Javnozdravstveni značaj praćenja flavivirusnih infekcija u životinja

Ljubo Barbić ¹, Vladimir Stevanović ¹, Vladimir Savić ², Iva Benvin ¹, Tatjana Vilibić Čavlek ³ ⁴, Josip Madić¹ ⁵
¹Sveučilište u Zagrebu, Veterinarski fakultet, Zagreb, Hrvatska, ²Hrvatski veterinarski institut, Centar za peradarstvo, Zagreb, Hrvatska, ³Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska, ⁴Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska, ⁵Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, Hrvatska
e-mail: ljubo.barbic@vef.hr

Zoonoze, bolesti koje se prirodno prenose sa životinja na ljude, oduvijek su bile zajedničko područje rada veterinara i liječnika. Kroz blisku suradnju mnoge su odavno poznate zoonoze uspješno stavljene pod nadzor ili čak i potpuno iskorijenjene na pojedinim područjima. S druge strane, posljednjih desetljeća suočeni smo s novim izazovima kroz jasno naglašen trend pojave sve većeg broja emergentnih bolesti čiji nadzor je nemoguć bez interdisciplinarne suradnje u skladu s pristupom Jedno zdravlje. Analizirajući pojavu tih sve učestalijih emergentnih bolesti, jasno se ističe da su one u najvećem postotku zoonoze, te da među njima poseban značaj imaju one prenosive vektorima. Ovo je lako objašnjivo globalizacijom prometa ljudi, životinja, roba i usluga, uz istovremene klimatske promjene koje omogućavaju širenje staništa različitih vektora zaraznih bolesti kao i unošenje novih vektorskih vrsta na nova područja. Možda i najbolji primjer ovakvih trendova su flavivirusne infekcije čijem širenju svjedočimo posljednjih godina na globalnoj razini, ali i na području Republike Hrvatske.
Na području naše domovine samo u posljednjem desetljeću svjedočili smo autohtonoj dengue groznici, prvim slučajevima bolesti Zapadnog Nila i Usutu virusne infekcije u ljudi koje su danas udomaćene, kao i povremenim re-emergencijama krpljenog encefalitisa, dijelom uvjetovano alimentarnim infekcijama mlijekom i mliječnim proizvodima. Uz opisano, importirani slučaj Zika virusne infekcije, dovoljno naglašava nužnost sustavnog nadzora zaraznih bolesti uzrokovanih flavivirusima radi očuvanja javnog zdravstva.

Nadzor i preventivno djelovanje na suzbijanju ovakvih bolesti može se provoditi bilježenjem oboljenja ljudi i posljedičnim provođenjem epidemioloških mjera. Problem ovakvoga sustava je kasno djelovanje, u trenutku kada je već narušeno zdravlje i ugroženi ljudski životi. Za razliku od toga, provođenje nadzora flavivirusnih infekcija u životinja omogućava nam preventivno usmjereno djelovanje otkrivanjem područja virusne aktivnosti prije oboljenja ljudi. Na ovaj način usmjeravajući protuepidemijske mjere na područja s dokazanim izvorima infekcije, umanjujemo vjerojatnost infekcije i oboljenja ljudi.
Primjeri koji podupiru ovakvo djelovanje su zasigurno dokaz prisustva i aktivnosti virusa Zapadnog Nila kroz program nadzora infekcija konja dvije godine prije prvog oboljenja u ljudi zabilježenoga 2012. godine. Upravo provedba ovog programa bila je osnova za predviđanje područja i razdoblja pojave prvih oboljenja ljudi što je omogućilo pravovremeno prepoznavanje i suzbijanje ove bolesti. Kasnijim unaprjeđenjem ovog sustava nadzora kroz praćenje infekcija divljih ptica i peradi te povremeno praćenjem prisustva uzročnika u vektorima, zasigurno je spriječen znatan broj infekcija i oboljenja ljudi.

Nadzorom flavivirusnih infekcija u konja također je 2011. godine, dvije godine prije prvih oboljenja ljudi, potvrđeno prisustvo Usutu virusa, još jednog emergentnog flavivirusa, u središnjoj Hrvatskoj.
Njegovo prisustvo dalje se pratilo i kroz infekcije ptica što je omogućilo i molekularnu tipizaciju te zahvaljujući tome dodatne epidemiološke spoznaje. Uz navedeno praćenjem infekcija koza, konja i pasa određivala su se rizična područja za infekciju virusom krpeljnog encefalitisa. Uspostava i provedba dijagnostike ovih infekcija u životinja omogućila je i dokaz alimentarne infekcije mlijekom i mliječnim proizvodima koza kao dodatni doprinos razumijevanju epidemiologije ove bolesti s mogućim teškim posljedicama.

Svi navedeni uspjesi i doprinosi javnom zdravstvu ostvareni kroz praćenje flavivirusnih infekcija u životinja ostvareni su kroz blisku interdisciplinarnu suradnju koja je potvrđeno najbolji put za suočavanje s izazovima emergentnih bolesti. S druge strane zasigurno zabrinjava što usprkos jasnim trendovima u pojavljivanju emergentnih bolesti te objektivnim uspjesima ovakvog praćenja infekcija u životinja, nije dovoljno razvijena svijest o potrebi stalnih i dugoročnih programa nadzora nego se opseg i izvedba programa učestalo mijenja temeljem političkih, a ne stručnih odluka. Neovisno o tome, uspostavljenom bliskom stručnom i znanstvenom suradnjom, u okviru objektivnih mogućnosti, ovakvi programi se nastavljaju što i dalje rezultira novim spoznajama koje su temelj za nadzor i suzbijanje emergentnih flavivirusnih infekcija. Ovakva suradnja u praćenju flavivirusnih infekcija najbolja je potvrda uspješnih rezultata zajedničkog rada, u skladu s pristupom Jedno zdravlje, u očuvanju zdravlja ljudi i životinja od ovih, ali i mnogih drugih sadašnjih i budućih emergentnih zoonoza.