Identification keys for nymphae and larvae of the ixodid species Ixodes ricinus
Perez, K., F. Martinković*
Kristina PEREZ, dr. med. vet., 47000 Karlovac , dr. sc. Franjo MARTINKOVIĆ, dr. med. vet., docent, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. * Dopisni autor: fmartinkovic@gmail.com
Sažetak
K rpelji šikare obligatni su, hematofagni ektoparaziti koji su biološki i mehaničkih vektori uzročnika zaraznih i parazitskih bolesti. Rezervoari su raznih virusa, bakterija, protista i oblića, koji uzrokuju bolesti životinja i ljudi. Unutar porodice krpelja šikare (Ixodidae) na području palearktičke regije vrsno je najbrojniji rod Ixodes, kojemu pripada 59 vrsta krpelja koje se međusobno morfološki razlikuju. Vrsta Ixodes ricinus na europskom je području najraširenija vrsta i sposobna je prenijeti mnoge uzročnike bolesti, što je čini najvažnijim vektorom mnogih krpeljno-prenosivih bolesti. Stoga je cilj ovog stručnog rada bio slikovno prikazati morfološke ključeve kako bismo olakšali identifikaciju te vrste krpelja te potrebitim ekspertima omogućili pravodobno postavljanje sumnje na bolesti koje ona prenosi.
Ključne riječi: krpelji šikare, morfologija, Ixodes ricinus.
Abstract
Hard ticks are obligate, hematophagous ectoparasites that are biological and mechanical vectors. They are reservoirs of numerous viruses, bacteria, protists and helminths that cause infectious diseases in animals and humans. Within the Ixodidae family in the Palearctic region, the genus Ixodes is most numerous and includes 59 hard tick species which are morphologically different. The Ixodes ricinus species is the most widespread hard tick species in Europe which makes it the most notable vector of many tick-borne diseases. Therefore, the aim of this professional paper was to present morphological keys to facilitate the identification of this species, and thus allows on time the necessary experts and laypersons to suspect and diagnose certain diseases whose causative agents can be transmitted by this species.
Key words: hard ticks, morphology, Ixodes ricinus.
Uvod
Za razliku od mužjaka i ženki koji na ventralnoj površini imaju i analni i genitalni otvor, larve i nimfe imaju samo analni otvor koji, karakteristično za ovaj rod, s dorzalne strane okružuje analna brazda (Estrada-Peña i sur., 2017.). Glava krpelja šikare sadržava dvije važne značajke, helicere (chelicerae) dorzalno i hipostom (hypostoma) ventralno. One osiguravaju čvrsto prihvaćanje krpelja za nositelja i time omogućuju dugotrajan akt hranjenja (Mehlhorn, 2008.).
Ixodes ricinus
Nastanjuje bjelogorične, crnogorične i mješovite šume (Estrada-Peña i sur., 2017.). Ixodes ricinus osjetljiv je na uvjete okoliša i odgovaraju mu vlažniji mikroklimatski uvjeti, a teže podnosi visoku temperaturu i sušu (Bowman i Nuttall, 2008.). Ova vrsta zahtijeva relativnu vlažnost od najmanje 80 % kako bi preživjela u razdoblju kad se ne nalazi na nositelju, stoga je njezina rasprostranjenost ograničena na područja u kojima je koncentracija oborina umjerena do visoka te ima vegetacije koja održava visoku vlagu. I. ricinus može pokazivati unimodalan i bimodalan uzorak aktivnosti, no na većini područja ima bimodalan uzorak kod kojeg adulti i nimfe imaju vrhunac aktivnosti u proljeće i jesen, dok su adulti aktivni većinu godine, pri čemu se aktivnost nimfi smanjuje (Estrada-Peña i sur., 2017.). Larve pak vrhunac aktivnosti pokazuju u ranim ljetnim mjesecima (Petney i sur. 2012.). Drugačiju sezonsku aktivnost ova vrsta pokazuje na području južne Italije, gdje svi razvojni stadiji krpelja I. ricinus mogu biti prisutni cijelu godinu, s vrhuncem aktivnosti populacije u proljeće, jesen i zimu (Dantas-Torres i Otranto, 2013.). Vrsta je široko rasprostranjena na zapadnom palearktiku. Najnovije spoznaje govore kako se obujam distribucije širi sjeverno te u više nadmorske visine u planinskim područjima (Lindgren i sur., 2000.; Materna i sur., 2008.). I. ricinus može prenijeti velik broj patogenih mikroorganizama zbog specifičnih bioloških prilagodbi i sposobnosti da se hrani na različitim vrstama nositelja (Moutailler i sur., 2016.). Primjerice virusi Lipovnik, Erve i Uukuniemi također su izolirani iz ove vrste krpelja (Estrada-Peña i sur., 2017.). I. ricinus glavni je vektor koji prenosi bakterije vrste Borrelia burgdorferi s. l. u enzootskom ciklusu i širenju na ljude u Europi (Rauter i Hartung, 2005.; Skuballa i sur., 2007., 2012.; Fingerle i sur., 2008.; Margos i sur., 2009.). Također, prenosi vrstu Borrelia miyamotoi koja uzrokuje rekurentnu groznicu na području zapadne Europe (Platonov i sur., 2011.). Povremeni su vektori protisti Babesia gibsoni, B. major, B. bovis, B. caballi, i B. ovis (Schorn i sur., 2011.; García-Sanmartín i sur., 2008.). Hartelt i suradnici (2004.) te Silaghi i suradnici (2008.) navode da je Anaplasma phagocytophilum važan ljudski i životinjski uzročnik bolesti dokazan molekularnim metodama u 1,9 % i 2,9 % slučajeva, dok su Hudson i suradnici (2001.) uočili da je vrsta I. ricinus vektor flavivirusa, uzročnika krpeljnog meningoencefalitisa.
Bakterija Francisella tularensis također je izdvojena iz vrste I. ricinus (Hubalek i sur., 1996.; Gurycova, 1998.).
Zbog svega navedenoga cilj je ovoga stručnog rada slikovno prikazati morfološke ključeve kako bismo olakšali identifikaciju vrste te na taj način te potrebitim ekspertima omogućili pravodobno postavljanje sumnje na bolesti koje ona prenosi.
Materijali i metode
Kao metode prikupljanja primijenjene su tzv. metode dragging i flagging (Estrada-Peña i sur., 2017.).
Uzorci su dostavljeni na Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje je izvedena determinacija stadija i spola prikupljenih uzoraka. Determinacija razvojnog stadija i spola te roda i vrste prikupljenih krpelja izvedena je pomoću lupe ili mikroskopa. Prilikom razlikovanja razvojnog stadija promatran je broj nogu te prisutnost/odsutnost genitalnog otvora.
Determinacija spola provedena je na temelju karakteristične građe tijela (Estrada-Peña i sur., 2017.).
Krpelji su fotografirani digitalnom kamerom i vlastoručno nacrtani olovkom. Svaki je primjerak izoštren i fotografiran u različitim slojevima kako bi se kasnijim stapanjem slojeva dobila jedinstvena fotografija koja vjerno prikazuje specifične morfološke značajke. Ključevi za razlikovanje pojedinih vrsta i razvojnih stadija prikupljenih uzoraka definirani su na fotografijama i crtežima.
Rezultati
Prikaz morfoloških osobitosti (ključeva za determinaciju razvojnih stadija larve i nimfe vrste Ixodes ricinus)
Ixodes ricinus nimfa (slika 1, slika 2, slika 3, slika 4):
- Kapsula Hallerova organa na tarzusu
- Skutum
- Aloskutum
- Na ventralnoj strani ovratnika izražene su aurikule
- Izražen interni trn na koksi I
- Analna brazda okružuje analni otvor kranijalno i širi se kaudalno prema marginama
- Izraženi su eksterni trnovi na koksama I, II i III
- Peritrema
Ixodes ricinus larva (slika 5, slika 6, slika 7):
- Kapsula Hallerova organa na tarzusu
- Skutum
- Aloskutum
- Na ventralnoj strani ovratnika izražene su aurikule
- Izražen interni trn na koksi I
- Analna brazda okružuje analni otvor kranijalno i širi se kaudalno prema marginama
Zaljučak
Literatura [… prikaži]
