručnost u polaganju sjemena u kratko tijelo maternice tako da se sjeme polaže u oba roga kako bi se izbjeglo polaganje sjemena u rog nasuprotan onome na kojem je na jajniku folikul spreman za ovulaciju (Lopez-Gatius, 1993).
Mnoga su istraživanja potvrdila kako je optimalni uspjeh koncepcije u goveda postignut polaganjem otopljenog sjemena u tijelo maternice u usporedbi sa polaganjem sjemena u druge anatomske dijelove spolnih organa (O’Conor, 2006).
Kako su podaci iz literature bili zbunjujući te nam pričinjavali popriličan problem prilikom svakodnevnog rada na terenu, odlučili smo usporediti uspjeh koncepcije u krava polaganjem sjemena duboko u grljak maternice sa metodom polaganja sjemena u samo tijelo maternice.
Materijali i metode
Od 01.09.2007. do 01.11.2009. na ukupnom uzorku od 600 mliječnih krava i junica prosječne starosti 5,3 godine (± 3 godine), simentalske pasmine, na području Moslavine – središnjeg dijela Hrvatske, provedeno je UO na dva različita načina. Životinje su podijeljene na grupu A (n = 300) u kojih je sjeme polagano duboko u grljak maternice i grupu B (n= 300) u kojih je sjeme polagano u tijelo maternice.
Sve su krave prije osjemenjivanja ginekološki pregledane, a u istraživanje su uključene samo one plotkinje koje su po osjemenjivanju i ovulirale. Narednog dana rektalni je pregled ponovljen te potvrđena ovulacija, a u suprotnom su krave osjemenjivane dnevno sve do rektalne potvrde ovulacije po istome načelu.
UO je provedeno bimanuelnom metodom pri čemu je lijevom rukom preko rektuma fiksiran grljak maternice, a desnom rukom uvučen pistolet. Kod životinja grupe A sjeme je ispuštano oko 1- 2 cm prije unutarnjeg otvora grljka – u grljak maternice – tijekom 5 do 10 sekundi, a kod grupe B oko 1 – 2 cm kranijalno od unutarnjeg otvora grljka maternice, odnosno neposredno ispred bifurkacije maternice – u tijelo maternice, također tijekom 5 do 10 sekundi.
Duboko smrznuto sjeme dobavljano je iz Centra za reprodukciju u stočarstvu Hrvatske svaka tri tjedna i čuvano u kontejneru za duboko srmznuto sjeme. Otapanje sjemena provođeno je njegovim uranjanjem u toplu vodu na temperaturi od 32 do 370C tijekom 30 sekundi Pajeta je potom obrisana suhom krpom i navučena u ugrijani pistolet, a preko njega sterilna jednokratna navlaka za osjemenjivanje. Pistolet je čuvan uz tijelo osjemenjivača do osjemenjivanja, dok je vrijeme od otapanja do osjemenjivanja iznosilo od 5 do 10 minuta.
Kako bi se izbjegao utjecaj bika na rezultate koncepcije, u istraživanju je korišteno samo sjeme bika Winnor (Hb 7149) simentalske pasmine.
Podaci o postotku koncepcije sabirani su tromjesečno i izraženi Indeksom osjemenjivanja (IO) kvartalno po svakoj skupini plotkinja te ukupno tijekom dvije godine za svaku grupu zasebno.
Dijagnostika graviditeta osjemenjenih plotkinja vršena je 45 do 70 dana po osjemenjivanju rektalnom pretragom pomoću ultrazvuka sa linearnom rektalnom sondom 7,5 MHZ.
Statistička obrada podataka izvršena je u programu “STATISTIKA 8.0” ANOVA Chi kvadrat testom za nepravilnu ditribuciju podataka na razini statički značajnosti P < 0,05.
Rezultati i rasprava
Indeks osjemenjivanja tijekom dviju godina bio je za 0,205 manji kod plotkinja grupe B (n=300) u odnosu na grupu A (n=300) na razini statističke značajnosti p = 0,0047. Isto znači da je za uspješnu koncepciju plotkinja kod grupe A (intracervikalno polaganje sjemena) utrošena 61 doza sjemena više u odnosu na grupu B (intrauterino polaganje sjemena).
Indeks osjemenjivanja bio je manji tijekom svih kvartala dviju godina istraživanja kod krava grupe B u odnosu na grupu A.
Rezultati našeg istraživanja sukladni su nalazu O’Conora (2006) i Parkinsona (2001), a ne podupiru nalaze Heraka (1989), Tomaškovića i sur. (2007) te Nelsona i sur. (1987).
Ukoliko se pretpostavi da na području veterinarske ambulante obitava 1000 plotkinja, u slučaju intracervikalnog osjemenjivanja bit će za koncepciju, sukladno našim podacima, potrebno utrošiti 205 doza sjemena više u odnosu na intrauterino polaganje sjemena. Računajući prosječnu cijenu kvalitetne doze sjemena od 50 kuna uz dodatne troškove prijevoza (cca 30 kn), potrošnog materijala (cca 5 kn), utrošenog vremena na ponovne dolaske te gubitak teleta i mliječnosti zbog pregona, dolazimo do prosječnog gubitka od oko 35.000 kuna za veterinarsku ambulantu i stočara godišnje. Gubici nisu zanemarivi naročito ukoliko se u obzir uzme činjenica kako polaganje sjemena u tijelo maternice ne iziskuje nikakve dodatne troškove ili utrošak vremena.
Sažetak
Šesto mliječnih krava simentalske pasmine podijeljeno je u dvije skupine : A (n=300) i B (n=300) koje su tijekom dvije godine umjetno osjemenjivanje na dva različita načina. Plotkinje grupe A osjemenjivane su polaganjem sjemena u grljak maternice, a kod grupe B sjeme je polagano u tijelo maternice. Tijekom dviju godina praćena je razlika postotka koncepcije te izražena Indeksom osjemenjivanja, kvartalno i ukupno. Indeks ojemenjivanja kod krava grupe B bio je 0,205 manji u odnosu na grupu A. Rezultati istraživanja upućuju kako je postotak koncepcije krava viši pri polaganju sjemena u tijelo maternice, neposredno ispred bifurkacije, u odnosu na duboko intracervikalno osjemenjivanje.
Ključne riječi : umjetno osjemenjivanje, krava, koncepcija
Literatura
HAWK, H. W., TANABE, T. Y. (1986): Effect of unilateral corneal insemination upon fertilization rate in superovulating and single ovulating cattle. J. Anim. Sci. 63, 551 – 560.
HERAK, M. (1989): U: Veterinarski priručnik, 4. obnovljeno i dopunjeno izdanje, Reprodukcija domaćih životinja; Umjetno osjemenjivanje domaćih životinja; JUMENA, Zagreb
LARSSON, B. (1986): Transuterine transport of spermatozoa after artificial insemination of heifers. Anim. Reprod. Sci. 12, 115 – 122.
LÓPEZ-GATIUS. F. (1993): Site of semen deposition in cattle: A review. Theriogenology, 53, (7), 1407-1414
LOPEZ-GATIUS, F. (1996): Side of gestation in dairy heifers affects subsequent sperm transport and pregnancy rates after deep insemination into one uterine horn. Theriogenology. 45, 417 – 425.
MITCHELL, J. R., P. L. SENGER, J. L. ROSENBERGER (1985): Distribution and retention of spermatozoa with acrosomal and nuclear abnormalities in the cow genital tract. J. Anim. Sci. 61, 956 – 967.
MOMONT, H. W., SEGUIN, B. E., SINGH, G., STASIUKNAS, E. (1989): Does intrauterine site of insemination in cattle really matter? Theriogenology 32, 19 – 26.
NELSON, V. E., E. P. AALSETH, C. H. HAWMAN, G. D. ADAMS, L. J. DAWSON, R.W. MCNEW (1987): Sperm discharge and distribution within the cow’s reproductive tract after AI. J. Anim. Sci. 65(Suppl. 1), 401 (Abstr.)
O’CONOR, M. L. (2006) : Artifitial insemination techinique, Dairy integrated reproductive management. IRM 12.
PALLARES, A., P. M. ZAVOS, R. W. HEMKEN (1986): Fertilization rates and embryonic development in superovulated cattle inseminated in different siteswithin the reproductive tract. Theriogenology 26, 709 – 719.
PARKINSON, T. (2001): Artifitial insemination, U: Arthurs Veterinary Reproduction and Obstetrics, 8th Edition, Saunders Company, USA, 751 – 778
TOMAŠKOVIĆ, A., Z. MAKEK, T. DOBRANIĆ, M. SAMARDŽIJA (2007): Biotehnologija rasplođivanja, U : Rasplođivanje krava i junica, Sveučilište u Zagrebu, 55 – 68
VERBERCKMOES, S., A. VAN SOOM, A. de KRUIF (2004): Intra-uterine Insemination in Farm Animals and Humans. Reproduction in Domestic Animals, 39 (3), 195 – 204
Autor za kontakt : robert.zobel@sk.t-com.hr ; 091 643 7002, FAX : 044 643 700