Razgovor s predsjednikom Hrvatske veterinarske komore Ivanom Zemljakom
Intervjuirale: Jelena Ban, Klara Kos
U ovom intervjuu razgovaramo s predsjednikom Hrvatske veterinarske komore (HVK) koji nam pruža uvid u rad Komore, aktualne izazove, ali i strategije koje se provode kako bi se osigurala budućnost veterinara u Hrvatskoj. Od cjeloživotnog obrazovanja i stručnog usavršavanja do konkretnih mjera za zadržavanje mladih stručnjaka, ovaj razgovor donosi odgovore na pitanja važna ne samo za veterinarsku zajednicu nego i za studente koji tek započinju svoj put u ovoj plemenitoj profesiji.
1. Ukratko nam se predstavite.
Moje je ime Ivan Zemljak, imam 45 godina i sveučilišni sam magistar veterinarske medicine. Zaposlen sam u Veterinarskoj stanici Križevci d.o.o. na mjestu direktora, a od 2020. godine obnašam dužnost predsjednika Hrvatske veterinarske komore.
2. Recite nam ukratko o radu Komore.
Hrvatska veterinarska komora osnovana je 1992. godine te je nedavno proslavila svoj 30. rođendan. Kao jedna od sedam reguliranih profesija u Europskoj uniji (liječnici, stomatolozi, veterinari, magistri farmacije, medicinske sestre, mediciske sestre primalje, arhitekti), naša stručna kvalifikacija stečena završetkom fakulteta automatski se priznaje u svim članicama EU-a. Osnovni poslovi Hrvatske veterinarske komore jesu izdavanje, produljivanje i oduzimanje licencija za rad veterinara, utvrđivanje odgovornosti veterinara pri kršenju Statuta Komore, Kodeksa veterinarske etike, Kodeksa dobre veterinarske prakse i ostalih općih akata koji reguliraju veterinarsku profesiju. Aktivni smo i u usavršavanju naših članova, unapređenju, promicanju i zastupanju interesa u području veterinarstva. Provodimo obvezna stručna usavršavanja veterinara i veterinarskih tehničara putem predavanja, seminara, konferencija, a više o radu Komore studenti mogu pronaći na mrežnoj stranici https://hvk.hr/.
3. Zašto je, po Vašem mišljenju, važno da se već za vrijeme studentskih dana studenti, budući veterinari, zanimaju za rad Komore?
Studenti su naši budući članovi, stoga je važno da se već za vrijeme studija upoznaju s radom HVK-a. S obzirom na to da sam često razgovarao sa studentima, mogu reći da rijetko imaju točnu percepciju toga čemu Komora služi i što radi. Pomaganjem u organizaciji edukacija, sudjelovanjem u radionicama, ali i pomažući u nekim tehničkim stvarima u radu Komore studenti mogu upoznati širinu poslova koji se u Komori obavljaju svakodnevno.
4. Često se susrećemo s bodovima koje trebamo skupljati za obnavljanje licencije – možete li tu temu ukratko približiti studentima?
Doktori veterinarske medicine, članovi Komore, imaju pravo, ali i obvezu stručno se usavršavati radi unapređivanja kvalitete obavljanja poslova veterinarske djelatnosti te radi stjecanja uvjeta za obnavljanje odobrenja za samostalan rad – licencije.
Razdoblje trajanja licencije do njezine obnove jest pet godina i unutar tog razdoblja kolege trebaju prikupiti 30 bodova na različitim oblicima edukacija. Ovisno o obliku edukacije (predavanje, seminar, kongres, radionica) i njezinu trajanju, Odbor za stručno usavršavanje HVK-a unaprijed dodjeljuje bodove koji se pripisuju kolegama koji su prisustvovali i završili edukaciju. Komora vodi evidenciju članova i ostvarenih bodova po edukacijama.
5. Koji su trenutačno najveći izazovi s kojima se suočavaju veterinari u Hrvatskoj?
Izazova ima mnoštvo, no ono što je najaktualnije i na čemu HVK neprestano radi i o tome razgovara s nadležnim tijelima za veterinarsku medicinu u Republici Hrvatskoj jest održavanje veterinarske struke u ruralnim područjima i na otocima, pronalazak mladih kolega za poslove s farmskim životinjama i u području javnog zdravlja, tj. sigurnosti hrane, niske plaće u korelaciji s plaćama kolega u drugim zapadnim članicama EU-a te pritisak i stres koji veterinari trpe na svom radnom mjestu.
6. Kako ocjenjujete status i prepoznatljivost veterinara u hrvatskom društvu danas?
Danas društvo percipira veterinara prije svega kao doktora za kućne ljubimce, to je ono što je široj javnosti zanimljivo i što ona prati. HVK se trudi da putem javne televizije i pisanih medija te putem društvenih mreža osvijesti i upozna javnost s cjelokupnom širinom veterinarskog posla u raznim područjima.
Trebam napomenuti da je naša struka izrazito mala. Ukupno je oko 2500 doktora veterinarske medicine, što uključuje praktičare, delegirana tijela, Veterinarski fakultet, Hrvatski veterinarski institut, Upravu za veterinarstvo i Državni inspektorat. Za usporedbu, Hrvatska ima više od 20 000 liječnika praktičara te više od 12 000 doktora dentalne medicine. Samo zajednički možemo djelovati na javnost da veterinarska struka bude prepoznata u svim svojim segmentima.
7. Kako Komora pomaže veterinarima u prilagodbi na sve brže promjene u veterinarskoj medicini i tehnologiji? Na koji način Komora prati i podupire integraciju novih tehnologija i digitalizacije u veterinarskoj praksi te hoće li biti dodatne edukacije ili podrške za veterinare u tom smjeru?
Već sam napomenuo da HVK sudjeluje u organizaciji profesionalnog usavršavanja doktora veterinarske medicine. U suradnji s ostalim institucijama u veterinarstvu te zajedno s vanjskim partnerima odjeli HVK-a za malu praksu, veliku praksu i javno zdravstvo putem različitih oblika predavanja i radionica upoznaju kolege s novostima koje su stigle na područje Hrvatske ili s onima koje tek dolaze. Radionice i predavanja odnose se na nove tehnologije, digitalizaciju, umjetnu inteligenciju i dr. Napomenuo bih da je jako važno da kolege s terena apeliraju, odnosno obavještavaju Komoru o njihovim potrebama, kako bi mogli što prije organizirati edukaciju koja je potrebna.
8. S obzirom na izazove u ruralnim područjima gdje su veterinarske usluge često oskudne, postoji li strategija Komore za poticanje veterinara na rad u tim područjima?
Teško pitanje, Zakon o veterinarstvu definirao je da na područjima na kojima nema oformljene veterinarske organizacije, a postoji potreba vlasnika životinja za veterinarskom skrbi, veterinarsku organizaciju trebala bi osnovati jedinica lokalne samouprave (JLS). To nažalost nije tako. Nadalje, Zakon o zaštiti životinja kaže da bi troškove liječenja životinja nepoznata podrijetla trebala financirati jedinica lokalne samouprave, što također često nije tako, osim za slučajeve posebnih ugovora između veterinarske organizacije i JLS-a.
Primjeri nekih članica EU-a upućuju na to da je iznimno važno za opstanak veterinarske struke u ruralnom prostoru uključiti JLS u sufinanciranje rada.
Možda će budući razgovori s Ministarstvom poljoprivrede i Udrugom županija i gradova donijeti neko održivo rješenje za ruralne krajeve.
9. Kako Komora radi na zaštiti i unapređenju uvjeta rada za veterinare te koje su najvažnije promjene i inicijative koje Komora planira u cilju poboljšanja uvjeta rada i statusa veterinara u Hrvatskoj u sljedećim godinama?
Razgovori s nadležnim tijelima za veterinarstvo i informiranje javnosti putem medija najbolji su put za unapređenje struke i poboljšanje uvjeta rada kolega na terenu. O ovome treba razgovarati sa svim sudionicima veterinarskih institucija u Hrvatskoj.
10. Kako Komora pristupa izazovima vezanima uz mentalno zdravlje i podršku veterinarima s visokim stresom?
Smatram da je mentalno zdravlje veterinara i stres koji se pojavljuje prilikom obavljanja veterinarske djelatnosti jedna od bitnih točaka o kojoj, zajednički s kolegama liječnicima, trebamo razgovarati i upozoravati i kolege i javnost. HVK je sudjelovao s Veterinarskim fakultetom u provedbi ispitivanja veterinara na temu mentalnog zdravlja, a rezultati te ankete, nažalost, bili su upozoravajući za sve nas. Organizirane su dvije panel-rasprave u 2024., koje su samo početak budućih razgovora o ovom gorućem problemu. Veterinari su pod pritiskom više od drugih srodnih biomedicinskih struka, skloniji depresiji, i velik postotak sagorijeva obavljajući svoj posao. Mislim da o ovoj temi trebamo razgovarati već od razdoblja studija, a vjerujem da će uskoro biti organiziran i niz radionica kako bi kolegama prikazali na koji se način najbolje boriti sa stresom i poslovnim pritiscima.
11. Staje li obrazovanje nakon fakulteta, koje su daljnje mogućnosti te na kojim se portalima ili putem kojih brošura studenti i veterinari mogu raspitati o dodatnom usavršavanju?
Cjeloživotno obrazovanje i usavršavanje među temeljnim su pretpostavkama razvoja doktora veterinarske medicine tijekom karijere. Uz podršku Veterinarskog fakulteta (VEF), Hrvatskog veterinarskog instituta (HVI), Ministarstva poljoprivrede (MP), Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane (UVSH), Državnog inspektorata (DI), kolega praktičara te drugih biomedicinskih struka, HVK svake godine organizira niz predavanja, seminara i radionica. Također, jedanput godišnje održavamo dva kongresa – jedan za malu praksu i jedan mješoviti kongres koji obuhvaća sve grane veterinarske medicine.
Posebno nam je drago kad sudjelujemo u edukacijama koje organiziraju studenti, poput projekta Welfare Education Project i aktualnih predavanja iz područja hitne veterinarske medicine. Podatke o
svim predavanjima i događanjima studenti mogu pronaći na našoj mrežnoj stranici, kao i na društvenim mrežama poput Facebooka i Instagrama te na Veterina portalu.
12. Kako Komora podržava mlade veterinare u pronalasku prvih poslova i razvoju karijere te postoje li planovi za dodatne oblike mentorstva ili stručno usavršavanje?
Razgovorima s institucijama u veterinarskoj djelatnosti i resornim ministarstvom upozorili smo na problem nedostatka veterinara na tržištu rada.
Ministarstvo poljoprivrede najavilo je subvencije za studente veterinarske medicine, što je velik korak. Osim toga, privatne tvrtke već sada kontinuirano stipendiraju studente, a sve više veterinarskih organizacija slijedi taj primjer. Također, planiramo dodatne inicijative mentorstva i stručno usavršavanje kako bismo mladim veterinarima osigurali lakši prelazak s fakulteta na tržište rada.
Komora nastoji potaknuti i jedinice lokalne samouprave da se uključe u rješavanje problema nedostatka veterinara u deficitarnim područjima putem programa subvencioniranja i potpora te ćemo u tom smjeru dodatno raditi na uspostavi suradnje.
13. Postoji li mogućnost da se uvede program stipendiranja ili subvencioniranja mladih veterinara koji bi ih potaknuo na daljnje specijalizacije ili rad u deficitarnim područjima?
Programi stipendiranja i subvencioniranja već su u fazi implementacije putem resornog Ministarstva i privatnog sektora, no želja nam je uključiti i lokalnu samoupravu kako bismo stvorili širu mrežu podrške. Naša je uloga ustrajati na pregovorima i promovirati važnost veterinarske struke, posebno u deficitarnim područjima, kako bi se omogućili što bolji uvjeti za rad i profesionalni razvoj mladih veterinara.
14. Kakvi su izazovi i prilike za mlade veterinare koji tek ulaze na tržište rada?
Mislim da danas, za razliku od prije možda desetak godina, mladi kolege nakon završetka studija imaju više prilika za zaposlenje u Republici Hrvatskoj. Veterinari su traženi u svim segmentima rada, od zaposlenja u javnom sektoru do privatnog sektora. Možda je problem što se oglasi za posao često ne nalaze na mjestu gdje su vidljivi kolegama. HVK bi trebao u Hrvatskom veterinarskom vjesniku obavještavati kolege o poslodavcima koji traže veterinara, no nažalost ni mi nemamo uvijek informaciju o tome da netko treba veterinara, pa je ne možemo ni objaviti. U tome pomaže Veterina portal kolege Zorana Juginovića koji to isto objavljuje na svojim digitalnim platformama. Nažalost, slabo je poznavanje cijelog veterinarskog sustava od strane studenata, zbog čega smo u prošloj akademskoj godini prezentirali studentima pete godine rad Komore, informacije o postupcima koje trebaju napraviti nakon završetka fakulteta i stjecanja diplome, a prije početka obavljanja veterinarske djelatnosti. Nadam se da ćemo to prezentirati studentima i ove godine, ne samo da im približimo rad HVK nego i da im olakšamo početak njihova strukovnog rada.
15. Koje mogućnosti Komora vidi za jaču promociju veterinarske struke u javnosti, kako bi se istaknula važnost struke u zdravlju životinja i ljudi?
Prije četiri godine komora je napravila ugovor s tvrtkom koja se bavi tržišnim komunikacijama i PR-om. Prisutnost HVK u medijima nakon toga se višestruko povećala. To je izrazito važno za cjelokupnu struku, upozoravanje na probleme koji su prisutni i njihova prezentacija javnosti, ali i upoznavanje njihove važnosti i širine posla koji doktori veterinarske medicine obavljaju u RH. Kad se na to nadovežu i društvene mreže, mislim da je trud oko predstavljanja struke javnosti dao dobre rezultate.
Na to upućuju i pozivi medija prema HVK za davanje iskaza ili sudjelovanja u emisijama vezanima za struku.
16. Kako Komora gleda na problem migracije veterinara u inozemstvo zbog boljih uvjeta rada te postoje li planovi za zadržavanje kadra u Hrvatskoj?
Odlazak kolega na bolje plaćeno radno mjesto teško je spriječiti, zato što su razlike u plaćama znatne. Prosječne neto plaće veterinara u Hrvatskoj iznose oko 1.600,00 eura, dok je u susjednoj Sloveniji ta brojka već na 2.000,00 eura, a u zapadnim zemljama EU primanja su čak četiri do pet puta veća.
Osobito je žalostan trend da zemlje EU-a koje nisu ništa uložile u obrazovanje tih stručnjaka nadopunjuju svoj nedostatak veterinara iz Hrvatske i drugih zemalja EU-a, ali i iz zemalja trećeg svijeta, gdje su primanja još niža.
Povećanje plaća u Hrvatskoj ključno je za zaustavljanje ovog trenda, kao i uključivanje države ili jedinica lokalne samouprave u sufinanciranje veterinara, što već provode mnoge članice EU-a. Cilj je zadržati kolege u ruralnim područjima i spriječiti njihov odlazak iz veterinarske struke u potrazi za bolje plaćenim poslovima.
HVK stalno vodi razgovore s resornim ministarstvom i drugim zainteresiranim stranama kako bismo pronašli konkretna rješenja za ovaj problem.
Vjerujemo da zajedničkim naporima možemo stvoriti uvjete koji će omogućiti našim mladim kolegama ostanak i uspješan rad u Hrvatskoj.
17. Koje savjete imate za buduće veterinare koji žele unaprijediti znanje i izgraditi uspješnu karijeru? Prvo i najvažnije jest kontinuirana edukacija.
Važno je da mladi veterinari pokažu korisnicima naših usluga – bilo da su to vlasnici životinja bilo šira zajednica – da su stručni, odgovorni i profesionalni u obavljanju veterinarske djelatnosti. To je temelj za uspješan razvoj svakog mladog stručnjaka.
Osim stručnosti, ključna je i dobra komunikacija, i prema vlasnicima životinja i prema kolegama.
Izgradnja povjerenja i profesionalnih odnosa ima važnu ulogu u svakodnevnom radu.
Na kraju, ali ne manje važno, važno je pratiti zakonske propise koji uređuju područje veterinarstva.
Mladi veterinari trebaju biti svjesni propisa i redovito komunicirati sa stručnim službama HVK-a kako bi si olakšali vođenje administracije i svakodnevno provođenje veterinarskih djelatnosti. Kvalitetna organizacija i poznavanje pravnih okvira ključni su za dugoročan uspjeh.
