Autor: Stanislav Mrkobrada DVM
Što je to kastracija?
Kastracija životinja je operativno uklanjanje spolnih organa – kod ženke jajnika, jajovoda i maternice, a kod mužjaka testisa.
Vlasnici životinja, a i poneki veterinari, često za kastraciju koriste izraz sterilizacija. To je pogrešno. Sterilizacija znači da neki organ postoji, ali nije u funkciji. Mi operativno uklanjamo spolne organe, kod ženke jajnike, jajovode i maternicu, a kod mužjaka testise, pa je ispravno reći kastracija ženke i kastracija mužjaka.
Kastracija ženke može biti izvedena na dva načina. Jedan je uklanjanje samo jajnika – ovariotomija, a drugi uklanjanje jajnika, jajovoda i maternice – ovariohisterektomija. Oba načina imaju svoje pobornike među veterinarima.
Kastracija je danas rutinski operativni zahvat koji se izvodi u svim ambulantama male prakse. Životinja mora biti natašte (prije operacije mora postiti barem 12 sati). Kastracija se radi u punoj narkozi.
Razloge za kastraciju možemo podijeliti u tri veće cjeline. Prva je njezin povoljan utjecaj na zdravlje ljubimaca, druga na ponašanje, a treća je sprječavanje nekontroliranog povećavanja uglavnom neželjene populacije pasa i mačaka.
Razlozi za kastraciju
Zdravlje
Statistike pokazuju da je prosječan životni vijek kastriranih zivotinja dulji od nekastriranih za dvije do tri godine i da su u tom životnom vijeku boljeg zdravlja.
Ranom kastracijom ženki značajno je reducirana pojava tumora mliječnih žlijezda koji su česti kod kuja (maligno ih je 60-70%), a nešto rjeđi kod mačaka (maligno ih je 95%). Statistički gledano, karcinom mliječne žlijezde čini 50% svih malignih oboljenja u pasa. Kastracija prije prvog tjeranja ostavlja minimalnih 0.05% da će kuja oboliti od ovog tumora. Kastracija nakon prvog tjeranja, ali prije drugog taj postotak povećava na 8%. Nakon drugog tjeranja, a prije trećeg postotak raste na 26%. Nakon toga kastracija više ne može utjecati na smanjenje oboljenja od tumora mliječnih zlijezda.
Kastracijom možemo spriječiti čestu bolest kod kuja – gnojnu upalu maternice ili piometru. Terapija piometre je skupa i dugotrajna i najčešće podrazumijeva uklanjanje jajnika i maternice pod upalom (što je puno rizičnija operacija od elektivne kastracije), hospitalizaciju i dugotrajno liječenje, a u nekim slučajevima završetak je fatalan. Piometra se javlja mjesec i pol do dva nakon tjeranja, a češća je kod kuja koje su imale učestale lažne trudnoće. Najčešća je kod kuja oko 6-7 godina starosti, ali se može pojaviti i kod vrlo mladih kao i kod vrlo starih kuja. Piometra je moguća i kod mačaka, ali nije toliko česta kao kod kuja.
Postoje i neke druge bolesti koje se kastracijom mogu spriječiti ili ublažiti (npr. alergije, hormonski uvjetovan dijabetes…).
Ženke koje boluju od bolesti kao što je na primjer dijabetes, epilepsija, bolesti štitnjače… treba kastrirati kao dio tretmana ovih oboljenja.
Kastriranje mužjaka poništava rizik pojave zloćudnog tumora testisa, a može spriječiti i bolesti prostate (povećanje, adenome i karcinom).
Treba obavezno kastrirati mužjake čiji se jedan ili oba testisa nisu spustili u skrotalnu vrećicu (jednostrani ili obostrani kriptorhizam) zbog sklonosti da zaostali testisi razviju tumore. Kastraciju svakako treba izvršiti i u cilju preventive oboljenja na čiji razvoj imaju utjecaja muški spolni hormoni (hepatoidni adenomi, perinealna hernija itd.). Isto tako treba kastrirati mužjake s oboljenjima prostate ili oboljenjima samih testisa, kao i FIV pozitivne mužjake mačke.
Problem koji se može vrlo rijetko (manje od 1%) javiti nakon kastracije kuja je inkontinencija i to pretežno kod velikih i teških kuja zbog toga što nedostatak ženskih spolnih hormona ponekad dovede do slabljenja mišića koji kontrolira uretru, ali se to može vrlo jednostavno riješiti davanjem lijekova. Drugi problem kod nekih kastriranih životinja, a zbog nešto sporijeg metabolizma, može biti debljanje, ali samo ako vlasnik ne poduzme potrebne korake kao što su primjerena prehrana i dovoljno kretanja. Naime ne deblja se zbog kastracije nego zbog prekomjernog uzimanja hrane i nedovoljne fizičke aktivnosti.
Ponašanje
Kastrirana životinja postaje “bolji” kućni ljubimac jer joj spolni nagon više nije smetnja u odnosu prema vlasniku. Kao dobar i slikovit primjer možemo navesti veterinarsku studiju (UC Davis, USA) koja pokazuje da se kastracijom mužjaka psa za 94% smanjuje bježanje i lutanje za kujama, za 66% se smanjuje naskakivanje, za 63% se smanjuje istospolna agresija i za 59% se smanjuje obilježavanje teritorija mokraćom.
Promjene u ponašanju još su uočljivije kod mužjaka mačke. Kućni mužjaci mačke nakon kastracije prestaju neprestano mijaukati u potrazi za ženkom i obilježavati stan urinom izuzetno neugodnog mirisa, prestaju pokušavati pobjeći i pronaći ženke u tjeranju, prestaju biti mršavi, iscrpljeni, razdražljivi i zlovoljni uslijed uzaludnog gubitka energije, te postaju prave umiljate kućne mačke. Mužjaci mačke koji imaju pristup van prestaju izbivati danima od kuće u potrazi za ženkama, a kući se vraćati iscrpljeni, ranjavi i bolesni zahvaljujući neprestanim borbama s drugim mužjacima. Statistike govore da je život nekastriranog vanjskog mužjaka mačke toliko rizičan (promet, bolesti, ozljede…) da mu je prosječni životni vijek skraćen na svega dvije do tri godine.
Mačke kastracijom ne prestaju biti zaigrane i dobri lovci, a psi dobri čuvari, sportaši ili radni psi. Dapače takve životinje se puno bolje mogu koncentrirati na igru, rad i vlasnika.
Kontrola razmnožavanja
Nekontroliranim razmnožavanjem stvaramo nove generacije uglavnom neželjenih životinja koje su osuđene na lutanje, patnju i bol. Lutalice rijetko prežive više od nekoliko godina, prepušteni sami sebi žive na cestama, ulicama i parkovima i uglavnom umiru od gladi, žeđi, bolesti, smrzavanja ili stradavaju u prometu. Jedan dio biva uhvaćen i eutanaziran u veterinarsko-higijenskim servisima ili provede ostatak života u hladnom i bezličnom boksu nekog azila jer jednostavno nema dovoljno ljudi koji bi se odgovorno i na zadovoljavajući način brinuli za njih tijekom cijelog njihovog života.
Kastriranjem se, kod kolonija uličnih mačaka, osim razmnožavanja, pod kontrolu stavljaju i teške smrtonosne bolesti kao što su mačja imunodeficijencija (Feline Immunodeficiency Virus – FIV) poznatija kao mačja sida i mačja leukemija (Feline Leukemia Virus – FeLV).
Kada kastrirati ljubimca?
Veterinari specijalisti ginekolozi svakako preporučuju kastraciju kuje i mačke prije prvog tjeranja. Kod ženke kastrirane prije prvog tjeranja mogućnost da u kasnijoj dobi oboli od tumora mliječne žlijezde je gotovo jednaka nuli. Kod ženke kastrirane poslije jednog ili dva tjeranja, mogućnost tog tumora ipak je moguća iako mnogo rjeđa nego kod nekastriranih ženki (8% i 26%). Nakon tri tjeranja kastracija više ne prevenira ovu tešku i često fatalnu bolest. Treba ponovo napomenuti da karcinom mliječne žlijezde čini 50% svih malignih oboljenja u pasa, a da je od svih tumora mliječne žlijezde kod kuja maligno njih 60-70%. Kod mačaka je ovaj tumor rjeđi, ali je zato postotak malignosti veći, čak 95%. Kastrirana ženka neće zaostati u rastu, neće promijeniti narav, štoviše, bit će umiljatija i zaigranija.
Dok je kod ženki pravovremena kastracija primarno zdravstveno korisna, kod mužjaka je primarna korist u pozitivnim promjenama u ponašanju. Poznato je da će mužjak psa ako ga se kastrira prije nego što počne dizati nogu pri mokrenju, sigurno biti ‘blaže’ naravi u odnosu prema psima jer hormoni tada neće upravljati njegovim nagonima za čuvanje i zaštitu teritorija od drugih mužjaka. Isto tako će se kastracijom eliminirati lutanje i bježanje za kujama koje se tjeraju te smanjiti teritorijalno obilježavanje.
Kod muških mačaka su pozitivne promjene u ponašanju nakon kastracije još izraženije nego kod pasa. Glasno neugodno mijaukanje, obilježavanja teritorija urinom izuzetno neugodnog mirisa, razdražljivost… sve to nestaje kastracijom odnosno niti ne počinje ako mačak bude kastriran prije spolnog sazrijevanja. Kod mačaka koje izlaze van, pravovremena kastracija prevenira zarazne bolesti koje se prenose spolnim kontaktom ili još češće zadobivanjem ozljeda u borbama (FIV i FeLV), smanjuje se rizik od stradavanja u prometu jer se mačke zadržavaju u blizini kuće.
Pse i mačke u azilima bi trebalo obvezno kastrirati po dolasku u azil, a najkasnije prije udomljenja. Planska kastracija mačaka lutalica bi spriječila daljnje nekontrolirano razmnožavanje i prenošenje zaraznih bolesti.
Zablude o kastraciji
Među vlasnicima kućnih ljubimaca kruže mnoge zablude i netočnosti u vezi s kastracijom. S obzirom da je kastracija ljubimca odluka koju treba donijeti na činjenicama, evo nekoliko karakterističnih zabluda i činjenica.