Kako provesti integriranu kontrolu parazita u ovaca

Prof. dr. sc. Albert Marinculić¹, dr. sc. Anđelko Gašpar^2
1Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, ²Hrvatska veterinarska komora

Za razliku od starijih spoznaja i načina kontrole parazita u ovaca isključivo upotrebom lijekova, današnje spoznaje govore u prilog potrebi pronalaženja integriranog pristupa koji se sastoji od racionalne upotrebe sredstava kojima se uništavaju različiti razvojni oblici parazita, ali i metoda kojima se smanjuje rizik od zaraze. Poznato je da se većina ovčjih parazita (oblića) nalazi na travi pa je zato sprječavanje kontaminacije pašnjaka od izuzetne važnosti. U nastavku bit će prikazana strategija integriranog pristupa kontrole parazita kao i načini provedbe.

1. Kontrola parazita na pašnjaku

   ---

   Za parazite su najosjetljivije mlade životinje pa zbog toga najveću opasnost predstavlja pašnjak u razdoblju od svibnja do listopada. Zato je potrebno liječiti mlade životinje u više navrata tijekom ljetnog razdoblja. Značajan izvor kontaminacije pašnjaka parazitskim jajašcima su visoko gravidne i ovce u laktaciji što možemo spriječiti njihovim liječenjem u rano proljeće kada je i reprodukcijski kapacitet parazita najveći. Svakako se ne preporuča da janjad dolazi na ispašu na pašnjak kojeg su koristile ojanjene ovce.

2. Poznavanje navika parazita izvan organizma

   ---

   Razumijevanje biologije parazita nam značajno pomaže u kreiranju strategije njihova uništavanja. U izmetu ovaca nalazimo parazitska jajašca u kojima se razvijaju ličinke pa je zato potrebno ako je moguće iste izložiti sunčevim zrakama ili pak niskim temperaturama i smrzavanju. Osim na niske temperature ličinke su vrlo osjetljive na isušenje.
   Nakon što zauzmu položaj na travi, u slučaju višesatnog sunčevog zračenja ličinke odlaze u zemlju. Ponovno se vraćaju kada zađe sunce ili pak u ranim jutarnjim satima kada se kroz kapljice rose gibaju do vrhova trave. Najveći broj ličinki nalazimo na vlatima trave u visini do 5 cm pa je zato bolje dati ovcama da pasu dužu travu odnosno onemogućiti napasivanje do tla. Nagomilavanje ovaca na manjem pašnjaku će svako doprinijeti većoj opasnosti od zaraze. Važno je znati da ličinke lakše preživljavaju u vlažnom staništu pa je zato potrebno takva mjesta bogata travom ograditi i ne dozvoliti ispašu.

3. Izmjena različitih vrsta životinja na pašnjacima

   ---

   Ako je moguće, idealno je izmjenjivati ispašu ovaca s govedima i konjima. Isto pravilo ne vrijedi za ispašu ovaca i koza jer su ove dvije vrste životinja uglavnom osjetljive na iste vrste parazita. Vrlo je važno naglasiti da se životinje na istu ispašu mogu vratiti samo prije nego što se razviju ličinke sposobne za zarazu ili tek nakon što iste bivaju uništene u okolišu. Ako nemamo na raspolaganju manje kontaminirani pašnjak, tada se preporuča da se napasuje što manji broj ovaca te izbjegava napasivanje mladih životinja. Kontaminirani pašnjaci ličinkama parazita su manje opasni za odrasle životinje negoli za vrlo osjetljivi pomladak.

4. Racionalno liječenje

   ---

   Kako bi se izbjegla neprikladna upotreba lijekova – što redovito dovodi do otpornosti parazita – potrebno je poznavati slijedeće činjenice i postupke:

   1. Prethodno liječenju, potrebno je izvagati životinje te primijeniti dozu lijeka prema najtežoj životinji.
   2. Životinje treba liječiti isključivo lijekovima koji su njima namijenjeni i odobreni od nadležne institucije.
   3. Lijekove treba primjenjivati uz nadzor veterinara prema uputi proizvođača.
   4. U slučaju kada lijek nije odobren za liječenje ovaca, a nema drugog izbora važno je savjetovati se sa veterinarom.
   5. Kada se lijek unosi kroz usta preporuča se post od 12 do 24 sata čime se postiže veća i duža učinkovitost lijeka.
   6. Ako se sumnja na razvijenu otpornost parazita, tada se preporuča ponovno liječenje za 12 do 24 sata.
   7. Izbor lijeka kao i režim izmjene vrste lijeka treba prepustiti veterinaru.
   8. Prethodno liječenju, potrebno je pretražiti izmet i liječiti samo one životinje koje imaju veliki broj jajašaca u izmetu.
   9. Pretragu izmeta je potrebno ponoviti nakon liječenja kako bi se procijenila učinkovitost ili moglo posumnjati na otpornost parazita.

5. Ostale mogućnosti integrirane kontrole parazita

   ---

   5.1. Napasivanje ovaca na pašnjacima bogatim biljkama koje sadrže kondenzirane tanine

   

   

   Poznato je da kondenzirani tanini kao sastojci biljaka oštećuju parazite što ima za rezultat smanjenje broja položenih jajašaca. Unutar ove skupine potrebno je istaknuti dokazanu učinkovitost biljaka poput svinđuše (Lotus corniculatus), sjetvene grahorke (Onobrychis coronarium) i sule (Hedysarum coronarium).

   ---

   5.2. Nematofagne gljivice
   

   

   Koristeći svojstva nekih gljivica (Dudingtonia flagrans) sposobnih za stvaranje guste mreže vlaknastih struktura (hifa) osmišljen je novi alternativni način kontrole parazita. Guste mreže hifa gljivica kojima su se tijekom dužeg razdoblja (60 dana) hranile ovce, u izmetu zarobljavaju novoizašle ličinke i time sprječavaju njihov razvoj i preživljavanje.

6. Karantena

   ---

   Prije svakog uvođenja životinje u stado potrebno je pridržavati se uvjeta karantene. Pri tome je vrlo važno pretražiti izmet na prisutnost i broj jajašaca parazita. Zaražene životinje treba svakako liječiti i zadržati izvan pašnjaka tijekom najmanje dva dana (vrijeme potrebno za izlazak jajašaca u izmetu) kako ne bi došlo do dodatne kontaminacije pašnjaka jer lijekovi nisu učinkoviti protiv parazita koji se nalaze u jajašcima.