X-ray Diagnostics and Linguistic Dilemmas

Klječanin Franić, Ž.

---

Željana KLJEČANIN FRANIĆ, prof., Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Dopisni autor: zkljecanin@vef.hr

Sažetak

---

U suvremenim se hrvatskim pravopisima te stručnoj i znanstvenoj literaturi naziv rendgen nalazi i u varijantama rengen i rentgen. Pravopisi različito propisuju i skraćeni oblik tog naziva, pa nalazimo RDG, RTG i rtg. U biomedicinskim tekstovima u značenju onoga što se odnosi na rendgensku dijagnostiku nalazimo i pridjeve rendgenografski i rendgenološki. Osim toga kao sinonimi složenicama čija je prva osnova rendgen– upotrebljavaju se složenice s vezanom osnovom radio–, primjerice rendgenologija i radiologija, rendgenogram i radiogram. U ovom smo radu na korpusu suvremenih biomedicinskih znanstvenih i stručnih tekstova istražili jezične nedoumice povezane s nazivom rendgen i njegovom tvorbenom porodicom na pravopisnoj i leksičkoj razini. Istražili smo pravopisna kolebanja u pisanju naziva rendgen i njegove pokrate.
Zatim smo istražili sinonimnu upotrebu pridjevnih izvedenica od imenice rendgen i složenica čija je prva osnova rendgen–. Istražili smo također leksičke varijante naziva rendgenologija, redngenografija i rendgenogram te njihovih izvedenica s obzirom na to da se u biomedicinskom terminološkom sustavu u istom značenju upotrebljavaju i nazivi radiologija, radiografija i radiogram. Analizirali smo i zastupljenost složenica čija je prva osnova rendgen– i složenica s prvom osnovom radio– u pojedinim biomedicinskim područjima.

---

Ključne riječi: rendgen, pravopis, rendgenologija, radiologija, terminološke varijante.

Abstract

---

In contemporary rules on Croatian spelling and professional and scientific literature, the term rendgen (X-ray) is also found in the variations rengen and rentgen. Spelling rules also prescribe various abbreviated forms: RDG,RTG and rtg. In biomedical texts, in the definition of what is meant by rendgenska dijagnostika (X-ray diagnostics), we also find the adjectives rendgenografski and rendgenološki. In addition, for compound words with their root in the word rendgen, various compounds are used as synonyms, with the common root radio-, for example rendgenologija and radiologija, rendgenogram and radiogram. In this paper, on the basis of the body of contemporary scientific and professional biomedical texts in Croatian, we researched the linguistic dilemmas related to the term rendgen and related words, on the level of spelling and lexicon. We researched vacillations in the spelling of the term rendgen and its abbreviations. We then researched the synonyms used of the adjectival derivatives of the noun rendgen and compound words, primarily based on rendgen-. We also researched the lexical variations of the terms rendgenologija, rendgenografija and rendgenogram and their derivatives, since the terms radiologija, radiografija and radiogram are used with the same meaning in biomedical terminology. We also analysed the frequency of the use of compounds using the root word rendgen– first, and compounds with radio– in first place, in relation to individual fields of biomedicine.

---

Key words: X-ray, Croatian language, rendgen, rendgenologija, radiologija, spelling and terminological variations.

▲

Uvod

---

U hrvatskom su općem jeziku i stručnim tekstovima u posljednja tri desetljeća i stručnjaci pojedinih struka i lektori nerijetko imali dvojbe vezane uz naziv rendgen i njegovu tvorbenu porodicu. Prva je dvojba pravopisna jer su osim ove varijante pravopisi i jezični savjetnici preporučivali i hrvatska leksikografija opisivala i varijante rengen i rentgen. Suvremena publicistika pokazuje da se i pokrata ovog naziva nalazi u više varijanata, naime osim što supostoje RTG i RDG, te se varijante katkad pišu velikim, a katkad malim slovima. Dvojbe postoje i na tvorbenoj, leksičkoj i semantičkoj razini. Primjerice često se kao sinonimi upotrebljavaju pridjevi rendgenski, rendgenološki i rendgenografski, te se postavlja pitanje jesu li ta tri pridjeva zamjenjiva u svim kontekstima s obzirom na to da nemaju jednaku tvorbenu osnovu.
Nedoumice uzrokuje i upotreba naziva radiologija, radiografija i radiogram kao istoznačnica nazivima rendgenologija, rendgenografija i rendgenogram. U ovom smo radu istražili kako su različite pravopisne preporuke utjecale na izbor naziva u udžbeničkoj literaturi. Isto smo istražili i u suvremenoj publicistici te smo u tu svrhu u programu Sketch Engine, na temelju korpusa koji čine znanstveni i stručni članci iz humane, veterinarske i dentalne medicine iz 2019. godine, izlučili pravopisne varijante imenice rendgen i njezinih tvorenica te varijante njihove pokrate.
U istom smo programu istražili pojavnost složenica čija je prva sastavnica rendgen– (rendgenologija, rendgenografija, rendgenogram) i usporednih složenica s vezanom osnovom radio– (radiologija, radiografija, radiogram) s obzirom na struku, odnosno terminološki podsustav kojemu pripadaju unutar biomedicinskog terminološkog sustava.

▲

Rendgen u suvremenim hrvatskim pravopisima i stručnoj literaturi

---

Imenica rendgen njemačka je posuđenica i eponim. U prirodnim i tehničkim znanostima eponimi su vrlo česti, naime oni su priznanje zaslužnim znanstvenicima za pojedina otkrića (Kereković, 2019.).
Tako je i rendgen, uređaj za snimanje pomoću rendgenskih zraka, nazvan po njemačkom znanstveniku Wilhelmu Conradu Röntgenu (1845. – 1923.) koji je 1895. otkrio posebnu vrstu elektromagnetskog zračenja, X-zrake, koje su po njemu poslije nazvane rendgensko zračenje. Osim u značenju uređaja za rendgensko snimanje rendgen se upotrebljava i u značenju jedinice za mjeru izloženosti radioaktivnomu zračenju. U razgovornom se stilu rendgen upotrebljava i u značenju pregleda rendgenskim uređajem (idem na rendgen).

U hrvatskom se jeziku naziv rendgen različito prilagođivao. Da bi kao opća imenica i naziv bio prilagođen standardnojezičnoj i terminološkoj normi, vlastito ime Röntgen, u procesu eponimizacije u kojemu se gubi semantička veza s korijenom (Mršić, 2000.), počeo se pisati malim slovom. Grafijska je prilagodba uvjetovala da se njemački grafem –ö zamijeni hrvatskim –e (röntgen → rentgen) te da se provede jednačenje po zvučnosti pri čemu bezvučni glas –t ispred zvučnoga –g prelazi u svoj zvučni parnjak –d (rentgen → rendgen).

Suvremeni hrvatski pravopisi međutim nisu bili jedinstveni u prilagodbi ovog naziva, pa su se tako u upotrebi, uz rendgen, našle i varijante rengen i rentgen. Babić, Finka i Moguš u svojim pravopisima iz 1996. i 2004., Babić, Ham i Moguš u Hrvatskom školskom pravopisu iz 2005. te Babić i Moguš u pravopisu iz 2010. preporučuju varijantu rengen. Babić svoj izbor i zalaganje za ovu varijantu objašnjava time što u hrvatskom književnom jeziku ne postoji opća imenica sa suglasničkom skupinom –ndg (Babić, 1995.). Pravopisi Anića i Silića (2001.), Badurine, Markovića i Mićanovića (2007.) te jezični savjetnik Barić i suradnika (1999.) međutim preporučuju varijantu rendgen, koju propisuje i aktualni pravopis iz 2013. (Jozić i sur.). I dok su se pravopisna rješenja kod jezikoslovaca kolebala između varijanata rendgen i rengen, prema naslovima stručne literature iz rendgenske dijagnostike možemo vidjeti da varijante rengen nema, već su kod stručnjaka postojala kolebanja između varijanata rendgen i rentgen.

Izostanak varijante rengen u stručnoj biomedicinskoj literaturi, koju jedan dio hrvatskih pravopisa propisuje, mogao bi se objasniti prevelikim udaljavanjem ovoga oblika od izvorne riječi. Istodobno bi se pojavnost varijante rentgen, koju nijedan od spomenutih pravopisa ne propisuje, mogao objasniti otporom prema deetimizaciji, odnosno nastojanjem da se čuva veza između imenodavatelja (fizičar Röntgen) i imenoprimatelja (rendgenski uređaj).

U svakom slučaju, u biomedicinskim znanstvenim i stručnim tekstovima iz 2019. nalazimo samo varijantu rendgen, stoga možemo zaključiti da je nakon godina pravopisnih i upotrebnih kolebanja kod stručnjaka prevladao oblik koji propisuje i aktualni pravopis iz 2013. godine.

▲

Pokrata naziva rendgen i njegovih tvorenica

---

Pravopisna dvojba o pisanju naziva rendgen protegnula se i na njegovu kraticu. Kratice nastaju skraćenim pisanjem jedne ili više riječi i mogu biti jednostavne (abrevijacije) i složene (akronimi) (Badurina i sur., 2007.). Hrvatski pravopis Jozića i suradnika (2013.) razlikuje kratice i pokrate. Kratice se pišu malim početnim slovom (iznimno sadržavaju i veliko slovo, primjerice pH i Rh), ne sklanjaju se i u pravilu završavaju točkom (medicinski → med., monsinjor → msgr.). Pokrate se pišu velikim slovima (iznimno sadržavaju i malo slovo, primjerice IgM od imunoglobulin M), u pravilu se sklanjaju i ne završavaju točkom. I jedne i druge mogu nastati kraćenjem jedne ili više riječi. U biomedicinskim tekstovima pokrate imaju veliku praktičnu vrijednost jer su brojni nazivi složeni i dugački, pa njihovo kraćenje olakšava i ubrzava komunikaciju (Peroš, 2017.). Pokrate međutim mogu uzrokovati i smetnje u komunikaciji, zbog neprozirnosti značenja, zbog čega je njihova upotreba dvojbena i s bioetičkog aspekta s obzirom na to da pacijent (i vlasnik pacijenta u veterinarskoj medicini) imaju pravo na potpunu informiranost (Gjuran-Coha, 2011.). Pri kraćenju riječi, osim načelom ekonomičnosti koje je povod kraćenju, trebalo bi se voditi i načelom razumljivosti koje kaže da se riječi i nakon kraćenja moraju moći bez poteškoća razumjeti (Badurina i sur., 2007.). Kod kratica i pokrata u biomedicini pitanje razumljivosti još više dolazi do izražaja jer se one često upotrebljavaju u engleskom obliku. Engleski je jezik dominantan u svijetu znanosti i tehnologije pa kao što se engleski nazivi vrlo brzo prošire u terminologijama drugih jezika, tako se brzo prošire i engleske pokrate. U hrvatskoj biomedicinskoj terminologiji imamo primjere upotrebe isključivo engleskih pokrata (CT – kompjutorizirana tomografija) te engleskih i hrvatskih pokrata (NSAID od non-steroidal anti-inflammatory drugs i NSPUL od nesteroidni protuupalni lijekovi).

No je li skraćeni oblik naziva rendgen kratica ili pokrata i krati li se engleski ili hrvatski naziv? Suvremeni pravopisi i jezični savjetnici ni tu nisu jedinstveni. Jezični savjetnik Barić i suradnika (1999.) preporučuje izvornu pokratu RTG, pravopis Badurine i suradnika (2007.), prema hrvatskom nazivu, rendgen krati u RDG, dok Rječnik kratica Babića i Žic Fuchs (2007.) navodi kraticu pisanu malim slovima – rtg. Pregledom korpusa znanstvenih i stručnih biomedicinskih tekstova iz 2019. ustanovljeno je da se skraćeni oblik naziva rendgen i njegovih tvorenica pojavljuje u tri oblika – RDG, RTG i Rtg. Pritom je najčešći oblik RDG (13 pojavnica), zatim RTG (7 pojavnica) te Rtg (4 pojavnice). Dakle kao što pravopisi nisu usuglašeni u kraćenju naziva rendgen, tako nema suglasnosti ni među stručnjacima. Kao i u pravopisnoj prilagodbi ovoga naziva, gdje se uz dva oblika koja propisuje standardni jezik (rendgen i rengen) u praksi pojavljuje i treći (rentgen), tako se i u slučaju pokrate, gdje imamo tri preporučena načina kraćenja (RDG, RTG i rtg) u literaturi pojavljuje i četvrti (Rtg). I dok se stručnjaci i jezikoslovci ne usuglase o pisanju pokrate ovoga naziva, preporuka je u tekstu (članku, udžbeniku) dosljedno upotrebljavati jednu odabranu varijantu.

▲

Jesu li rendgenski, rendgenografski i rendgenološki sinonimi?

---

U stručnoj se biomedicinskoj literaturi često kao sinonimi upotrebljavaju pridjevi rendgenski, rendgenografski i rendgenološki. U primjerima kao što su rendgenska obrada, rendgenografski prikaz i rendgenološka pretraga ove se tri pridjevne sastavnice i imenice uz koje stoje mogu naći i u drugim kombinacijama, primjerice rendgenski prikaz, rendgenografska pretraga i rendgenološka obrada, iz čega se može zaključiti da je riječ o sinonimima. Ova su tri odnosna pridjeva tvorena veoma plodnim odnosnim sufiksom –ski (Babić, 2002.), međutim nemaju jednako značenje jer su nastali od različitih imenica. Prvi se odnosi na imenicu rendgen (uređaj) koja je ujedno i tvorbena osnova, drugi na imenicu rendgenografija (tehnika snimanja slikovnih zapisa unutarnjih struktura tijela prolaskom x-zraka ili gama-zraka kroz tijelo), čija je tvorbena osnova rendgenograf–, a treći na imenicu rendgenologija (znanost o svojstvima i praktičnoj upotrebi rendgenskih zraka), čija je tvrobena osnova rendgenolog–. Iako ova tri pridjeva nemaju jednako značenje, kao sastavnica navedenih naziva oni se mogu zamijeniti, a da se značenje iskaza ne promijeni:

Zamjenom pridjeva rendgenski, rendgenografski i rendgenološki, zbog njihove podudarnosti na izrazno-sadržajnoj razini (Tafra, 2003.), u ovim slučajevima neće biti prenesena kriva poruka te će i dijagnostičar i pacijent razumjeti iskaz. Oni međutim nisu zamjenjivi u svim slučajevima i valjalo bi voditi računa o njihovoj pravilnoj upotrebi.

U našem smo korpusu izdvojili najviše primjera za pridjev rendgenski (52 pojavnice) koji je pravilno upotrijebljen u svim pronađenim nazivima u čijem se sastavu nalazi: rendgenska dijagnostika, rendgenski nalaz, rendgenski pregled, rendgenska pretraga, rendgenski prikaz, rendgenska simptomatologija, rendgensko snimanje, rendgenska snimka. Štoviše, u ovim se primjerima preporučuje upotreba pridjeva rendgenski jer se radi o dijagnostici, snimanju, pregledu i pretrazi koji se rade pomoću rendgena, nalazu, prikazu i snimci dobivenima pomoću rendgena te simptomima vidljivima na rendgenu. Za pridjev rendgenološki pronađeno je pet pojavnica i svaka je vezana uz imenicu pretraga. Rendgenografski smo pronašli samo u jednom slučaju kao pridjev, i to uz imenicu prikaz.

Rendgenski, rendgenografski i rendgenološki, osim što se upotrebljavaju kao pridjevi, često se sinonimno upotrebljavaju i kao prilozi, većinom u sintagmi rendgenski vidljiv.

Iako su značenja imenica od kojih su ovi oblici tvoreni jasno razgraničena, njihova prevelika zvučna i značenjska sličnost razlog je njihove česte zamjenjivosti u upotrebi (Tafra, 2003.). Korpus tekstova koje smo istražili upućuje na to da je najčešći oblik rendgenski, koji je ujedno pravilniji u kontekstima u kojima je pronađen i, kao kraći, ekonomičniji.

▲

Rendgenologija i radiologija

---

Enciklopedijski rječnik humanog i veterinarskog medicinskog nazivlja, uz definiciju rendgenologije kao znanosti o svojstvima i praktičnoj upotrebi rendgenskih zraka u različitim strukama, navodi i podatak da je to raniji naziv za radiologiju. Hrvatska enciklopedija (https://www.enciklopedija.hr/) pod natuknicom rendgenologija upućuje na radiologiju (medicinsku), koju definira kao granu medicine koja se bavi dijagnostičkim i intervencijskim (terapijskim) postupcima uz primjenu ionizirajućeg i neionizirajućeg zračenja. Medicinski leksikon (https://medicinski.lzmk.hr/) također pod natuknicom rendgenologija upućuje na radiologiju. I terminološka baza STRUNA (http://struna.ihjj.hr/) pojam rendgenologija ne definira, već upućuje na radiologiju, a rendgenologiju određuje kao dopušten izraz. Ovakva nam leksikografska i terminološka obrada govori da se ta dva naziva smatraju sinonimima. Školski rječnik hrvatskoga jezika (https://rjecnik.hr/) ova dva naziva ne drži sinonimima. Osim što su oni obrađeni kao odvojene natuknice, rendgenologija se određuje kao grana medicine koja se koristi rendgenskim zrakama u dijagnostičke svrhe, a radiologija kao grana medicine koja se bavi zračenjem i njegovom primjenom u medicini.

U biomedicinskoj se literaturi složenice čija je prva osnova naziv rendgen– i one čija je prva osnova prefiksoid radio– (lat. radio – svijetliti, zračiti) često nalaze kao sinonimi (rendgenološki – radiološki, rendgenogram – radiogram, rendgenografija – radiografija itd.). Ti nazivi međutim nisu u svim kontekstima sinonimi (istoznačnice) jer radiologija pokriva šire semantičko polje od rendgenologije. Dok je rendgenologija znanost o djelovanju x-zraka i γ-zraka u dijagnostičke svrhe, radiologija, osim tih, proučava i alfa-zračenje, beta-zračenje i druga zračenja. Hijerarhijski je odnos ovih dvaju pojmova dijelni, pri čemu je radiologija nadređeni pojam, hiperonim, a rendgenologija kao dio radiologije podređeni pojam, hiponim (Hudeček i Mihaljević, 2012.). Tako će svaki rendgenski nalaz uvijek biti i radiološki, ali neće svaki radiološki nalaz biti i rendgenski. Naravno, ako se radi o pretragama koje uključuju snimanje x-zrakama ili γ-zrakama, gdje ti pojmovi pokrivaju isto semantičko polje, rendgenski i radiološki mogu se upotrijebiti kao sinonimi. Pritom je, kao i kod pokrate, preporuka odlučiti se za jednu leksičku varijantu i dosljedno je upotrebljavati.

Na korpusu suvremenih znanstvenih i stručnih tekstova istražili smo kako se unutar pojedinih biomedicinskih područja upotrebljavaju nazivi rendgenologija i radiologija te druge tvorenice iz tvorbene porodice s osonovama rendgen– i radio–. U sljedećim tablicama donosimo pojavnost navedenih naziva u biomedicinskim terminološkim podsustavima – humanoj, veterinarskoj i dentalnoj medicini.

Iz tablica je vidljivo da se imenica rendgen i složenice čija je prva osnova rendgen– najčešće pojavljuju u veterinarskoj medicini (14 pojavnica), zatim u humanoj medicini (5 pojavnica) te samo jedanput u dentalnoj medicini. Imenične složenice s prvom osnovom radio– upotrebljavaju se u humanoj (34 pojavnice) i dentalnoj medicini (32 pojavnice), a rjeđe u veterinarskoj medicini (7 pojavnica). Isti je slučaj s pridjevima i prilozima tvorenima od osnova iz prvih dviju tablica. Rendgenski, rendgenološki i rendgenografski u veterinarskoj se medicini spominju 44 puta, u dentalnoj medicini 14 puta, a humanoj medicini 7 puta. Za radiološki i radiografski u humanoj medicini nalazimo 67 pojavnica, u dentalnoj medicini 49 pojavnica, a u veterinarskoj medicine samo 2 pojavnice.

Ovakva raspodjela nesumnjivo upućuje na to da je u terminološkim podsustavima humane i dentalne medicine za područje koje obuhvaća dijagnostiku i terapiju ionizirajućim zračenjem prihvaćen naziv radiologija, dok u veterinarskoj medicini isto područje pokriva naziv rendgenologija.

▲

Zaključak

---

Naziv rendgen, njegova pokrata, složenice čija je prva osnova te njihove pridjevne izvedenice izazivaju nedoumice i u stručnjaka i u lektora. Naziv rendgen postao je dijelom općeg leksika te je obrađen u suvremenim hrvatskim pravopisima koji propisuju varijante rendgen i rengen. Rengen od stručnjaka nije prihvaćen, a u praksi se uz taj oblik pojavljivao i rentgen. Suvremena znanstvena i stručna literatura pokazuje da je prevladao oblik rendgen, koji propisuje i aktualni pravopis. Nije ujednačeno ni pisanje pokrate naziva rendgen i njegovih tvorenica. Pravopisi propisuju RTG, RDG i rtg, a uz te se varijante u literaturi nalazi i Rtg. Nedoumice zatim uzrokuje i sinonimna upotreba pridjeva izvedenih od različitih tvorbenih osnova, rendgenski, rendgenološki i rendgenografski. Oni mogu biti zamjenjivi samo u nekim kontekstima, no u većini je višerječnih naziva ispravno upotrijebiti odnosni pridjev rendgenski. Ni rendgenologija i radiologija nisu uvijek zamjenjivi nazivi.
Premda leksikografska izdanja često upućuju na to da je riječ o sinonimima, ova dva naziva dijele samo dio istog semantičkog polja, odnosno rendgenologija je dio radiologije. Zastupljenost tih dvaju naziva te složenica s prvom osnovom rendgen– i radio– unutar biomedicinskog područja pokazuje da je u humanoj i dentalnoj medicini prihvaćen naziv radiologija, dok se u veterinarskoj medicini gotovo isključivo govori o rendgenologiji. Nedoumice povezane s pisanjem naziva rendgen, njegovom pokratom, složenicama i pridjevnim izvedenicama te leksičke dvojbe o upotrebi naziva rendgenologija i radiologija pokazuju nam da je nužna izrada terminoloških baza i rječnika u kojima bi se dale smjernice za pravilnu upotrebu ovih naziva.

Literatura [… prikaži]