Kategorizacija i dobra praksa postupanja s nusproizvodima životinjskog podrijetla

Vlatka Tomašić
Odjel za hranu za životinje i nusproizvode životinjskog podrijetla, Sektor sigurnosti hrane, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, Ministarstvo poljoprivrede, Zagreb (vlatka.tomasic@mps.hr)

Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa

VETERINARSKI DANI 2018.

Sažetak Uvod Kategorizacija nusproizvoda Pravna osnova za tumačenje kategorizacije Osvrt na navedene propise Dobra praksa postupanja s nusproizvodima Zajedničko skladištenje i prijevoz hrane i nusproizvoda Zaključak Literatura Summary

Izvor: Zbornik Veterinarski dani, Opatija, 2018.

▲

Sažetak

Prema opasnosti koju nusproizvodi životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi, predstavljaju za zdravlje ljudi i životinja, razvrstavaju se na kategoriju 1 – materijal najvećeg rizika, kategoriju 2 – materijal srednjeg rizika i kategoriju 3 – materijal najmanjeg rizika. Uredba (EZ) br. 1069/2009 definira svaku od navedenih kategorija te obveze njihovog zbrinjavanja i mogućnosti korištenja. Različite životne situacije dovode do nedoumica u pogledu kategorizacije pojedinih materijala. Zbrinjavanje uginulih životinja iz uzgoja bez nepotrebnog odlaganja, pravilno skladištenje i prijevoz svih nusproizvoda, sprječavanje onečišćenja i kros-kontaminacije, predstavljaju uvjet za dobru praksu postupanja.
Ključne riječi: nusproizvodi, rizik, kategorija, nepotrebno odlaganje, kros-kontaminacija, zbrinjavanje.

▲

Uvod

Nusproizvodi životinjskog podrijetla (u daljnjem tekstu: nusproizvodi) definiraju se kao cijela tijela ili dijelovi tijela životinja, proizvodi životinjskog podrijetla ili drugi proizvodi dobiveni od životinja koji nisu namijenjeni prehrani ljudi uključujući jajne stanice, zametke i sjeme.

Poznato je da oni predstavljaju potencijalni rizik za zdravlje ljudi i životinja. Tako je njihova nepravilna uporaba u prošlosti dovela do pojava ozbiljnih bolesti kao što su slinavka i šap, klasična svinjska kuga, ptičja gripa i širenja goveđe spongiformne encefalopatije (GSE).

Postojećom zakonskom regulativom već se niz godina ovi rizici stavljaju pod kontrolu budući da je prilikom postupanja s nusproizvodima (sakupljanje, skladištenje, prijevoz, tretmani obrade i prerade, uporaba i uklanjanje), potrebno osigurati određene propisane uvjete.

▲

Kategorizacija nusproizvoda

Razvrstavanje nusproizvoda na tri kategorije s obzirom na stupanj rizika koji predstavljaju, uvedeno je još 2002. godine pri čemu se od subjekata koji posluju s nusproizvodima, to su također i subjekti u poslovanju s hranom i posjednici životinja, zahtijeva da ih odmah po njihovom nastanku propisno označe te osiguraju odvojeno čuvanje i odvojeno postupanje s različitim kategorijama. Na taj se način, s jedne strane osigurava da materijali visokog rizika budu isključeni iz prehrambenog lanca, kako ne bi ponovno dospjeli u hranu za životinje. S druge strane, omogućava se da oni nusproizvodi koji ne predstavljaju značajan rizik za zdravlje ljudi ili životinja (naročito ako potječu od materijala koji je prikladan za prehranu ljudi), budu na različite načine, sigurno iskorišteni, uključujući i u hrani za određene vrste životinja.

Prema Uredbi (EZ) 1069/2009 nusproizvodi se svrstavaju u sljedeće kategorije:

Materijal kategorije 1

Definiran je u članku 8. kao materijal najvišeg rizika, a odnosi se na:

materijal koji predstavlja opasnost od transmisivnih spongiformnih encefalopatija (TSE) bilo da se radi o:
- u klaonicama odstranjenom specificiranom rizičnom materijalu (SRM) ili o
- cijelim tijelima odnosno lešinama goveda, ovaca i koza koje ga sadrže.

Specificirani rizični materijal kod goveda definira se ovisno o statusu koji zemlja ili regija ima u odnosu na GSE. Tako specificirani rizični materijal koji potiče od goveda iz zemalja sa zanemarivim rizikom od GSE, kakav ima i naša zemlja, uključuje:

lubanju bez donje vilice, mozak i oči, te leđnu moždina životinja starijih od 12 mjeseci, Ukoliko se radi o materijalu koji potječe od goveda iz zemalja ili regija s kontroliranim ili neodređenim GSE rizikom, SRM uključuje još i:

kralježnicu osim kralježaka repa, spinalnih i poprečnih izdanaka vratnih, prsnih i lumbalnih kralježaka i medijalnog grebena sakralne kosti i krila sakralne kosti, ali uključujući dorzalne korijene ganglija životinja starijih od 30 mjeseci; i

tonzile, zadnja četiri metra tankog crijeva, slijepo crijevo i mezenterij životinja svih dobnih kategorija.

Specificirani rizični materijal kod ovaca i koza revidiran je Uredbom (EU) br. 2018/969 koja od 29. srpnja 2018. godine definira slijedeća tkiva:

lubanja, uključujući mozak i oči, te leđna moždina životinja starijih od 12 mjeseci ili koje imaju trajne sjekutiće koji su izbili iz desni, ili starijih od 12 mjeseci prema procjeni metodom koju je odobrilo nadležno tijelo.

Na temelju znanstvenih dokaza te uzimajući u obzir povoljnu epidemiološku situaciju u pogledu GSE-a, odnosno nedostatak epidemioloških dokaza da je grebež ovaca zoonoza, Europska komisija je revidirala aktualni popis SRM- a u malih preživača na način da samo ona tkiva zaraženih malih preživača u kojima su koncentrirane najviše razine moguće infektivnosti GSE-a, budu utvrđene kao SRM. Dakle, tonzile, slezena i ileum ovaca i koza se više ne smatraju SRM-om.

Nadalje materijal kategorije 1 uključuje:

lešine kućnih ljubimaca, lešine životinja iz zooloških vrtova, lešine cirkuskih i pokusnih životinja (zbog razine veterinarskih lijekova i rezidua koje bi taj materijal mogao sadržavati kao i zbog činjenice da je ponekad teško odrediti adekvatnu dijagnozu točnog uzroka smrti egzotičnih životinja),
lešine se divljih životinja klasificiraju kao materijal kategorije 1 kada se sumnja da su nositelji zoonoza ili zaraznih bolesti,
nusproizvode dobivene od životinja koje su bile predmet nezakonite uporabe tvari (npr. hormona),
ugostiteljski otpad koji potiče iz sredstava međunarodnog prijevoza (tj. kad je pristigao izvan EU),
mješavinu materijala kategorije 1sa kategorijom 2 i/ili kategorijom 3…

Materijal kategorije 2

Definiran je u članku 9. i također je visokorizični materijal, a odnosi se na:

lešine uginulih životinja iz uzgoja uključujući životinje ubijene radi kontrole bolesti (svinja, konja, peradi, riba, kunića),
fetuse, uginulu perad u jajetu, jajne stanice, zametke i sjeme koji nisu predodređeni za rasplod,
stajski gnoj i sadržaj probavnog trakta,
proizvode životinjskog podrijetla odbijene pri uvozu iz trećih zemalja, osim materijala kategorije 1, proizvode koji sadrže rezidue lijekova,
materijale koji ne pripadaju kategoriji 1 niti kategoriji 3…

Materijal kategorije 3

Definiran je u članku 10. kao materijal niskog rizika, a uključuje:

dijelove koji potječu od životinja koje su zaklane u klaonici i na temelju ante mortem pregleda ocijenjene prikladnima za klanje za prehranu ljudi, ali nisu namijenjeni prehrani ljudi iz komercijalnih razloga ili nisu primjereni za prehranu ljudi (koža, rogovi, papci, čekinje, perje..),
nusproizvode nastale proizvodnjom proizvoda za prehranu ljudi (uključujući odmašćene kosti, čvarke i mulj iz centrifuge ili separatora prilikom prerade mlijeka),
bivšu hranu životinjskog podrijetla, bivšu hrana za kućne ljubimce i bivšu hranu za životinje (ako sadrži proizvode životinjskog porijekla),
krv, placentu, vunu, perje, dlaku, rogove, obreske kopita i sirovo mlijeko od živih, zdravih, životinja,
akvatične životinje i dijelove tih životinja,
ugostiteljski otpad, kada je namijenjen za kompostiranje ili anaerobnu digestiju, osim onog koji potiče iz sredstava međunarodnog prijevoza…

Ovisno o kategoriji navedenih materijala propisana su njihova zbrinjavanja, zabrane te mogućnosti njihovog korištenja.
Iako su kategorije nusproizvoda detaljno opisane i razvrstane, u svakodnevnom životu česte su nedoumice vezane za pravilnu kategorizaciju pojedinih tkiva.
U Republici Hrvatskoj, kao materijali najvišeg rizika, zajedno se prikupljaju i zbrinjavaju kategorije 1 i 2. Sa stajališta veterinarskog javnog zdravstva obje kategorije tretiraju se kao kategorija 1 te neće biti zabrinjavajuće ako se pogrešno označe. Međutim, drugačiji je odnos kada se uključi pitanje financija i naplate. Zanimanje za pravilnom kategorizacijom značajno se povećalo zbog mogućnosti iskorištavanja materijala kategorije 3 kao sirovine u pojedinim industrijama (industrija hrane za kućne ljubimce, farmaceutska, kozmetička)…

Primjeri kategorizacije nusproizvoda za koja su tražena mišljenja stručnjaka iz ovog područja

Primjer 1. Kategorizacija pilećih nožica
Prema industrijskom sektoru pileće nožice, neovisno o stanju, kategoriziraju se kao materijal kategorije 3 – materijal koji ima mogućnost korištenja kao sirovina za proizvodnju hrane za životinje te izvoza u treće zemlje. Prema nadležnim tijelima nekih država članica pileće nožice koje pokazuju znakove bolesti (znakove upala) kategoriziraju su kao materijal kategorije 2 – materijal koji nije prikladan za korištenje u hrani za životinje.

▲

Pravna osnova za tumačenje kategorizacije

Preambula 35 Uredbe (EZ) br.1069/2009
“Od dana stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1774/2002, automatsko razvrstavanje određenih nusproizvoda kao materijal kategorije 2, ozbiljno ograničava mogućnost njihove primjene, a nije nužno razmjerno riziku. Stoga bi te nusproizvode trebalo svrstati kao materijal kategorije 3, kako bi se omogućila njihova uporaba u prehrani životinja. Za sve ostale nusproizvode koji nisu razvrstani ni u jednu od tri kategorije trebalo bi zadržati automatsko razvrstavanje kao materijal kategorije 2, kao mjeru opreza, a posebno kako bi se povećalo opće isključenje takvoga materijala iz lanca hrane za životinje iz uzgoja, osim krznaša.

Članak 10 (b) Uredbe (EZ) br.1069/2009
Materijal kategorije 3
„(b) trupovi i sljedeći dijelovi koji potječu od životinja koje su zaklane u klaonici i na temelju ante mortem pregleda ocijenjene su prikladnima za klanje za prehranu ljudi, ili tijela i sljedeće dijelove divljači ubijene za prehranu ljudi u skladu sa zakonodavstvom Zajednice

i. trupovi i dijelovi životinja koji su ocijenjeni neprimjerenima za prehranu ljudi u skladu sa zakonodavstvom Zajednice, ali koji nisu pokazivali nikakve znakove bolesti koje se mogu prenijeti na ljude ili životinje;
ii. glave peradi;
iii. kože, uključujući obreske i slične otpatke, rogove i papke, uključujući članke prstiju, karpalne i metakarpalne kosti, tarzalne i metatarzalne kosti:
- životinja osim preživača za koje je potrebno testiranje na TSE, i
- preživača koji su testirani s negativnim rezultatom u skladu s člankom 6. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 999/2001.“

Uredba (EZ) br. 854/2004.
“B. Ante mortem pregled općenito
2. Ante mortem pregledom mora se naročito utvrditi postoje li kod dotične životinje znakovi koji:

(b) ukazuju na bilo koje stanje koje bi moglo štetno djelovati na zdravlje ljudi ili životinja, pri čemu posebnu pozornost treba usmjeriti na otkrivanje zoonoza i bolesti životinja za koje su pravila o zdravlju životinja utvrđena u zakonodavstvu Unije.“

Ante mortem pregled peradi
2. “Ante mortem pregled koji se obavlja na gospodarstvu podrijetla mora obuhvaćati:

i. boluju li životinje od bolesti ili stanja koji se mogu prenijeti na životinje ili ljude ako se njima rukuje ili ako se konzumira njihovo meso, odnosno ponašaju li se na način koji ukazuje da bi se takva bolest mogla javiti;
ii. pokazuju li životinje znakove poremećaja u općem ponašanju ili znakove bolesti zbog kojih bi njihovo meso moglo biti neprikladno za prehranu ljudi; ili…

“4. Ante mortem pregled koji se obavlja u klaonici treba obuhvaćati jedino:

pregled

pokazuje li perad znakove stanja koje bi moglo štetno djelovati na zdravlje ljudi ili životinja

Uredba (EZ) br. 767/2009 o stavljanju na tržište i korištenju hrane za životinje

«Članak 4. Zahtjevi za sigurnost i zahtjevi za stavljanje na tržište

Dopušteno je stavljati na tržište i koristiti hranu za životinje ako:
Uz zahtjeve iz stavka 1. ovog članka, subjekti u poslovanju s hranom za životinje koji stavljaju hranu za životinje na tržište, moraju osigurati da je hrana za životinje:
(a) ispravna, izvorna, prirodna, primjerena svojoj namjeni i tržišne kvalitete; …“

▲

Osvrt na navedene propise

Uvjet za klasifikaciju da se radi o materijalu kategorije 3 je da su životinje nakon ante mortem pregleda proglašene prikladnim za klanje za prehranu ljudi. U praksi se događa da jato peradi i sa teškim lezijama nogu prolazi ante mortem pregled kao “prikladne za klanje za prehranu ljudi”, što znači da je pravni uvjet za klasifikaciju kao kategorija 3 ispunjen. Prema zakonodavstvu iz područja hrane za životinje, hrana bi trebala biti ispravna, izvorna, prirodna, primjerena svojoj namjeni i tržišne kvalitete. Ove uvjete pileće nožice sa teškim upalnim promjenama zasigurno ne ispunjavaju. Iako ne postoji poseban članak koji navodi da se materijali ili dijelovi životinja koji pokazuju znakove ozbiljne upale kategoriziraju kao materijal kategorije 2, potrebno je imati na umu cilj propisa o nusproizvodima, a on je da se određeni materijal zadrže izvan lanca hrane i hrane za životinje. Budući da u praksi ante mortem pregled nije uvijek u potpunosti usklađen s propisima, te da tumačenjem članka 10 (b) Uredbe (EZ) br. 1069/2009 može biti upitno radi li se o kategoriji 3, nije moguće jasno zaključiti niti da se radi o materijalu kategorije 2. Ostaje na nadležnom tijelu svake zemlje članice, da prema procjeni rizika, kategorizira gore opisani materijal.

Primjer 2. Kategorizacija žuči goveda
Goveđa žuč i žučni mjehur u velikom se broju klaonica odbacuju i pri tome nerijetko kategoriziraju kao materijal kategorije 1 i/ili 2, iako Uredba (EZ) br. 854/2004 ne zahtjeva deklariranje žuči kao materijala neprikladnog za prehranu ljudi.

Naime, s higijenske točke gledišta, žuč namijenjena za prehranu ljudi je “proizvod životinjskog podrijetla” kako je definirano u točki 8.1 Priloga I. Uredbe (EZ) br. 853/2004. Bilo koji tretman žuči (ukoliko će se koristi za hranu) mora osigurati sukladnost s Uredbom (EZ) br. 178/2002 i Uredbom (EZ) br. 852/2004, dok uvoz podliježe certificiranju.

Mješavine žučnih soli, koje potječu od goveđe žuči, a često se i uvoze iz trećih zemalja, mogu se koristiti u proizvodnji hrane za uzgajane životinje kao tvari za poticanje probavljivosti. Prema saznanjima također se koriste u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji te za druge tehničke namjene. Također sa TSE stajališta (članak 7. i Poglavlja I. i II. Priloga IV. Uredbe (EZ) br. 999/2001), nema zapreke za uporabu goveđe žuči bilo izravno ili u obliku soli u hrani za uzgajane životinje.

S gledišta nusproizvoda, ukoliko je goveđa žuč dobivena od životinja prikladnih za prehranu ljudi, kategorizira se kao materijal kategorije 3, u skladu s člankom 10.(a) Uredbe (EZ) br. 1069/2009 – materijali pogodni za prehranu ljudi u skladu s propisima Zajednice, ali nisu namijenjeni prehrani ljudi iz komercijalnih razloga.

Primjer 3. – Kategorizacija nusproizvoda u valionici

Jaje bez embrija = kategorija 3
Nusproizvodi valenja koji se sastoje od ljuske jajeta, perja i mekonija = kategorija 3
Jednodnevni pilić = kategorija 3
Jaje s embrijem (živim ili uginulim) i jaja koja nisu namijenjena za reprodukciju = kategorija 2
Uginuli pilić u jajetu = kategorija 2

Jaja bez embrija, koja potječu sa farmi kokoši nesilica (ukoliko kokoši nesilice ne pokazuju znakove bolesti), iz valionica, pakirnih centara za jaja, maloprodajnih trgovina, kategoriziraju se kao materijal kategorije 3 (članak 10. (e), (f), i (k) Uredbe (EZ) br. 1069/2009) te se mogu koristiti za proizvodnju proizvoda od jaja za hranu za životinje.

Jaja s embrijem, bez obzira da li su embriji živi ili ne, kategoriziraju se kao materijal kategorije 2 (zametci koji nisu predodređeni za rasplod prema članku 9.(f) Uredbe (EZ) br. 1069/2009 te se ne mogu koristiti za proizvodnju materijala za hranu za životinje.

▲

Dobra praksa postupanja s nusproizvodima

Zbrinjavanje uginulih životinja iz uzgoja

Uvažavajući načela zaštite okoliša, načela međunarodnog prava zaštite okoliša, znanstvene spoznaje, pravnu stečevinu Europske unije i najbolju svjetsku praksu, primjenjuje se načelo – onečišćivač plaća. Prema tom načelu posjednici životinja odgovorni su za zbrinjavanje uginulih životinja. U ovom dijelu naša država čini velik doprinos budući da je trenutno zbrinjavanje svih lešina životinja s farmi kopitara, papkara i peradi, za posjednike besplatno. Naime ovo se zbrinjavanje naplaćuje iz državnog proračuna.

Iako su naši poljoprivrednici suočeni s različitim problemima, posebno ako uzmemo u obzir smanjenje stočnog fonda, činjenica je da i u našoj zemlji postoji intenzivan ili tzv. industrijski uzgoj životinja. Industrijska stočarska proizvodnja ima interes održavati povjerenje javnosti u sposobnost zbrinjavanja svojeg otpada na siguran i održiv način.

Za sve se nusproizvode, sukladno članku 21. Uredbe (EZ) br. 1069/2009, zahtijeva prikupljanje, označavanje s obzirom na kategoriju i prijevoz „bez nepotrebnog odlaganja“. Ovaj pak izraz „nepotrebno odlaganje“ nije definiran istom tom Uredbom, nego podrazumijeva – čim je to razumno prije moguće, uzimajući u obzir pojedinačne okolnosti, primjerice dostupnost usluge prikupljanja kao i temperaturu skladištenja nusproizvoda odnosno lešina životinja. Na primjer, lešine životinja za koje se ne može osigurati skladištenje hlađenjem ili smrzavanjem, koje se drže na sobnoj odnosno vanjskoj temperaturi, trebaju se zbrinjavati brže – što je prije moguće. Posebno ako uzmemo u obzir visoke temperature u ljetnim mjesecima, a također i razloge (mikrobiološke uzročnike bolesti) koji su doveli do uginuća. Na svakom je posjedniku obaveza da odmah po saznanju o uginuću, prijavi taj događaj ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji. Ujedno, posjednik ima obavezu obavijestiti registriranog prijevoznika nusproizvoda. Koncesionar za zbrinjavanje nusproizvoda kategorije 1 i 2 (što uključuje lešine životinja) tvrtka Agroproteinka d.d., omogućila je prijavu uginuća preko tzv. kontakt centra.

U slučajevima uginuća goveda starijih od 48 mjeseci, odnosno starijih od 30 mjeseci koja su podrijetlom iz Rumunjske, Bugarske i trećih zemalja, ne smije se zaboraviti obaveza pretraživanja na GSE. Naime, kako bi uzorak za pretragu bio valjan, potrebno je izvršiti uzorkovanje u roku 24 do maksimalno 48 sati od uginuća. Trenutno se ova uzorkovanja obavljaju u objektu za preradu materijala kategorije 1 i sabiralištima nusproizvoda kategorije 1, od strane veterinara nadležnih ovlaštenih veterinarskih organizacija.

Lešine životinja se do dolaska sakupljača i prijevoznika nusproizvoda (koncesionara ili njegovog podugovaratelja) moraju skladištiti, osim na primjerenoj temperaturi i na odgovarajućem mjestu gdje je onemogućen pristup drugih životinja uključujući divlje životinje i ptice. Na toj je lokaciji također potrebno osigurati da vozilo kojim se obavlja sakupljanje ima dovoljno prostora za ulazak i utovar te izlazak, bez ugrožavanja područja na kojem se drže životinje. Ako se za privremeno skladištenje lešina životinja koriste spremnici za višekratnu uporabu, isti se moraju održavati u čistom stanju odnosno moraju se nakon svake uporabe očistiti, oprati i dezinficirati.
Predmetni spremnici trebaju imati poklopac i biti nepropusni, odnosno ne smije doći do curenja ili izlijevanja tekućina. Sakupljač i prijevoznik nusproizvoda (koncesionar ili podugovaratelju), dužan je u roku 24 sata od dojave o uginuću životinje, preuzeti lešinu koju otprema do sabirališta odnosno objekta za preradu materijala kategorije 1.

Samo zimski vremenski uvjeti te otežani pristup u planinskim i udaljenim područjima, mogu opravdati donekle pragmatičan pristup prilikom sakupljanja ili skladištenja lešina životinja.

▲

Zajedničko skladištenje i prijevoz hrane i nusproizvoda

Kada govorimo o zajedničkom skladištenju i/ili prijevozu hrane i nusproizvoda, potrebno je napomenuti da u odnosu na nusproizvode govorimo isključivo o materijalu životinjskog podrijetla kategorije 3 – bivšoj hrani ili primjerice sirovoj hrani za kućne ljubimce kao gotovom proizvodu. Subjekti koji obavljaju skladištenje ili prijevoz hrane i nusproizvoda dužni su poslovati u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 853/2004 o utvrđivanju određenih higijenskih pravila za hranu životinjskog podrijetla i Uredbe (EZ) br. 852/2004 o higijeni hrane. Moraju održavati visoki standard higijene kojim se osigurava da hrana bude adekvatno zaštićena od onečišćenja koja bi ju mogla učiniti neprikladnom za prehranu ljudi ili štetnom za zdravlje, također osiguravajući temperaturne uvjete koje propisuje navedena legislativa. Za prijevoz hrane i nusproizvoda, idealno bi bilo koristiti odvojena vozila. Kada to nije moguće, subjekti u poslovanju s hranom odnosno subjekti odgovorni za prijevoz trebaju imati odgovarajuće mjere u skladu s gore navedenim Uredbama radi sprječavanja kontaminacije hrane. Takva mjera može uključivati prijevoz hrane i nusproizvoda u različito vrijeme. Na primjer, prilikom isporuke u maloprodajne trgovine distribuira se hrana, a na povratku se preuzimaju nusproizvodi za dostavu u odobrena sabirališta. U slučajevima gdje opisani odvojeni prijevoz nije moguć ili praktičan te se hrana i nusproizvodi prevoze u istom vozilu, moraju se poštivati odredbe Priloga II. Poglavlja IV. Uredbe (EZ) br. 852/2004 kojima su propisani uvjeti vezano uz istodoban prijevoz hrane i drugih materijala različitih od hrane. Obavezno je propisno označavanje nusproizvoda te pakiranje u zapečaćenu novu ambalažu ili zatvorene spremnike kako bi se osiguralo držanje odvojeno od hrane. Nusproizvodi namijenjeni za proizvodnju hrane za životinje ili sirove hrane za kućne ljubimce trebaju se prevoziti ohlađeni do najviše 7°C ili zamrznuti, osim ako se prerađuju u roku od 24 sata od sakupljanja. Tijekom prijevoza i skladištenja, na etiketi pričvršćenoj na ambalažu, spremnik ili vozilo, mora biti jasno istaknuta kategorija nusproizvoda te jasno i čitljivo navedene sljedeće riječi: u slučaju materijala kategorije 3 – „nije za prehranu ljudi”, u slučaju sirove hrane za kućne ljubimce: „samo kao hrana za kućne ljubimce”. Pozadina na oznaci za materijal kategorije 3 mora biti zelene boje, a znakovi i slova na oznaci bijele boje.

Subjekti u poslovanju s hranom dužni su uspostaviti sustav samokontrola radi sprječavanja kros-kontaminacija tijekom prijevoza hrane i nusproizvoda, a funkcionalnost istih provjerava nadležna veterinarska inspekcija. Navedeni sustav bazira se na procedurama, radnim postupcima i evidencijama, za pravilno pakiranje i označavanje nusproizvoda, čišćenje pranje i dezinfekciju vozila i spremnika za prijevoz nusproizvoda te vođenje propisane dokumentacije i evidencija (komercijalni dokument).

Opisani se postupci primjenjuju i prilikom zajedničkog skladištenja hrane i nusproizvoda u objektu koji mora biti odobren i poslovati u skladu s navedenim zakonodavstvom.
Prilogom II. Poglavljem IX. Uredbe (EZ) br. 852/2004 propisane su posebne „Odredbe koje se odnose na hranu“ sukladno kojim subjekt u poslovanju s hranom, među ostalim, mora osigurati:

da je hrana zaštićena od svake kontaminacije koja bi je mogla učiniti neprikladnom za prehranu ljudi u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije,
da se opasne i/ili nejestive tvari, uključujući hranu za životinje, na odgovarajući način obilježavaju i skladište u odvojenim i sigurnim spremnicima.

Prilikom zajedničkog skladištenja i/ili prijevoza hrane i nusproizvoda, provođenje službenih kontrola obavlja se uzimajući u obzir zakonodavstvo sva tri područja: hrane, nusproizvoda i/ili hrane za životinje.

▲

Zaključak

Pravilna kategorizacija koja podrazumijeva procjenu rizika koju taj materijal predstavlja, posebice ako ponovno ulazi u prehrambeni lanac, zatim dobra praksa postupanja s nusproizvodima, bilo da se radi o zbrinjavanju uginulih životinja iz uzgoja ili zajedničkom skladištenju i prijevozu hrane i nusproizvoda kategorije 3, zbrinjavanje bez nepotrebnog odlaganja, skladištenje i prijevoz na primjerenoj temperaturi, propisno označavanje te sprječavanje onečišćenja i kros-kontaminacije, neophodni su uvjeti za postizanje cilja smanjivanja rizika na najmanju moguću mjeru.

Literatura [… prikaži]

▲

■ Uredba (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1774/2002 (Uredba o nusproizvodima životinjskog podrijetla) (SL L 300, 14. 11. 2009.) sa svim izmjenama i dopunama,
■ Uredba Komisije (EU) br. 142/2011 od 25. veljače 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi i o provedbi Direktive Vijeća 97/78/EZ u pogledu određenih uzoraka i predmeta koji su oslobođeni veterinarskih pregleda na granici na temelju te Direktive (SL L 54, 26. 2. 2011.) sa svim izmjenama i dopunama,
■ Uredba (EZ) br. 999/2001 Europskog Parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o utvrđivanju pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (SL L 147, 31.5.2001.) sa svim izmjenama i dopunama,
■ Uredba (EZ) br. 852/2004 Europskog Parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o higijeni hrane (SL L 139, 30.4.2004.) sa svim izmjenama i dopunama,
■ Uredba (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju posebnih higijenskih pravila za hranu životinjskog podrijetla (SL L 139, 30.4.2004) sa svim izmjenama i dopunama,
■ Uredba (EZ) br. 854/2004 Europskog Parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju posebnih pravila organizacije službenih kontrola proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi (SL L 139, 30.4.2004.) sa svim izmjenama i dopunama, Uredba (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjere pridržavanja propisa o hrani i hrani za životinje te pravila o zdravlju i dobrobiti životinja (SL L 165, 30.4.2004.) sa svim izmjenama i dopunama,
■ Uredba (EZ) br. 767/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o stavljanju na tržište i korištenju hrane za životinje, izmjeni Uredbe (EZ) br. 1831/2003 Europskog parlamenta i Vijeća i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 79/373/EEZ, Direktive Komisije 80/511/EEZ, direktiva Vijeća 82/471/EEZ, 83/228/EEZ, 93/74/EEZ, 93/113/EZ i 96/25/EZ te Odluke Komisije 2004/217/EZ (SL L 229, 1. 9. 2009.) sa svim izmjenama i dopunama,
■ Naredba o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2018. godini (NN 010/2018)
■ Procedura 15, KLASA: 322-01/13-01/26, URBROJ: 525-10/0568-13-4 od 10. rujna 2013.g.

▲

Categorization and good practice of dealing with animal by-products

Vlatka Tomašić, Ministry of Agriculture Republic of Croatia

According to the dangers which animal by-products posed for human and animal health, they are classified as: category 1 – material of the highest risk, category 2 – medium risk material and category 3 – material of the lowest risk. Regulation (EC) 1069/2009 defines each of the above mentioned categories, as well as the obligations for their disposal and for possibilities for using them. Different situations could be doubtful regarding the categorization of certain materials.
Disposal of dead animals from breeding without undue delay, proper storage and transportation of all animal by-products, prevention of contamination and cross-contamination, are a prerequisite for good practice.
Key words: animal by-products, risk, category, undue delay, cross-contamination, disposal.

Vezano uz nusproizvode:

Sažetak