Jedno zdravlje

Prof. dr. sc. Ljubo Barbić
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa

VETERINARSKI DANI 2019.

UvodNastanak i razvoj inicijative „Jedno zdravlje“Veterinarska struka prije uvođenja inicijative „Jedno zdravlje“„Jedno zdravlje“ – prilike i izazoviLiteraturaSummary

---

Izvor: Zbornik radova Veterinarski dani, Primošten, 2019.

▲

Uvod

Pristup „Jedno zdravlje“ posljednjih godina je sve prisutnija tema kako u stručnoj zajednici tako i u javnosti, a ponajprije zbog pojave novih emergentnih zaraznih bolesti i njihove kompleksne epizootiologije/epidemiologije. Upravo za nadzor i suzbijanje ovakvih bolesti suradnja stručnjaka iz različitih znanstvenih područja na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini jest jedini način za postizanje željenih rezultata u očuvanju zdravlja ljudi i životinja te očuvanju okoliša, što i jesu osnovni ciljevi djelovanja u skladu s načelima „Jednoga zdravlja“. Veterinarska struka, kao struka izravno odgovorna za zdravlje životinja i ljudi, neizostavan je i značajan dionik ovakvog djelovanja koje je provodila i do sada. Naime, svi postupci koje u svome stručnom radu desetljećima svakodnevno provode doktori veterinarske medicine, a usmjereni su na suzbijanje zoonoza i područje sigurnosti hrane predstavljaju djelovanje u skladu s inicijativom „Jedno zdravlje“. Prepoznavanje i isticanje značaja ovakvog djelovanja u epizootiološkoj i epidemiološkoj situaciji suvremenoga svijeta možda je prava prilika da repozicioniramo struku na mjesto koje joj pripada te vratimo ugled doktorima veterinarske medicine kojega zasigurno obavljanjem odgovornog posla zaštite zdravlja ljudi i životinja u potpunosti zaslužuju.

▲

Nastanak i razvoj inicijative „Jedno zdravlje“

Pristup “Jedno zdravlje” (engl. One Health) je pojam koji podrazumijeva zajedničku multidisciplinarnu suradnju na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini kako bi se postigli najbolji rezultati u očuvanju zdravlja ljudi i životinja te očuvanju okoliša.
Inicijativa „Jednoga zdravlja“ često se predstavlja kao novi trend koji je potaknut velikim brojem novih emergentnih zaraznih bolesti koje su se pojavile u posljednja dva desetljeća. Potreba za suradnjom proizašla je iz značajki ovakvih bolesti koje su u pravilu zoonoze, veliki broj ih se širi vektorima, a mogu imati značajne posljedice za zdravlje ljudi i životinja. Neke od njih, koje su zaokupljale pažnju javnosti u posljednje vrijeme, su primjerice infekcije virusom Zapadnog Nila i Zika virusna infekcija, ali i mnoge druge.

U razvoju i definiranju inicijative „Jednoga zdravlja“ početne smjernice i jasno isticanje potrebe za širokim multidisciplinarnim poimanjem zaraznih bolesti daje njemački patolog Rudolf Virchow (1821. – 1902.) koji prvi uvodi pojam ‘zoonoza’, kao zajednički naziv zaraznim bolestima koje se prenose između ljudi i životinja. Njegovo se promišljanje o neophodnom jedinstvenom pristupu medicini najbolje očituje u izjavi: “Između medicine životinja i ljudi ne postoji crta razgraničenja – niti smije postojati. Objekt je različit, ali postignute spoznaje predstavljaju temelj cjelokupne medicine”.

Ove ideje prihvatili su mnogi znanstvenici različitih struka, a danas opće prihvaćeni termin „Jedno zdravlje“ proizašao je iz predstavljanja koncepta i korištenja termina „Jedne medicine“ kojeg opisuje američki znanstvenik Calvin Schwabe krajem 20. stoljeća u knjizi pod naslovom „Veterinarska medicina i zdravlje ljudi“. U ovoj knjizi on jasno naglašava nerazdvojivost zdravlja ljudi i životinja kao i značaj utjecaja i međudjelovanja okoliša.

Temeljem ove ideje u sljedećim godinama razvija se pristup i usvaja termin „Jedno zdravlje“ u današnjem obliku te postaje opće prihvaćeni način nadzora i suzbijanja prije svega zaraznih bolesti. Ubrzavanje razvoja i sveobuhvatno prihvaćanje principa „Jednog zdravlja“ zasigurno je uvjetovao trend pojave velikog broja emergentnih zaraznih bolesti u posljednja dva desetljeća. Ovaj trend je jasno povezan s razvojem današnje civilizacije i svime što ona nosi poput globalizacije prometa ljudi, životinja i robe, klimatskih promjena, demografskih i socioloških promjena kao i mnogih drugih značajki modernoga života. Kako razvoj modernog društva nezaustavljivo ide dalje, tako je neizbježno da nam predstoje i novi izazovi s emergentnim zaraznim bolestima.

Stoga je stručnjacima postalo jasno da se pravodobna i primjerena reakcija može ostvariti samo kroz interdisciplinarnu suradnju, brzu razmjenu spoznaja različitih struka i cjelovito sagledavanje epizootioloških/epidemioloških značajki. U ovakvim uvjetima modernog svijeta vrlo brzo dolazi do donošenja smjernica za uspostavu i primjenu sustava “Jednog zdravlja” koje 2004. godine objavljuje skupina stručnjaka iz područja zdravlja ljudi i životinja (tzv. Manhattanski principi). Nakon toga, samo četiri godine kasnije, ove smjernice i istaknuta obveza hitnog uvođenja i provođenja principa “Jednog zdravlja” sa svrhom zaštite zdravlja na globalnoj razini, prihvaćeni su od strane najznačajnijih organizacija svijeta u području javnog zdravstva. Navedeno je objavljeno u zajedničkoj publikaciji “Doprinos jednom svijetu, jednom zdravlju: strateški okvir za smanjivanje rizika od zaraznih bolesti u međuodnosu životinja, ljudi i okoliša” 2008. godine, te se ovaj trenutak može smatrati početkom sveobuhvatnog djelovanja u skladu s pristupom „Jedno zdravlje“.
Od ovog trenutka do današnjeg dana inicijativa „Jednoga zdravlja“ se značajno širi i na druga podučja poput antimikrobne rezistencije, kao i na nezarazne bolesti te danas predstavlja jednu od temeljnih odrednica moderne medicine.

▲

Veterinarska struka prije uvođenja inicijative „Jedno zdravlje“

Analizirajući razvoj i temeljne principe inicijative „Jednoga zdravlja“ nameće se pitanje je li to doista predstavlja revolucionarni novi pristup nastao prije desetak godina kojim ćemo osigurati zaštitu zdravlja životinja i ljudi te okoliša ili je ona samo jasno definiran način djelovanja veterinarske struke koji se provodi desetljećima prije početka ove „nove“ inicijative?

Prije više tisuća godina ljudi su uočavali poveznicu između oboljenja ljudi i životinja.
Tako su u nekim od najstarijih zapisa ljudske civilizacije iz drevne Mezopotamije napisanim 2300 godina prije Krista, opisane kazne za neodgovorne vlasnike bijesnih pasa jer je i tada bila jasna poveznica bjesnoće životinja i ljudi. Slični zapisi se nalaze kroz povijest, a neka najveća dostignuća moderne medicine poput primjerice cjepiva, također su rezultat povezivanja i razumijevanja neraskidive povezanosti bolesti životinja i ljudi. Ovaj pristup integrativnog djelovanja različitih struka, prije svega veterinara i liječnika, desetljećima je prisutan u području suzbijanja bjesnoće, tuberkuloze, bedrenice i mnogih drugih opasnih zoonoza. Niti Hrvatska nije izuzetak te su bliskom suradnjom s liječnicima i usmjerenim djelovanjem veterinarske struke na području naše zemlje mnoge zoonoze stavljene pod kontrolu čime su najizravnije, osim zdravlja životinja, sačuvani zdravlje i život ljudi. Kao primjer možemo istaknuti uspjehe u nadzoru i suzbijanju bjesnoće koja posljednjih pet godina nije potvrđena na području naše domovine. Također i rezultate suzbijanja bruceloze i tuberkuloze koji se trebaju dodatno istaknuti i vrednovati kroz prizmu epizootiološke situacije u nekim susjednim državama.

Nadalje, gotovo sedamdeset godina provodi se vrlo uspješna i bliska suradnja na istraživanju i suzbijanju leptospiroze s kolegama liječnicima, a veterinarska struka je vodeća i u dijagnostici i suzbijanju mnogih zoonoza uzrokovanih parazitima. U skladu s izazovima modernoga doba mogu se istaknuti i brze uspostave učinkovitih sustava nadzora emergentnih zaraznih bolesti poput primjerice bolesti Zapadnog Nila, koji je postao model nadzora za druge europske države, a zasigurno je sačuvao i ljudske živote u našoj domovini. Iz ovih nekolicinu primjera jasno je da bliska suradnja veterinara i liječnika na očuvanju zdravlja životinja i ljudi na našem prostoru traje desetljećima, a provodi se i danas, uz zavidne uspjehe.

Stoga, iz poštovanja prema svim našim prethodnicima koji su u kontinuitetu desetljećima radili na suzbijanju zoonoza i osiguravanju sigurnosti hrane, pristup „Jedno zdravlje“ doista ne bi trebali smatrati novootkrivenim sustavom nego je on samo jasno definiran način rada veterinara u sustavu javnoga zdravstva kojega opća javnost konačno sve više prepoznaje.

Ovo ne znači da nije potrebno zagovarati i promicati ovakav sustav interdisciplinarne suradnje, jer on predstavlja doista jedini način da suočeni sa svim izazovima modernoga doba i dalje uspješno provodimo svoju misiju očuvanja zdravlja životinja, ali u jednakoj mjeri i ljudi.

▲

„Jedno zdravlje“ – prilike i izazovi

Osvještavanje opće javnosti kroz odrednice i implementaciju inicijative „Jednoga zdravlja“ o značaju djelovanja veterinarske struke za zaštitu zdravlja ljudi možda je i nova prilika da vratimo struku na društvenu poziciju koja joj sveukupnom djelatnošću i odgovornošću djelovanja zasigurno pripada. Trebamo biti svjesni da iskorištavanje ovakve prilike ovisi isključivo o nama samima jer unutar vlastitih institucija struke, određujemo u kojoj mjeri i na koji način ćemo biti prisutni, predstavljeni i priznati u društvu kao pripadnici regulirane profesije čija je djelatnost temeljni preduvjet za funkcioniranje svakoga društva. Stoga za pozicioniranje na mjesto koje nam zasigurno pripada, potrebno je prije svega da nam smjernice djelovanja određuje kontinuirano praćenje razvoja struke i potreba društva, a ne ishitrene političke odluke često obojene osobnim stavovima pojedinaca. Također, potrebno je da unutar struke, oni među nama koji definiraju cijenu rada doktora veterinarske medicine, primjerom pokažu koliko je to cijenjeno zanimanje prije nego zaključimo da smo potcijenjeni od nekoga trećega i da zbog loših uvjeta najbolji mladi stručnjaci nerijetko odlaze u inozemstvo.

I na kraju, inicijativa „Jednoga zdravlja“ nova je prilika veterinarskoj struci koja će bez ikakve dvojbe nastaviti provoditi blisku interdisciplinarnu suradnju na svim razinama te nastaviti svojim djelovanjem uspješno skrbiti o zdravlju ljudi, životinja i očuvanju okoliša kao i do sada. Jedino dvojbeno ostaje, ono što je prečesto izostajalo, hoćemo li u skladu s novim trendovima ovom prilikom konačno ostvariti blisku i iskrenu suradnju i unutar struke, jer bez toga ćemo i dalje biti tihi, neprepoznati i necijenjeni vrhunski stručnjaci koji zbog potcijenjivanja u „vlastitom dvorištu“ ne zauzimaju pozicije koje im pripadaju i koje su im svi drugi u svakom trenutku spremni priznati.

Literatura [… prikaži]