Maja Gregić
Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Vladimira Preloga 1, Hrvatska, e-mail: mgregic@pfos.hr
SažetakUvodKomunikacija unutar krda konjaKomunikacija i govor tijelaNesporazumi u komunikaciji između konja i čovjekaZaključakLiteratura
Izvor: Zbornik radova 5. savjetovanja uzgajivača konja u Republici Hrvatskoj
C ilj je ovoga rada prikazati komunikacijske vještine konja te njihovu primjenu u komunikaciji s čovjekom. Postoje različite komunikacije konja unutar istih ili različitih vrsta životinja. Komunikacija čovjeka i konja oduvijek je intrigirala ljudsku populaciju.
Intenzitet i tijek komunikacije je specifičan jer ga najčešće određuju konji. Čovjek u komunikaciji s konjem ima kao alat govor tijela koji svjesno ili nesvjesno primjenjuje u kontaktu s konjem. U radu s konjima može se puno dobiti samokontrolom vlastitih pokreta. Pozitivna komunikacija s konjem ostvaruje se autentičnim nastupima međusobno koordiniranih nesvjesnih i svjesnih komunikacijskih signala. Stoga je bitno respektirati vlastite granice u radu s konjem. Te granice treba postupno širiti, nikako preopteretiti, treba potisnuti svoj ego, svjesni da nas taj put vodi prema uspjehu. Komunikacija govorom tijela je djelotvoran i koristan način da se postigne sklad i harmonija između trenera, jahača ili vozača konja, ali isto tako način rada s puno prepreka, „slijepih ulica“ i različitih zamki. Pozitivna je činjenica što sve više ljubitelja konja otkriva i koristi govor tijela kao zajedničku komunikacijsku platformu konja i čovjeka.
Ključne riječi: komunikacija, konj, krdo, etologija
Uvod
Zapravo, vrlo je lijepo i pohvalno što sve više ljubitelja konja otkriva i koristi govor tijela kao zajedničku komunikacijsku platformu konja i čovjeka. U mnogim disciplinama konjičkih sportova dolazi do preusmjeravanja u radu s konjima, osobito u području rada na zemlji te su danas priznate i koriste se odgovarajuće tehnike i metode. Komunikacija govorom tijela je, naravno, djelotvoran i koristan način kako bi se postigao sklad i harmonija između trenera, jahača ili vozača, ali je takav način rada s konjima povezan s puno prepreka, „slijepih ulica“ i različitih zamki.
Komunikaciju govorom tijela konji unutar svoga krda primjenjuju s pripadnicima iste ili druge vrste životinje. Konji sa svijetom oko sebe komuniciraju, a da bi komunikacija s čovjekom bila uspješna, potrebno je poznavati „govor“ konja.
Cilj je ovoga rada prikazati komunikacijske vještine konja te njihovu primjenu u komunikaciji s čovjekom.
Komunikacija unutar krda konja
Barem privremeno ili stalno krdu se pridružuje pastuh. Mladi pastusi žive u zasebnim skupinama. Konju krdo daje sigurnost i zaštitu. Unutar krda znaju se jasna pravila koja su fiksna. Postoji vođa krda, a to je najčešće iskusna kobila. U njenu prosudbu vjeruju i ovise druge jedinke unutar krda. Ona odlučuje hoće li krdo bježati ili ne, dovodi do hrane i vode. U bijegu kobila određuje smjer i brzinu kretanja. Pastuh štiti stado odostraga. Brine se o tome da nijedna jedinka ne zaostaje za krdom. U slučaju potrebe, pastuh od opasnosti brani jedinke krda od neprijatelja ugrizima i udarcima kopita. Za zaštitu ždrebadi od grabežljivaca odrasle kobile formiraju krug oko ždrebadi te ih tako štite. Unutar toga kruga, krdo pruža jedinki mir za hranjenje, pojenje, odmor i odgoj ždrebadi. Tijekom spavanja minimalno je jedna jedinka unutar krda budna i drži stražu (Malavasi, 2017.).
Međusobno nepoznati konji često danima drže određeno međusobno odstojanje.
Ova individualna udaljenost varira od jedinke do jedinke. Neki dopuštaju dolazak stranim konjima jako blizu, drugi bježe ili prijete već kada se nepoznati konji samo okrenu u njihovom smjeru. U jednom harmoničnom stabilnom krdu individualni prostor jedinka gotovo da i nema. Jedinke u krdu stoje, jedu i spavaju s međusobnim tjelesnim kontaktom. Ponekad se krdo koje je sastavio čovjek sastoji od jedinki koje su marginalizirane ili se ne mogu integrirati u stado. U takvoj situaciji nastaje stres na objema stranama.
Nepoželjna jedinka iz takvoga krda ne može pobjeći u takvoj situaciji iako je moguće pokušati s interakcijom u drugo krdo.
Prilikom prvih interakcija konja i čovjeka, konj prvo mora stupiti u kontakt s čovjekom. U takvim situacijama treba mu se dati vremena kako ga emocionalno ne bismo preopteretili. Konju dajemo vremena da nas upozna. Potrebno je stvoriti povjerenje s konjem kako bismo ostvarili prvi fizički kontakt (Schmelzer, 2017.).
Poredak unutar krda svakoj jedinki dodjeljuje mjesto te svakoj jedinki unutar krda osigurava dovoljno hrane, vode i sigurnost. Tako je moguće da što više jedinki iz krda preživi loše vremenske uvjete ili opasnosti. Izreka Posljednjega pojest će vuk ili Tko zadnji, magarac danas utjelovljuju i domaći konji jer nikada ne vole biti na kraju ili zaostajati za krdom.
Konji su po prirodi nervozni, uzbuđeni i posebno pažljivi. U divljini samo onaj koji može pravovremeno zamijetiti opasnost, može na vrijeme pobjeći. Krdo ima mnogo očiju i ušiju. Za konje je zajedništvo vrlo važno. Prirodno je da životinje krda traže društvo. Njihov instinkt im govori da sami nisu sigurni. Kao kod ljudi, i kod konja socijalni kontakt čini ih zadovoljnijim, a u to vrijeme izlučuje se hormon (oksitocin).
Kroz igru ždrebad uči kako se stvara rang-lista unutar krda. Tijekom igre uvijek se postavljaju pitanja: Tko određuje pravila igre? Tko pokreće koga?
Više rangirana jedinka pokreće niže rangiranu jedinku unutar krda. Jača jedinka skače na slabiju, dominantnija jedinka stišće slabiju na tlo. Hijerarhiju unutar krda mlađa populacija konja postavlja češkanjem, ili pak, ugrizima u prednje, stražnje noge ili vrat.
Unutar krda neizbježne su „divlje“ igre, stoga svaki objekt, nadstrešnica i pašnjak trebaju biti izvedeni u tu namjenu s ciljem izbjegavanja mogućih ozljeda. Nijedan konj unutar krda, pa i čovjek, ne može biti gurnut u kut iz kojeg ne može izaći. Podovi trebaju biti tako sigurni da i u lošim vremenskim uvjetima pružaju kretnje sigurne od eventualnih ozljeda.
Igre konja pripremaju ih za njihovo mjesto u krdu (Sakač, 2011.b). Unutar krda svaki se konj uči ponašati prema pravilima. Već kod ždrebadi može se uočiti kasnije rangiranje u krdu, tko će biti snažan, hrabar i samopouzdan, tko je miran, uravnotežen, tolerantan, koncentriran i komunikativan te tko je razumljiv i oprezniji. Postoje vođe krda kobile ili pastusi koji su to postali svojom snagom i uvjerljivošću te oni koji su vođe zbog svoga iskustva, uravnoteženosti, mira i suverenosti. Vođa krda nije uvijek najzdraviji i najjači konj. Ponekad je vođa najstariji i najiskusniji konj koji se fizičkom snagom ne bi mogao izboriti za tu poziciju unutar krda.
U prirodi konj gotovo nikada nije sam. Konji se u prirodi nikada ne udaljavaju previše od svoga krda. Radni, jahaći ili zaprežni konji moraju naučiti redovito napuštati svoja krda. Izdvojeni konji iz krda u početku će se osjećati napušteno, uplašeno te počinju dozivati druge konje koji mu i odgovaraju. Konj se uči uvijek u malim koracima, tako da se u svakoj manipulaciji u radu odlazi malo dalje. Tako konj uči da mu se ništa loše neće dogoditi i kada je sam.
Međutim, njihova potreba za bliskošću također omogućuje konjima da se pridruže čovjeku koji tada preuzima odgovornost šefa ili vođe krda i ne bi trebao razočarati povjerenje konja.
Kada je konj naučio da čovjek nema loše namjere prema njemu te da ga kasnije dovodi ponovno u krdo, prihvatit će svoga „gazdu“ kao zamjenskoga vođu krda. Onda je čovjek odgovoran za njegovu sigurnost. Konj će biti povjerljiv prema svom čovjeku.
Nikada ne bismo trebali zapovjediti konju da radi nešto čega se boji ili bi mu moglo izazvati bol. Vođa krda ne smije razočarati povjerenje. Čovjek može preuzeti ulogu vođe krda i voditi konja kada radi s njim. Preduvjet je za takav rad povjerenje u „snagu“ čovjeka. Konj je povjerljiv samo prema vođi koji ga može zaštititi. Jahač, vozač ili osoba koja radi s konjem, to mora dokazati.
Kada radimo s konjem ili ga želimo naučiti novoj vještini, preduvjet nam je da nam je odnos povjerljiv. Također možemo uzeti još jednog konja s kojim se dobro slaže.
Zajedno će konji od povjerenja puno lakše savladati novu vještinu, što su i znanstveno dokazali Malava i Huber (2016.).
U naizgled bezopasnim situacijama (smeće na putu, cijev za vodu na tlu i sl.) može se konju dokazati da može imati povjerenje prema čovjeku. Čovjek mora biti siguran da se konju neće dogoditi ništa neugodno. Stjecanje povjerenja je temelj za savladavanje stvarnih opasnih situacija u kojima se konj može povrijediti jer ne može realno procijeniti situaciju sa svoje točke gledišta (prolaz kroz usku ulicu, lovci u polju pored parkura, divljač na terenu i sl.).
Znanstveno je dokazano da su životinje smirenije i opuštenije kada su s prijateljem (čovjekom ili životinjom) (Schmidt i sur. 2010.). Tada se manje boje, hrabrije su i spremnije za nove i nepoznate situacije. Svima je poznat dobar osjećaj kada nismo sami. Ne bojimo se, opušteni smo, znatiželjni i poduzetni. Kada smo u okruženju ljudi koje volimo, sve nam uspijeva puno bolje. Slično je i s konjima. Ako se konj osjeća ugodno u prisutnosti čovjeka (trenera, jahača, vozača i sl.), opušten je i može puno bolje učiti.
Pozitivni društveni odnosi utječu i na zdravstveno stanje životinje jer se razvija manje stresa (Gregić i sur. 2017.a).
Cilj je uzgoja konja uzgojiti što dugovječnije psihički i fizički uravnoteženo i zdravo grlo, što se može, između ostaloga, postići uz to da se konj uvijek osjeća sigurno. Zato najveći dio dana treba provesti s bliskom životinjom, pripadnikom iste vrste, iznimno druge vrste (Sakač i sur. 2011.).
Konj se može dobro vezati za psa, kozu, ovcu ili čak magarca. Neki konji toliko se vežu za svoga „egzotičnog“ prijatelja, da bez njega ne žele napustiti imanje (farmu, konjički klub i sl.), ući u prikolicu i sl. Neki konji lakše prihvaćaju veterinarske preglede kada je prisutna povjerljiva osoba ili životinja. Komunikacija između, npr. konja i magarca ili konja i psa, funkcionira na poseban način (Schmelzer, 2017.). Obje strane sposobne su naučiti ili se prilagoditi „stranom jeziku“. Konji često zadobiju ugrize pasa koje prihvaćaju kao pozitivnu komunikaciju, a ne napad. Nasuprot tomu, često konj stoji ispred uplašenoga psa i ostvaruje komunikaciju nozdrvama, laganim grickanjem i sl.
Između konja i magarca postoje prava prijateljstva koja se javljaju spontano i jasno su individualna. Određeni magarac odabire određenoga konja, ili obrnuto. Unatoč različitim ponašanjima različitih vrsta, prijateljstva nastaju i traju.
Komunikacija i govor tijela
Znanstvenici se danas podrobnije bave neverbalnom komunikacijom: znakovnim jezikom, gestama, izrazima lica i usana, položajem tijela i sl. Položaj tijela dio je verbalne komunikacije jer on ju prati. Isto tako, elementi jezične komunikacije, poput glasa ili pisma, također pripadaju neverbalnoj komunikaciji, iako se u smislu sadržaja zapravo pripisuju verbalnoj komunikaciji (Schmelzer, 2017.).
Međutim, pripadajuća i razumljiva definicija onoga što je bitno jahaču, vozaču, treneru i sl. da bi razumio komunikaciju govora tijela je neophodna kako bi znao što radi i izbjegao barijere, „slijepe ulice“ i zamke u komunikaciji.
Watzlawick (1985.) (komunikacijski znanstvenik) je rekao je da se ne može ne komunicirati, a to zapravo znači da čak i onaj konj koji „šuti“, izražava se na različite načine: preko izraza lica i gestikulacijama, preko držanja tijela, smijeha, preziranjem, promišljanjem ili samo šutnjom, zatim preko svoje vanjštine, nakita, odjeće, piercinga i tetovaže te preko mirisa znoja, neugodnoga rumenjenja ili ljutitom blijedošću lica (Schmelzer, 2017.). Traženjem ili izbjegavanjem pogleda očiju, približavanjem ili udaljavanjem od komunikacijskoga partnera. Sva ta i druga sredstva stoje nam na raspolaganju kod neverbalne komunikacije. Za većinu poruka koje želimo neverbalno odaslati, koristimo više sredstava komunikacije.
Ove poruke ne sastoje se samo od mnogih pojedinačnih elemenata, već i dijelom potpuno izvan naše kontrole i utjecaja. Na neverbalnu komunikaciju možemo utjecati.
Čovjek je često nesvjestan svojih poruka koje šalje prema van, i tu zbunjuje konja.
Promatranjem životinje mogu se teoretski pretpostaviti nelagodne situacije po životinju, ali one ovise o vrsti i trenutnom stanju životinje (Gregić i sur. 2012.).
Kada se čovjek obraća konju, on reagira na govor tijela i njegovo raspoloženje.
Primjerice, značajniji od same riječi naredbe od strane čovjeka konju je ton glasa, mirnoća, uzbuđenost, ljutnja, položaj tijela i sl. Kada konj ne reagira željeno, najprije treba tražiti pogrešku u čovjeku: Što govor tijela govori? Kakav je ton glasa? Kakvo je raspoloženje? Često čovjek nesvjesno komunicira s konjem i odvodi ga u neželjen smjer rada, treninga i sl. Iskusan promatrač može dati savjet ako postoji nesporazum u komunikaciji u međusobnom odnosu između čovjeka i konja. Neposlušnost konja nije uvijek uvjetovana komunikacijom, ponekad su to, primjerice, vremenski uvjeti (Gregić i sur. 2017.b) ili zamor (Gregić i sur. 2017.c). Poznavanja komunikacija konja može poboljšati dobrobit, kvalitetu uzgoja i treniranja, te rezultat na sportskim natjecanjima (Lončar i sur. 2017.).
Nesporazumi u komunikaciji između konja i čovjeka
Kako bismo lakše uočili eventualne nesporazume u radu s konjem, korisno je biti samokritičan i napraviti snimke ili fotografije. Komunikacija s konjem kompleksna je i jedna se naredba često sastoji od više elemenata koji će pravilnoj sinergiji odašiljati ciljanu poruku u radu.
Prema Schmelzeru (2017.), potencijalna opasnost leži u činjenici tko će voditi glavnu riječ kod treninga dominantnoga konja i iskusnog, dominantnog trenera. Takav konj pomno će pratiti trenera i na svaku uočenu sigurnost reagirati. Dominantni konji surađuju u pravilno vođenom treningu. Uzajamno proturječne poruke koje ne daju dosljednu sliku za rad konja, u najboljem slučaju mogu zbuniti konja, omesti tijek treninga, ali u najgorem slučaju konj može razumjeti čudno ponašanje čovjeka kao provokaciju i reagirati agresivnim ponašanjem. Takvo ponašanje konja datira iz krda i želje da postane vođa krda, a u ovom slučaju da preuzme vodstvo nad čovjekom.
Vođu krda obilježava i njegov suverenitet. On apsolutno nema potrebe za konstantnim dokazivanjem svoga mjesta u krdu, ne zahtijeva od ostatka krda da mu budu „robovi“ te ne iskazuje pretjeranu agresiju prema njima. Mjesto se u krdu ne dobiva mišićavošću, izgledom ili nastupom. Nesigurni ljudi se često ističu u tome da od svog konja uvijek traže apsolutnu poslušnost, stalnu pozornost, dokaze da su vođe, što je šefu nepotrebno. Dominantnost u svijetu konja ima veze s povjerenjem i razumijevanjem: „Možete mi se pridružiti, ja ću te zaštititi, ti si moj prijatelj, iskreno sam ti posvećen“ (Schmidt i sur. 2010.).
Zaključak
Literatura [… prikaži]