Doc. dr. sc. Marko Hohšteter
Zavod za veterinarsku patologiju, Veterinarski fakultet u Zagrebu
Eimeria stiedae je kokcidija iz koljena Apikompleksa koja parazitira u žučnim kanalićima domaćih i divljih zečeva i kunića (Oryctolagus, Sylvilagus, Lepus) te je važan uzrok mortaliteta u komercijalnim farmama kunića. Najčešće se bolest klinički očituje u životinja nakon odbića.
Shizogonija u bilijarnom epitelu inducira nekrozu epitelnih stanica žučnih kanalića te posljedično njihovu hiperplaziju. Često se uočava opsežna portalna fibroza s negnojnim bilijarnim hepatitisom te zadebljanje bazalne membrane s taloženjem imunoglobulina. Teške invazije u jetri uzrokuju funkcionalne abnormalnosti zbog opsežne kompresije jetrenog parenhima i opstrukcijom žučnih kanalića.
Životni ciklus svake vrste iz roda Eimeria specifičan je, ovisno o domaćinu. Oociste E. stiedae izbacuju se izmetom te sporuliraju u roku od tri dana (sporulirane oociste sadržavaju 4 sporociste u kojima su po 2 sporozoita).
Životinje se invadiraju peroralno te dolazi do izlaska sporozoita u crijevu i invazije epitelnih stanica. Sporozoiti penetriraju duodenalnu sluznicu, pasiraju/dolaze putem limfe i portalnog krvotoka u jetru te ulaze u intrahepatični bilijarni epitel. Intracelularno se u epitelnim stanicama zbiva umnožavanje trofozoita (shizogonija) te nastaju merozoiti koji se oslobađaju i invadiraju nove stanice u nekoliko ciklusa. Neki merozoiti postaju muške mikrogamete te se aseksualno reproduciraju u epitelnim stanicama. Rupturirane mikrogamete invadiraju stanice sa ženskim makrogametama te dolazi do seksualne reprodukcije i stvaranja zigote. Zigota stvara zaštitnu ovojnicu te postaje oocista. Oociste se oslobađaju u žuč te se šire u okoliš putem izmeta.
Klinički se teške invazije očituju kaheksijom i proširenim abdomenom zbog hepatomegalije i ascitesa, a može se pojaviti proljev i ikterus. Dođe li do kolestaze, povisuje se razina alanin transaminaze (ALT) i pojavljuje se hiperbilirubinemija. U fazi metaboličke disfunkcije dolazi do hipoglikemije, hiperlipemije i hipoproteinemije (hipoalbuminemija i hiperglobulinemija).
Imunosuprimirane životinje gube sposobnost restrikcije proizvodnje seksualnih stadija parazita.
Makroskopske lezije uglavnom su ograničene na jetru. Klasičan nalaz obuhvaća multiple, blago uzdignute, nepravilne ili linearne, žućkasto-bijele ograničene promjene koje na presjeku sadržavaju gust žućkasti sadržaj. Žučni mjehur može biti proširen i ispunjen zelenom bistrom žuči. Fibroza je česta.
Najznačajnije histopatološke promjene sadržane su u destrukciji intrahepatičnog bilijarnog epitela (posljedica shizogonije). U kasnijim je fazama vidljiva proliferacija bilijarnog epitela, žučni kanalići su izrazito prošireni s dugačkim papilarnim proliferacijama hiperplastičnih stanica. Brojne epitelne stanice sadržavaju različite stadije gametogonija, a u lumenu su vidljive oociste, gametociste i deskvamirane epitelne stanice. U početnim stadijima upalni infiltrat čine većinom neutrofilni granulociti, dok se kasnije povećava udio limfocita, plazma-stanica i eozinofilnih granulocita, a smanjuje udio neutrofila. U završnoj fazi promjene postaju fibrozne te može doći do mineralizacije.