Mensur Šehić, Milan Matko, Zoran Vrbanac i Hrvoje Capak
Dr. sc. Mensur Šehić, dr. med. vet., profesor emeritus, dr. sc. Zoran Vrbanac, dr. med. vet., dr. sc. Hrvoje Capak, dr. med. vet., Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska; Milan Matko, dr. med. vet., Veterinarska bolnica, Topolšica, Slovenija
prof. emeritusMensur ŠehićPrve kliničke i rendgenografske znake fragmentiranog medijalnog izdanka lakta pasa opisao je Olsson (1974.). Prije njega objavljeni su članci o degenerativnim oboljenjima lakta za koja se smatralo da pripadaju primarnoj osteoartrozi ili su posljedica izoliranog ankonealnog izdanka. U retrospektivnim analizama takozvanog sindroma displazije lakta, sadržaj rendgenografskih analiza ukazuje na fragmentarni koronoidni izdanak (Henry, 1984.). Godine 1976. Olsson je upotrijebio izraz fragmentirani koronoidni izdanak. Taj naziv je pogodniji nego izolirani koronoidni izdanak, zbog toga što koronoidni izdanak ne potječe od izdvojene jezgre osifikacije.
Patološke promjene na medijalnom koronoidnom izdanku (MKI) ulne često se pojavljuju sa šepavosti mladih većih pasmina pasa s većom tjelesnom težinom.
Istraživanjem je ta bolest potvrđena i u bigla, šetlandskog ovčara i pomeranija.
Fragmentirani koronoidni izdanak najčešće se pojavljuje kod labrador retrivera, rotvajlera, zlatnog retrivera, njemačkog ovčara, bernskog brdskog psa. Učestalost pojave tih patoloških promjena je veća u mužjaka, nego u ženki i češće se nalaze bilateralno. Pretpostavlja se da je ta bolest genetskog podrijetla.
Te patološke promjene imaju oblik osteohrskavičnih fragmenata koji su uglavnom smješteni na vrhu ili srednjem dijelu trupa MKI-a i one se opisuju kao fragmentirani medijalni koronoidni izdanak. Osim toga može biti vidljiva fisura u zglobnoj hrskavici duž medijalnog koronoidnog izdanka s različitim stupnjevima uzuriranosti zahvaćenog MKI-a, ili se te promjene mogu naći i na suprotnoj površini medijalnog dijela kondila humerusa (Grøndalen and Grøndalen, 1981., Van Ryssen and van Bree, 1997.).
Kod dijagnostike šepavosti često se upotrebljava konvencionalna rendgenografija za prikaz zglobova lakta, no ta metoda ne pruža potrebne dijagnostičke podatke kod utvrđivanja patoloških promjena na MKI-u i na kondilu humerusa (Olsson, 1983., Wosar i sur., 1999., Houdiquet i sur., 2002.).
Dijagnoza fragmentiranog koronoidnog izdanka se često postavlja na osnovu sekundarnih promjena, kao što su periartikularni osteofiti i osteoskleroza (Carpenter i sur., 1993., Burton i sur., 2007.). Za otkrivanje patoloških promjena fragmentiranog MKI-a kompjutorizirana tomografija (CT) daje znatno veće dijagnostičke mogućnosti u odnosu prema konvencionalnoj rendgenografiji (Carpenter i sur., 1993., Richle i sur., 2000., Rovesti i sur., 2002.). Slike CT-a daju detaljni prikaz koštane strukture, ali ne i razlučivanje hrskavice u odnosu prema mekim dijelovima, što je moguće prikazati oslikavanjem magnetskom rezonancijom (Snaps i sur., 1999.).
Učestalost CT pojava patoloških nalaza u lakatnom zglobu pasa koji su pokazivali šepavost opisana je u 102 lakta kod 51 psa (Richle i sur., 2000.). U tim istraživanjima patološki nalazi uključuju sklerozu medijalnog koronoidnog izdanka (95%), nepravilne radijalne usjekline ulne (83%), periartikularne osteofite (74%), fragmentirani medijalni koronoidni izdanak (28%), nalazi fisura na patološki promijenjenom MKI-u (27%) i subhondralna prozračnost medijalnog dijela kondila humerusa (16%). Te su patološke promjene oslikane, ali nije priopćena konačna dijagnoza artikularnih promjena.
Drugo istraživanje kod 12 pasa s različitim patološkim zbivanjima u laktu uključuju osam njih kod kojih su kirurški utvrđeni fragmenti MKI-a (Rovesti i sur., 2002.). U tim laktovima CT znaci fragmentiranih koronoidnih izdanaka nisu se podudarali s kirurškim nalazima, zbog toga što CT nalazi nisu detaljno opisani.
Nedavno su objavljeni rezultati istraživanja CT nalaza u odnosu prema artroskopiji kod 101 zgloba laktova pasa koji su pokazivali šepavosti (Moores i sur., 2008.). Analizom CT slika utvrđene su signifikantne pojave s artroskopskim nalazima dislociranih medijalnih koronoidnih fragmenata, uzuriranja hrskavica zahvaćenih medijalnih koronoidnih izdanaka i uzuriranja zahvaćenih kondila humerusa. CT nalazi nepravilnih radijalnih uzuriranja ulne bili su signifikantni s pojavama uzuriranja hrskavice zahvaćenog MKI-a. Bila je i umjerena korelacija između veličine osteofita i težine promjena uzuriranja hrskavice u medijalnom dijelu lakta (Moorse i sur., 2008.). Groth i sur. (2009.) daju detaljne CT nalaze u 58 pas s fragmentiranim MKI-om. Svrha tih istraživanja bila je da se istakne više detalja u CT slikama u pasa kod kojih su artroskopski utvrđene fragmentacije MKI-a.
Nakon obavljenih kliničkih pretraga pasa koji su pokazivali lakatne šepavosti, načinjene su CT slike oba lakta u dorzalnom položaju. Analizom slika oba lakta detaljnije je pretražen onaj lakat koji je pokazivao promjene strukture. Kod pojedinih pasa izvršene su artroskopije kao i artroskopski zahvati.
CT presjeci obavljeni su spiralnim CT uređajem “Somatom” (Siemens) kod pacijenata u Veterinarskoj bolnici Topolšica (Republika Slovenija). Svi su psi bili dublje sedirani ili anestezirani.
Psi su postavljeni u sternalni položaj s ekstendiranim laktovima. Debljina CT rezova bila je od 1,5 do 2,5 mm u koštanom algoritmu (Slika 1).Slika 1. Na topogramu kursorom označeno je mjesto poprečnog presjeka (strjelica) lijeve podlaktice. Na poprečnom presjeku vide se radijus (3) i ulna (1- processus coronoideus; 2 – olecranon). Strelica pokazuje proksimalnu radioulnarnu artikulaciju.Poprečni rezovi upotrijebljeni su za multiplanarnu rekonstrukciju (MPR) da se dobiju slike u dorzalnom i sagitalnom prikazu. Kod analize laktova bili su sljedeći znaci: fisura, fragmentacija, skleroza i/ili smanjena gustoća sjene MKI-a, promjena oblika medijalnog koronoidnog izdanka, zatim subhondralna skleroza trohlearnog udubljenja, nepravilna radijalna usjeklina ulne, skleroza medijalnog dijela kondila humerusa i periartikularni osteofiti.
Dijagnoza pojave fragmenata razmatrana je na osnovu kalcificiranih struktura koje se pojavljuju odvojeno od susjedne kosti.
Fisura se utvrđuje prisutnošću uže i/ili slabije nepotpune prozračne linije na medijalnom koronoidnom izdanku u jednoj ili u više CT slika. Naznačene su veličine i broj fragmenata. Sklerotične promjene MKI-a, polumjesečastog usjeka ulne i kondila humerusa procijenjeni su subjektivno u odnosu prema susjednoj kosti kao referentnoj vrijednosti. Osteofiti su procijenjeni prema oblicima i njihovim veličinama.
Inkongruencija zgloba analizirana je na slikama u multiplanarnoj rekonstrukciji (MPR).
Oslikavanje laktova kompjutori ziranom tomografijom obavljeno je kod 48 pasa različitih pasmina. CT-om su isto dobno su prikazana oba lakta (Slika 2).
Česti su asimetrični prikazi laktova zbog iskrivljenih položaja pacijenata u vrijeme snimanja.Slika 2. Poprečni prikazi oba lakta u ravninama MKI-aU našim slučajevima ustvrdili smo različite CT promjene na laktima zahvaćenih MKI-a. One se očituju u vidu fisura (slika 3), fragmentacija, skleroza i/ili smanjenja gustoće sjene MKI-a, promjena oblika MKI-a, zatim subhondralna skleroza trohlearnog udubljenja, nepravilna radijalna usjeklina ulne, skleroza medijalnog dijela kondila humerusa i periartikularni osteofiti.Na slikama su prikazani i nedislocirani (Slika 4) i dislocirani fragmenti MKI-a (Slika 5). Fragmenti isto tako variraju prema broju i smještaju.
Veličine fragmenata se kreću između 1 i 10 mm. Veći broj fragmenata zadržao se uz odgovarajući defekt lateralnog dijela MKI-a, no neki od njih dislociran je kranijalno.
U poprečnim presjecima susreću se promjene oblika MKI-a, zatim skleroza, smanjena gustoća sjene kosti zahvaćenog MKI-a, nepravilna radijalna incizura ulne i poput cista subhondralne promjene (Slika 6). Utvrđeni su periartikularni osteofiti različitih veličina istodobno s dislociranim i nedislociranim fragmentima.
Konvencionalna rendgenografija često se upotrebljava kod pretrage lakatnog zgloba šepavih pasa, no ona je nedostatna kod otkrivanja finih promjena na medijalnom koronoidnom izdanku (MKI) i kondilima humerusa. Dijagnoza fragmentiranog koronoidnog izdanka ulne se često postavlja na osnovu sekundarnih promjena, kao što su periartikularni osteofiti i osteoskleroza.
Za otkrivanje patoloških promjena fragmentiranog medijalnog koronoidnog izdanka, kompjutorizirana tomografija (CT) daje znatno veće dijagnostičke mogućnosti u odnosu prema konvencionalnoj rendgenografiji. Slike kompjutorizirane tomografije (CT) daju detaljni prikaz koštane strukture, ali ne i razlučivanje hrskavice u odnosu prema mekim dijelovima, što je moguće prikazati oslikavanjem magnetskom rezonancijom.
Patološke promjene u lakatnom zglobu dijagnosticirane kompjutoriziranom tomografijom (CT) pasa koji su pokazivali šepavost, uključuju sklerozu medijalnog koronoidnog izdanka, nepravilne radijalne usjekline ulne, periartikularne osteofite, fragmentirani medijalni koronoidni izdanak ulne, nalaze fisura na patološki promijenjenom medijalnom koronoidnom izdanku ulne i subhondralnu prozračnost medijalnog dijela kondila humerusa.
Konvencionalna se rendgenografija često upotrebljava kod pretrage lakatnog zgloba šepavih pasa, no ona je nedostatna kod otkrivanja fi nih promjena na MKI-u i kondilima humerusa. Dijagnoza fragmentiranog koronoidnog izdanka ulne često se postavlja na osnovu sekundarnih promjena, kao što su periartikularni osteofi ti i osteoskleroza. Za otkrivanje patoloških promjena fragmentiranog medijalnog koronoidnog izdanka, CT daje znatno veće dijagnostičke mogućnosti u odnosu prema konvencionalnoj rendgenografiji. Slike CT-a daju detaljni prikaz koštane strukture, ali ne i razlučivanje hrskavice u odnosu prema mekim dijelovima, što je moguće prikazati oslikavanjem magnetskom rezonancijom. Patološke promjene u lakatnom zglobu dijagnosticirane CT-a pasa koji su pokazivali šepavost, uključuju sklerozu MKI-a, nepravilne radijalne usjekline ulne, periartikularne osteofite, fragmentirani medijalni koronoidni izdanak ulne, nalaze fisura na patološki promijenjenom MKI-u ulne i subhondralnu prozračnost medijalnog dijela kondila humerusa.
1. BURTON, N. J., E. J. COMERFORD, M. BAILEY, M. J. PEAD and M. R. OWAN (2007): Digital analysis of ulnar trochlear notch sclerosis in Labrador retrivers. J. Small Anim. Pract. 48, 220-224.
2. CARPENTER, L. G., P. D. SCHWARZ, J. E. LOWRY, R. D. PARK and P. F. STEYN (1993): Comparison of radiologic imaging techniques for diagnosis of hragmented medial coronoid process of the cubital joint in dogs. JAVMA 203, 78-83.
3. GRØNDALEN, J. and T. GRØNDALEN (1981): Arthrosis in the elbow joint of young rapidly growing dogs. V. A pathoanatomical investigation. Nordics Veterinaermedicin. 33, 1-16.
4. GROTH, A. M., L. BENIGNI, A. P. MOORES and C. R. LAMB (2009): Spectrum of computed tomographic findings in 58 canine elbows with fragmentation of the medial coronoid process. Journal of Small Animal Practice 50, 15-22.
5. HOUDIQUET, P. R., D. J. MARCELLUN-LITTLE and M. E. STEBBINS (2002): Use of distomedialproximolateral oblique radiographic view of the elbow joint for examination of the medial coronoid process in dogs. Am. J. Vet. Res. 63, 1000-1005.
6. MOORES, A. P., L. BENIGNI and C. R. LAMB (2008): Computed tomography versus arthroscopy for the detection of the canine elbow dysolasia lesions. Vet. Surg. 37, 490-398.
7. OLSSON, S. E. (1983): The early diagnosis of the fragmented coronoid process and osteochondritis dissecans of the canine elbow joint. J. Am. Anim. Hosp. Assosc. 10, 616-626.
8. OLSSON, S. E. (1974): En ny typ av armbagsledsdysplasi hos hund? En preliminar rapport. Svensk. Vet. Tidn. 5, 152.
9. OLSSON, S. E. (1976): Osteochondrosis – A growing problem to dog breeders. Gaines Progress 1, 32-34.
10. REICHLE, J. K. et al. (2000): Computed tomography findings of dogs with cubital joint lameness. Vet. Radiol. & Ultrasound 41, 125-130.
11. ROVESTI, G. L. et al. (2002): The use of computed tomography in the diagnostic protocol of the elbow in the dog: 24 joints. Vet. Comp. Orthoped. Traumatol. 15, 35-43.
12. SNAPS, F. R. et al. (1999): Magnetic resonance arthrography of the cubital joint in the dog affected with fragmented medial coronoid processes. Am. J. Vet. Res. 60, 190-193.
13. VAN RYSSEN, B. and H. VAN BREE (1997): Arthroscopic findings in 100 dogs with elbow lameness. Vet. Rec. 140, 360-362.
14. WOSAR, M. A. et al. (1999): Radiographic evaluation of elbow joints before and after surgery in dogs with possible fragmented medial coronoid process. JAVMA 214, 52-58.
Computed Tomography in the Diagnosis of Fragmented Medial Coronoide Process (MCP) in Dogs
Mensur ŠEHIĆ, DVM, PhD, Professor Emeritus, Zoran VRBANAC, DVM, PhD, Senior Assistant, Hrvoje CAPAK, DVM, PhD, Senior Assistant, Faculty of Veterinary Medicine University of Zagreb, Croatia; Milan MATKO, DVM, Veterinary Hospital, Topolšica, Slovenia
Survey radiography is widely used to examine the elbow joints of lame dogs, but it is relatively insensitive for lesions affecting the MCP and humeral condyle. The objective of this study was to identify the incidence of abnormal computed tomography (CT) findings in 48 dogs with lameness of one or both elbows. Frequently encountered abnormalities included a fragmented medial coronoid process, abnormal shape and sclerosis of the medial coronoid process of the ulna, irregularity of the radial incisure of the ulna, and ulnar trochlear notch sclerosis. Key words: canine, cubital joint, computed tomography, fragmented medial coronoid process
Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. PrihvatiViše
Na slikama su prikazani i nedislocirani (Slika 4) i dislocirani fragmenti MKI-a (Slika 5). Fragmenti isto tako variraju prema broju i smještaju.