Jetreni – hepatalni, hepatički ili hepatični?

Klječanin Franić, Ž.

Željana KLJEČANIN FRANIĆ, prof., Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

U biomedicinskim se višerječnim nazivima u značenju pridjeva jetreni upotrebljavaju i tri internacionalne pridjevne varijante: hepatični, hepatički i hepatalni. Primjerice na stranici multimodalne digitalne platforme Hrvatska elektronička medicinska edukacija – HeMED upotrebljava se varijanta hepatalni: hepatalna fibroza i hepatalni hidrotoraks. Englesko-hrvatski medicinski rječnik (ur. Branimir Jernej, 2006.) složene engleske nazive koji u svom sastavu imaju pridjev hepatic prevodi kao jetreni ili hepatički: hepatic blood flow – jetreni krvni optok, hepatic glycogen – jetreni glikogen, hepatic coma – hepatička koma, hepatic duct system – sustav hepatičkih vodova. Enciklopedijski rječnik humanog i veterinarskog medicinskog nazivlja (ur. I. Padovan, 2006.) sadržava pridjevne varijante jetreni i hepatični, pa primjerice u slučaju naziva hepatični zadah upućuje na preporučeni naziv jetreni zadah, a kod naziva jetrena koma upućuje na naziv hepatična koma. Sva su četiri pridjeva sinonimi što znači da imaju različite izraze, a isti sadržaj i da su u različitim kontekstima zamjenjivi. No jesu li oni na normativnoj razini jednako rangirani, tj. koju bi varijantu trebalo upotrebljavati?

U znanstvenom i stručnom terminološkom sustavu sinonimija se ne preporučuje te je potrebno među pridjevnim varijantama odabrati onu koja je usklađena s terminološkim načelima i standardnojezičnom normom hrvatskog jezika. Značenje je navedenih pridjeva ’koji se odnosi na jetru´. Prema terminološkim smjernicama prednost ima domaći naziv pred stranim, stoga bi u ovom slučaju prednost pred ostalim varijantama imao pridjev jetreni: hepatalni enzimi ˃ jetreni enzimi, hepatična arterija ˃ jetrena arterija, hepatička porta ˃ jetrena vrata.

No s obzirom na to da se jezik biomedicine temelji na klasičnim jezicima te da latinski i grčki jezik u biomedicinskom nazivlju imaju povlašten status iz više razloga (ekonomičnost, velike tvorbene mogućnosti te prozirnost i prepoznatljivost u različitim nacionalnim jezicima), opravdana je upotreba posuđenica iz klasičnih jezika.

Pridjevi hepatični, hepatički i hepatalni potječu od grčke riječi hêpar (jetra) koja je preuzeta u latinski medicinski jezik (hepaticus) te iz latinskog u druge nacionalne jezike (engleski hepatic, francuski hépatique, njemački hepatisch, španjolski hepático itd.).

Varijanta hepatalni tvorena je prema analogiji s drugim preuzetim latinskim pridjevnim oblicima (hormonalis → hormonalni, cranialis → kranijalni i dr.).
No s obzirom na to da je latinski oblik ovog pridjeva hepaticus, a ne hepatalis, pravilno bi tvoren hrvatski ekvivalent bio hepatični, a ne hepatalni. Naime latinski sufiks –icus u hrvatskom je jeziku preuzet u varijantama –ičan, –ični i –ički (ischaemicus → ishemičan, asthmaticus → astmatični, diabeticus → dijabetički).
Kod pridjevnih posuđenica koje u hrvatskom jeziku imaju usporednu tvorbu sufiksima –ični i –ički preporučuje se tvorba sufiksom –ični (glotički ˃ glotični, dendritički ˃ dendritični, adrenergički ˃ adrenergični), pa bi prema tome pravilno tvoren pridjev među navedenim trima varijantama bio – hepatični.

Pridjevi hepatalni i hepatički se, dakle, ne preporučuju u složenim biomedicinskim nazivima, a preporučuje se upotreba pridjeva koji su usklađeni s terminološkim načelima i tvorbenom normom standardnog jezika – jetreni i hepatični.