Izazovi u prehrani štenadi tijekom neonatalog razdoblja

Diana Brozić
Zavod za prehranu i dijetetiku životinja, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska

Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa

VETERINARSKI DANI 2023.

Izvor: Zbornik radova Veterinarski dani, Osijek, 2023.

---

SažetakUvodRast i razvoj štenadiNeonatalna faza rastaOthrana siročadiRazvoj koštanog sustavaLiteraturaAbstract

▲

Sažetak

---

Optimalan rast štenadi, od rođenja do odrasle dobi, bitan je faktor kako bi se osiguralo postizanje ciljne tjelesne mase i konformacije određene genetskim potencijalom. Pritom je bitno izbjeći deficit ili suficit hranjivih tvari koji bi mogao negativno utjecati na proces rasta. Štene u fazi rasta ima potrebe za hranjivim tvarima koje se razlikuju od onih kod odrasle jedinke i koje trebaju biti zastupljene u dnevnom obroku u optimalnim koncentracijama i omjeru. Naime, iako je kalcij ključan mineral za osiguravanje optimalne laktacije kuje i razvoj štenadi, njegova pretjerana suplementacija može dovesti do hormonalne neravnoteže i posljedično povećati rizik od razvoja eklampsije kuje, dok nedostatnan udio kalcija i vitamina D može dovesti do razvoja nutritivnog sekundarnog hiperaparatireoidizma i/ili rahitisa kod štenadi. S druge strane folna kiselina je vitamin od posebnog značaja u prevenciji rascjepa usne i/ili nepca u brahiocefalične štenadi, stoga se preporučuje dodatna suplementacija kuja tijekom graviditeta.
Ključne riječi: štenad, rast i razvoj, prehrana, neonatalno razdoblje, nutritivni sekundarni hiperaparatireoidizam

▲

Uvod

Sve esencijalne hranjive tvari moraju biti zastupljene u ispravnom udjelu i omjeru tijekom rasta no optimalan udio bjelančevina i poglavito udio minerala kalcija, fosfora, vitamina A i D te esencijalnih masnih kiselina, hranjive tvari su tvari od posebne važnosti za rast i razvoj šteneta (Council, 2006.). Dokozaheksaenska masna kiselina (DHA) ključna je masna kiselina za fazu rasta. Naime, važna je za razvoj živčanog sustava i retine te je dokazana njena važnost u razvoju kognitivnih sposobnosti štenadi (Heinemann i Bauer, 2006., Zicker i sur., 2012.).

Greške u hranjenju tijekom faze rasta i razvoja štenadi nisu česte ako je štenad hranjena hranom provjerenog proizvođača koji slijedi smjernice savjetodavnih tijela no, česte su kada vlasnici samoinicijativno odlučuju hraniti kuhanim ili sirovim (BARF) obrokom koji nije su skladu sa smjernicama. Greške u hranjenju koje se ispoljavaju kroz deficite koštanog sustava, česte su kod štenadi i najčešće su vezane uz pretjeranu ili nedostatnu razinu kalcija, vitamin A i D u hrani. Dodatno, nekontrolirana suplementacija spomenutim hranjivim tvarima uz hranjenje potpunom hranom za štenad, također može dovesti do patoloških posljedica u razvoju koštanog sustava. Folna kiselina ima važnu ulogu u sintezi nukleinskih kiselina, metabolizmu nekih aminokiselina te u diobi stanica, što ju čini iznimno važnom za pravilan embrionalni razvoj (Guilloteau i Servet, 2006.).
Suplementacija folne kiseline tijekom graviditeta genetski predisponiranim pasminama (mopsevi, chihuahue, bostonski terijeri, francuski buldozi) pokazala je pozitivan utjecaj na smanjenu pojavnost rascjepa nepca i rascjepa usne kod štenadi (Guilloteau i Servet, 2006., Domoslawska i sur., 2013.).

▲

Rast i razvoj štenadi

Štenad u neonatalnom razdoblju motorički je nerazvijena, a koštani sustav pokazuje niži stupanj mineralizacije u odnosu na mladunčad drugih vrsta, zbog čega se mineralizacija intenzivno odvija tijekom rasta. Štenad velikih i gigantskih pasmina slabije je razvijena u odnosu na štenad manjih pasmina pasa stoga je sklonija malnutriciji i razvoju ortopedskih patologija tijekom faze brzog rasta. Štenad tijekom faze rasta prolazi kroz tri kritične faze. Prva faza uključuje prehranu kolostrumom i mlijekom, te je pod izravnim utjecajem prehrane kuje tijekom graviditeta i laktacije. Druga faza je razdoblje odbića. Najčešće nastupa od 6. do 8. tjedna života i predstavlja stresno razdoblje primarno zbog promjene prehrane, ali i okoline. Kuju i štenad potrebno je pripremiti za odbiće pravovremenim uvođenjem krute hrane u dnevni obrok, opimalno u 3. tjednu života. Treća faza je razdoblje nakon odbića, koja završava kada štene završi rast i razvoj te postane odrastao pas (Debraekeleer i sur., 2010.). Prehrana, u navedenim razdoblju, direktno utječe na imunosni sustav, brzinu rasta i pravilan koštani razvoj životinje (Blum i sur., 1992.).

▲

Neonatalna faza rasta

Tijekom prve faze rasta, prilikom koje se mladunčad hrani mlijekom, važno je pratiti njihovu težinu. Niska tjelesna težina po rođenju u korelaciji je s neonatalnom smrtnošću te je upravo ta štenad podložnija hipoglikemiji i sepsi. Praćenje tjelesne težine štenadi omogućuje uvid u njihov zdravstveni status, a obzirom da štenad u tom periodu isključivo ovisi o majčinom mlijeku, moguće su informacije o njegovoj kvaliteti i količini, dodatno, ukoliko štene ne napreduje, navedeno može ukazati na prisutnost razvojne anomalije koju je potrebno sanirati kirurškim postupkom.
Za kirurške zahvate kod kojih je nužno da im pristupi štene u dobi od minimalno 2 mjeseca, moguće je štenetu postaviti gastičnu stomu kako bi se omogućilo hranjenje sa ciljem premošćivanja osjetljive faze rasta do kirurškog zahvata. Za uspješan rast i razvoj tijekom neonatalnog perioda života važna je prehrana kuje tijekom graviditeta i laktacije, kujino ponašanje i njeno zdravlje te pružanje pravilne neonatalne skrbi štenadi.
Kod štenadi u neonatalnoj fazi prisutan je određeni stupanj poikilotermije iz razloga što nemaju dostatne zalihe masnoga tkiva te su ovisni o sisanju i temperaturi okoline, naročito tijekom prva dva tjedna života. Ukoliko je unos hrane neadekvatan te temperatura okoline preniska, štenad iscrpljuje svoj pohranjeni glikogen i zalihe masnog tkiva te posljedično vrlo brzo može doći do hipoglikemije, slabosti i dehidracije i smrti.

Kolostrum je mlijeko iz mliječne žlijezde kuje tijekom prvih nekoliko dana poslije poroda. Sastav kolostruma se mijenja od prvog dana nakon poroda te on postaje sličniji mlijeku do kraja prvog tjedna laktacije. Kolostrum sadrži visoku koncentraciju imunoglobulina, bjelančevina, koncentrirani je izvor energije te ima blagi laksativni učinak. Štenadi je preko kujinog kolostruma osigurana pasivna sistemska imunost, a preko mlijeka pasivna lokalna imunost stoga je nužno je da štenad posiše kolostrum tijekom prvih 12 do 24 sati nakon poroda (Tizard, 2013.). Ukoliko je kujin kolostrum štenadi nedostupan, može im se dati kolostrum neke druge vrste životinja ili mliječna zamjenica u koje je uključen kolostrum.
Iako zaštitna funkcija antitijela iz takvog izvora može biti ograničena, i dalje su im osigurane nespecifične obrambeni spojevi kao što su laktoferin, oligosaharidi, laktoperoksidaze i lizozimi. Dodatno, ukoliko kolostrum majke ili zamjenski kolostrum nije dostupan, štenadi se može dati serum odraslog psa, no koncentracija imunoglobulina u serumu je 3 x niža od one u kolostrumu, dok je energetska vrijednost neznatna. Istraživanja pokazuju da takvom aplikacijom možemo postići tek djelomično povećanje IgG u cirkulaciji, no moguće je postići minimum zaštite (Bouchard i sur., 1992). Nakon drugog dana po porodu koja započinje proizvodnju mlijeka koje će biti jedina hrana štenetu do uvođenja krute hrane i posljedičnog odbića. Laktoza, mliječni šećer, je primarni ugljikohidrat mlijeka. Zbog beta-1,4 veze između glukoze i galaktoze, laktoza je manje prikladan supstrat za kolonizaciju patogenih mikroorganizama u probavnom sustavu šteneta, no omogućuje kolonizaciju crijeva poželjnom mikroflorom.
Stoga, kako bi se uspješno izbjegla pojava proljeva, laktoza bi trebala biti jedini ugljikohidrat koji štenad konzumira tijekom prvih tjedana života.
Razina kalcija i fosfora je visoka u kolostrumu, no nakon 2 do 3 dana količina pada na nižu razinu nego onu koju nalazimo u zrelom mlijeku. Većinu kuja u laktaciji potrebno je hraniti bez ograničenja količine.

Štenad koja ne uspijeva napredovati kada prima majčino mlijeko bi trebalo odmah hraniti putem djelomične ili potpune metode hranjenja kako bi se izbjegao rizik od moguće pojave hipoglikemije, hipotermije i dehidracije. Optimalna metoda hranjenja siročadi je njihovo udomljavanje kod druge kuje u laktaciji, no navedeno je često teško postići.

▲

Othrana siročadi

Kod siročadi za hranjenje se koristimo alternativnim metodama poput komercijalnih mliječnih zamjenica koje su prvi izbor dohrane. Komercijalni pripravci trebali bi biti sličnog sastava mlijeku kuje kako bi se zadovoljile potrebe štenadi za svim esencijalnim hranjivim tvarima. No na tržištu je prisutna velika varijabilnost u kvaliteti i sastavu mliječnih zamjenica. Hranjenje bočicom je najpoželjnija metoda za snažnu štenad s dobrim refleksom sisanja. Međutim, takvo hranjenje može zahtijevati mnogo vremena, posebno ukoliko se radi o velikim leglima. Vrlo mladu novorođenčad i slabu štenad bi po mogućnosti trebalo hraniti svaka 2 do 4 sata. Pri određivanju početne dnevne količine hrane koristimo se predikcijskim formulama kako bi izračunali dnevne potrebe za energijom, no bitno je naglasiti kako je bitno postupno povećavati energiju postupno kako bi izbjegle neželjene posljedice unosa prevelike količine hrane. Mliječne zamjene potrebno je temperirati na 38°C i davati uz sporu aplikaciju. Niska temperatura zamjenice, prebrzo i prekomjerno hranjenje mogu rezultirati regurgitacijom, aspiracijom, nadutošću i proljevom.

▲

Razvoj koštanog sustava

Razvoj koštanog sustava i mineralizacija kostiju važan je fiziološki proces koji je reguliran nizom hormonalnih čimbenika (paratiroidnim hormonom, estrogenom, androgenima, kortizolom, hormonom rasta) koji utječu i na koje utječe serumska koncentracija kalcija i fosfora. Endokrina funkcija vitamina D također igra važnu ulogu u homeostazi kalcija i fosfora tako što pojačava apsorpciju ovih minerala u crijevima (Weidner i Verbrugghe, 2017.). Kako je proizvodnja vitamina D u koži neznatna, prehrana se smatra jedinim izvorom vitamina D za pse (How i sur., 1994).
Neravnoteža u prehrambenoj opskrbi kalcijem i fosforom može dovesti do mineralizacijskog defekta i posljedično do pojave koštanih promjena i ortopedskih bolesti (Nap i Hazewinkel, 1994.).

Višak kao i nedostatna opskrba kacijem i fosforom mogu ugroziti mineralizacijski proces i koštani rast kod pasa. Rizici povezani s prehranom štenadi najčešće se događaju nakon odbića i vezani su uz ljudsku pogrešku bilo zbog neznanja ili zbog oslanjanja na lako dostupne, a nerijetko pogrešne informacije te su rezultat hranjenja obrocima pripravljenim kod kuće od kuhanih ili sirovih namirnica uz korištenja hrane loše kvalitete i neizbalansiranih komercijalno dostupnih hrana (Hazewinkel, 2013.). Nutritivni sekundarni hiperaparatireoidizam (engl. nutritional secondary hyperparathyroidism, NSH) stanje je koje se javlja kao posljedica neuravnoteženosti u mineralima, kalcija i fosfora i vitaminu D. Nedostatan unos kalcija, prekomjeran unos fosfora, ali i neadekvatan omjer kalcija i fosfora doprinose ovom stanju smanjujući razinu ekstracelularnog kalcija što posljedično potiče lučenje paratireoidnog hormona (PTH) odgovornog za reguliranje homeostaze kalcija. S ciljem održavanja ciljne koncentracije kalcija u plazmi, PTH djeluje na koštani sustav i bubrege, potičući resorpciju kalcija i fosfata iz kostiju dok u bubrezima potiče tubularnu reapsorpciju kalcija i izlučivanje fosfata (Buffington i sur., 2004). Pojava nutritivnog hipeparatireoidizma utvrđena je kod štenadi hranjenih nepotpunim obrokom na bazi mesa sa nepovoljim Ca:P omjerom (visoka razina fosfora, niska razina kalcija) (Krook i Whalen, 2010., Tal i sur., 2018., Bharti i sur., 2021.). Klinički znakovi koje vežemo uz ove pacijente vezani su uz osteoklastično djelovanje PTH-a. Vrijeme manifestacije kliničkih znakova obično je u prvim mjesecima života, ali naravno ovisi o težini slučaja te o individualnoj životinji. Kod takve se štenadi primjećuje slabiji razvoj, hromost, nevoljkost i nekoordinarnost hoda, smanjena čvrstoća zubala i otežano žvakanje (Krook i Whalen, 2010., Bharti i sur., 2021.).

Do kompresijskih prijeloma dolazi zbog stanjenja kortikalne kosti, koje može biti u tolikoj mjeri da prijelomi nastaju uslijed normalnih mišićnih kontrakcija (Hazewinkel, 2013.). Deficit vitamina D također može dovesti do NSH-a i posljedično do kompresijskih prijeloma kralježaka i parapareze u štenca (Tal i sur., 2018.). Dijagnoza NSH-a postavlja se na temelju anamnestičkih podataka o prehani i na temelju promjena na kostima putem rendgenograma. Koncentracije kalcija u krvi, iako mogu biti snižene, obično su u graničnim vrijednostima. Indikativno visoke koncentracije se mogu vidjeti u serumskom PTH i 1,25(OH)2 (Weidner i Verbrugghe, 2017). Terapija se temelji na strogome mirovanju u svrhu sprječavanja fraktura te promjeni hrane u izbalansirani obrok prilagođen fazi rasta uz dodatnu suplementaciju kalcija ukoliko je navedeno indicirano.

Do rahitisa, pored deficita vitamina D u prehrani štenadi, može doći i uslijed smanjenog unos fosfora ili neravnoteže u omjeru kalcij : fosfor (McMillan i sur. 2006.). Fosfor ima ključnu ulogu u mineralizaciji osteoida i novo-formirane hrskavice. Široke ploče rasta u ovih pacijenata su jedna od glavnih razlika na temelju kojih možemo diferencirati rahitis i NSH, jer NSH ne utječe direktno na ploču rasta, već na samo remodeliranje kostiju (Hazewinkel 2013.). Klinički znakovi rahitisa uključuju nevoljko kretanje, nepravilan stav, deformacije kostiju ekstremiteta te karakterističnu „rahitičnu krunicu“ na rebrima. Dok se je kod NSH prisutno povišenje serumskog 1,25(OH)2 D, kod rahitisa je njegova koncentracija u serumu smanjena (Hazewinkel 2013.). Terapijske mjere za liječenje rahitisa uključuju prelazak na komercijalnu, izbalansiranu prehranu prikladnu za fazu rasta šteneta, s dodatkom vitamina D, ukoliko je to potrebno.

Literatura [… prikaži]

▲

CHALLENGES IN THE NUTRITION OF PUPPIES DURING THE NEONATAL PERIOD

---

Diana Brozić

---

During the growth phase, it is essential to enable the development of the puppy to reach its genetic potential: goal weight and conformation.
It is important to avoid nutritional deficiencies and excess that could have a negative impact on the early growth phase as it is important to note that growing animals have different requirements of essential nutrients that should be provided through the diet in optimal concentrations and ratios. Calcium is a mineral that ensures adequate lactation and healthy puppy development.
However, excessive calcium supplementation can lead to hormonal unbalance increasing the risk of eclampsia development in bitch while calcium and vitamin D deficit in the diet can lead to nutritional secondary hyperparathyroidism and/or rickets in puppies. Additionally, folic acid has been shown to be important in preventing cleft lip and/or palate in brachycephalic puppies, therefore should be supplemented during gestation.
Key words: puppy, growth and development, nutrition, neonatal period, nutritional secondary hyperparathyroidism

Vezano (psi, neonatologija):

• Pregled brahicefalne opstruktivne bolesti dišnih putova: patofiziologija, dijagnoza, liječenje i perspektive
• Javni poziv za iskaz interesa za provedbu subvencioniranog postupka sterilizacije vlasničkih pasa na području Grada Zagreba za 2024.
• Održan stručni tečaj „Terapija laserom – jesmo li na istoj valnoj duljini?”
• Prijedlozi parazitologa za dijagnostiku i liječenje endoparazita u pasa i mačaka
• Epizootiološki čimbenici infekcije respiratornim koronavirusom pasa u Republici Hrvatskoj