Kontrola i iskorjenjivanje transmisivnih spongiformnih encefalopatija - strategija provedbe mjera u budućnosti

Tihana Miškić

Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, Planinska 2a, 10000 Zagreb, Hrvatska

Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa
VETERINARSKI DANI 2015

Uvod Epidemiološka situaciju u EU i u Republici Hrvatskoj Sustav praćenja i nadziranja GSE – a Zabrana hranidbe životinja bjelančevinama životinjskog podrijetla – „Feed ban“Specificirani rizični materijal (SRM) u goveda Uvjeti za promet ovaca i koza unutar EU Uzgojni programi u ovaca

Izvor: Zbornik radova VETERINARSKI DANI 2015

▲

Uvod

Nakon što je u Velikoj Britaniji 1986. godine prvi put utvrđena goveđa spongiformna encefalopatija (GSE) Europska zajednica je donijela čitav niz mjera čiji je cilj bio (i još uvijek jest) zaštita zdravlja ljudi i životinja od ove bolesti. Bolest je prvi puta potvrđena u goveda, a kasnije je dokazana kao oblik transmisivne spongiformne encefalopatije (TSE) i u drugih vrsta životinja (grebež u malih preživača i muflona; jelena; minkova) te u ljudi (Creutzfeldt Jakob bolest, Kuru bolest). Kao rezultat znanstvenih spoznaja i mišljenja te dugogodišnjih procjena i analiza rizika i potencijalnih opasnosti za ljude i životinje Uredbom (EZ) br. 999 iz 2001. godine propisana je lista tkiva odnosno organa preživača koji kao „specificirani rizični materijal“ moraju biti označeni, odstranjeni i uništeni na način da ne predstavljaju nikakvu opasnost za zdravlje ljudi i životinja odnosno takav materijal ne smije biti stavljen na tržište za daljnju uporabu u proizvodnji hrane namijenjene ljudima, hrani za životinje ili umjetna gnojiva. Nove znanstvene spoznaje temeljene na stupnju infektivnosti pojedinih organa goveda rezultirale su novom listom prema kojoj se neka tkiva ili organi više ne smatraju rizičnim za zemlje koje dokažu povoljnu epidemiološku situaciju po pitanju ove bolesti. S druge pak strane, trenutno ne postoji znanstveni dokaz kojim bi mogli potkrijepiti i opravdati reviziju liste specificiranog rizičnog materijala u malih preživača. Temeljem preporuka Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE) određen je postupak utvrđivanja epidemiološkog statusa pojedine zemlje (DČ ili treće zemlje) odnosno njene regije kojom se na principu ispunjavanja brojnih epidemioloških i drugih kriterija zemlju odnosno regiju svrstava u skupinu zemalja s „neznatnim“, „kontroliranim“ ili „neutvrđenim“ rizikom u odnosu na GSE čime se omogućava slobodna trgovinu te smanjuju restriktivne mjere za one zemlje koje uspiju dokazati „najviši“ zdravstveni status. Dugogodišnji sustav nadziranja GSE – a u DČ EU pokazao je vrlo nisku prevalenciju, spontanu pojavnost i relativno konstantnu razinu slučajeva atipičnog GSE – a u posljednjih nekoliko godina. Temeljem navedenog OIE je u svibnju 2015. godine isključio značaj atipičnih slučajeva kao preduvjeta za dodjeljivanje ili oduzimanje stečenog statusa pojedine zemlje. Dakle, pojavom atipičnih slučajeva BSE – a zemlja ne gubi ranije stečen status. Unazad posljednjih nekoliko godina jedna od vrlo aktualnih tema je ponovno odobravanje hranidbe nepreživača određenim prerađenim životinjskim bjelančevinama podrijetlom od nepreživača. Do danas, izuzev životinja akvakulture, nije ukinuta zabrana tzv. „feed ban“ premda radna tijela Europske komisije, razmjerno procijenjenoj opasnosti, pripremaju izmjene i promjene europske legislative kojima će pod posebnim uvjetima biti dozvoljena hranidba nepreživača prerađenim životinjskim bjelančevinama. U skladu s načelima predostrožnosti te poštujući prirodnu prehranu i životne uvjete preživača nove spoznaje i dalje idu u smjeru zadržavanja zabrane hranidbe preživača životinjskim bjelančevinama u oblicima koji obično nisu dio njihove prirodne prehrane. Također, države članice Europske unije obvezne su provoditi godišnje programe praćenja i nadziranja GSE – a i Grebeža ovaca te pravovremeno izvještavati komisiju i ostale DČ o pojavi bilo kojeg oblika TSE – a. Sumnja na bilo koji oblik TSE – a kod bilo koje vrste životinja mora odmah i bez odgađanja biti prijavljena nadležnim tijelima koja moraju odmah poduzeti sve odgovarajuće mjere do dobivanja konačne potvrde ili isključivanja bolesti. Jedna od najvažnijih mjera koja se provodi u slučaju potvrde TSE – a, uz uništavanje lešina, je provođenje detaljnih istraživanja kako bi se utvrdile sve životinje koje su u potencijalnoj opasnosti da su „zaražene“ odnosno zabranilo kretanje i premještanje svih takvih životinja i njihovih proizvoda.
2013. godine Uredbom komisije (EZ) br. 630/2013 odlučeno je da se mogućnost gospodarstava da se bavi prometom ovaca i koza unutar unije uvjetuje na temelju njegovog statusa u odnosu na klasični grebež ovaca te su propisani uvjeti za dodjeljivanje tih statusa.
Kako pojedini oblici TSE – a (klasični i atipični BSE, klasični i atipični grebež) predstavljaju različite opasnosti po zdravlje ljudi donesena su i posebna pravila za njihovo sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje. S druge pak strane, uspješno provođenje mjera kontrole BSE – a u goveda nakon 2001. godine dovele su do znatnog smanjenja broja oboljelih ljudi od Creutzfeldt Jakob bolest. Tijekom vremena „preispitivale“ su se odredbe Uredbe (EZ) br. 999 iz 2001. godine, neke od tzv. prijelaznih mjera su ukinute (ili se razmatra njihovo ukidanje). Nove znanstvene spoznaje te praćenje pojavnosti bolesti nužno su dovele do „pooštravanja“ nekih mjera (statusi gospodarstava u odnosu na klasični grebež) što je u konačnici rezultiralo brojnim izmjenama i dopunama propisa. Predmetna Uredba je doživjela 53 izmjene, a neke od izmjena stupaju na snagu u dogledno vrijeme. Sigurnost hrane i zaštita potrošača ostaju i dalje osnovni kriterij i načelo po kojem se postupa. Pojedini stručnjaci smatraju da je EU konačno na putu potpunog iskorjenjivanja GSE – a u populaciji goveda.

▲

Epidemiološka situaciju u EU i u Republici Hrvatskoj

Temeljem podataka dostavljenih od strane država članica EU broj prijavljenih potvrđenih slučajeva bolesti (BSE) značajno pada. Od 2013. godine broj slučajeva klasičnog BSE – a je manji od broja atipičnih slučajeva bolesti. Atipične slučajeve bolesti karakterizira niska prevalencija u populaciji životinja, spontani nastanak neovisan o načinu hranidbe životinja te moguć zoonotski potencijal.

Graf 1. Broj slučajeva GSE – a (svi tipovi) u EU u vremenskom periodu 2001. – 2014.

Tablica 1. Usporedni prikaz broja klasičnih i broja atipičnih slučajeva GSE – a u EU u vremenskom periodu 2010. – 2014.

U Republici Hrvatskoj do sada nije potvrđen slučaj bilo kojeg oblika BSE – a.
Grebež ovaca javlja se u dva oblika – klasičnom i atipičnom. Klasični grebež se prenosi kontaktom sa zaraženom životinjom ili okolišem, a atipični grebež se javlja spontano i nije zarazan. Bolest ima fatalni ishod. Ne postoje dokazi da se grebež ovaca može prenijeti na ljude. Pojavnost klasičnog Grebeža ovaca varira u EU, ukupno je 17 DČ prijavilo bolest u ovaca, te njih 8 u koza u vremenskom periodu 2002.- 2012. U nekim DČ broj potvrđenih slučajeva klasičnog grebeža je u padu, dok kod drugih nije moguće pratiti trend rasta / pada. U istom vremenskom periodu (2002.- 2012.) zabilježeni su slučajevi atipičnog grebeža u ovaca u 21 DČ te u koza u 5 DČ.
Do sada je u našoj zemlji dva puta potvrđen slučaj atipičnog grebeža (2013. i 2015. godine). Slučaj klasičnog grebeža nije utvrđen.

▲

Sustav praćenja i nadziranja GSE – a

Sustav praćenja bolesti temeljen je na laboratorijskom pretraživanju slijedećih kategorija goveda:

zdrave zaklane životinje starije od 30 mjeseci;
prisilno zaklane životinje starije od 24 mjeseca;
usmrćene i uginule životinje starije od 24 mjeseca; i
životinje koje ante mortem pokazuju znakove poremećaja središnjeg živčanog sustava bez obzira na dob.

Obzirom na epidemiološku situaciju i kretanje bolesti, 2011. godine Europska komisija je odobrila „podizanje“ dobne granice za testiranje zdravo zaklanih goveda s do tada propisanih 30 mjeseci starosti na 72 mjeseca, dok je granica za pretraživanje „sumnjivih“ životinja „podignuta“ s 24 mjeseca na 48 mjeseci starosti. U 2013. godini novom je Odlukom Europske komisije (a prema preporuci Europske agencije za sigurnost hrane – EFSA) određeno da 25 država članica EU može prestati pretraživati goveda zaklana za prehranu ljudi. EFSA je znanstvenom studijom dokazala kako prestankom pretraživanja zdravih goveda zaklanih za prehranu ljudi sustav nadziranja omogućava prevalenciju od jednog slučaja na 5 355 627 odraslih jedinki u populaciji goveda u EU s 95 % – tnom sigurnošću uz uvjet da se i dalje pretražuju ostale kategorije životinja.
Neke su DČ, bez obzira na mogućnost izmjene pravila pretraživanja, odlučile i dalje pretraživati zaklana goveda (Grčka – starija od 72 mjeseca, Španjolska – goveda rođena prije 1.1.2001. te goveda podrijetlom s gospodarstava s potvrđenim BSE – om, Francuska – goveda rođena prije 1.1.2001., Poljska – goveda starija od 96 mjeseci) te „sniziti“ dobnu granicu kod pretraživanja ostalih dobnih kategorija životinja (Češka, Latvija, Mađarska, Austrija, Slovenija i Slovačka pretražuju životinje starije od 24 mjeseca).
Rumunjska, Bugarska i Hrvatska ostale su u skupini zemalja koje i dalje pretražuju sve kategorije goveda unutar Uredbom propisanih dobnih granica.
U Republici Hrvatskoj sustavno se provode mjere praćenja i kontrole bolesti od 2001. godine. Tijekom posljednjih pet godina u prosijeku je godišnje pretraženo oko 40 000 životinja (uključujući kategorije: zdravo zaklane, prisilno zaklane, usmrćene, uginule i životinje pod „sumnjom“ na bolest).
U tijeku je evaluacija hrvatskog Programa kontrole i nadziranja GSE -e kojim je Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane tražila odobrenje za prestanak pretraživanja zdravih goveda te mogućnost pomicanja dobne granice za pretraživanje ostalih dobnih kategorija.
Dugoročan cilj nadziranja goveđe spongiformne encefalopatije svakako bi trebao biti osnovan na održavanju minimalne razine nadziranja bolesti u populaciji goveda što omogućuje pravovremeno otkrivanje ponovnog izbijanja epidemije, a istovremeno je u skladu s preporukama OIE – a.

▲

Zabrana hranidbe životinja bjelančevinama životinjskog podrijetla – „Feed ban“

Premda do danas nemamo spoznaju o točnom porijeklu i nastanku klasičnog BSE – a te iako i dalje traju znanstvene rasprave o istom uvriježeno je mišljenje da je epidemija klasičnog BSE – a krajem osamdesetih godina prošlog stoljeće bila uzrokovana prisutnošću proteina porijeklom od sisavaca u hrani za životinje odnosno preživače. Kao rezultat navedenog uvedena je zabrana hranidbe životinja bjelančevinama životinjskog podrijetla.
Prvi korak u izmjeni restrikcija vezanih za hranidbu životinja bjelančevinama životinjskog podrijetla uslijedio je 2013. godine kada je odobrena hranidba životinja akvakulture prerađenim životinjskim bjelančevinama podrijetlom od nepreživača.
Važno je napomenuti da će se mogućnosti upotrebe proteina porijeklom od svinja u hranidbi peradi moći razmatrati tek kada se odobri i validira PCR metoda koja će u tkivima detektirati DNA peradi (u tijeku je validacija metode u Referentnom laboratoriju Europske unije za proteine životinjskog podrijetla).
Europska komisija iznijela je prijedlog teksta s izmjenama vezanim za mogućnost upotrebe prerađenih životinjskih proteina porijeklom od insekata u hrani za nepreživače.
U tijeku je izrada znanstvene studije kojom će se detaljnije razmotriti širi aspekt utjecaja ove proizvodnje tj. mikrobiološki, kemijski i ekološki rizici koji bi mogli nastati proizvodnjom i konzumacijom insekata (kao hrana za ljude i/ili životinje).
U tijeku je rasprava koja se vodi između država članica o ukidanju obveze sklapanja bilateralnih sporazuma koji su nužni prije izvoza prerađenih životinjskih bjelančevina porijeklom od nepreživača između države članice i zemlje uvoznice. Kao napomenu važno je navesti da je trenutno zabranjeno izvoziti iz EU prerađene životinjske bjelančevine podrijetlom od preživača, osim prerađene hrane za kućne ljubimce koja sadrži prerađene životinjske bjelančevine porijeklom od preživača.

▲

Specificirani rizični materijal (SRM) u goveda

Prilogom V. Uredbe 999/2001 određeno je da SRM čini crijevo od dvanaestnika do rektuma i mezenterij goveda svih dobnih kategorija. Europska agencija za sigurnost hrane izdala je 2014. godine znanstveno mišljenje o riziku od GSE – a u crijevima i mezenteriju goveda u kojem se količinski određuje infektivnost u različitim dijelovima crijeva i mezenterija. Na temelju mišljenja EFSA – e kod goveda zaraženih GSE – om najveća infektivnost utvrđena je u posljednja četiri metra tankog crijeva i slijepom crijevu te mezenteriju. Navedeno je i kako se ukupna infektivnost povezana s navedenim tkivima razlikuje ovisno o dobi zaražene životinje, pri čemu je infektivnost najveća kod životinja mlađih od 18 mjeseci, a zatim se postupno smanjuje kod životinja starijih od 60 mjeseci. Kako bi se osigurala jednostavnija primjena pravila te izbjeglo razlikovanje temeljeno na određivanju starosti zaklanih životinja odlučeno je da će se zadnja četiri metra tankog crijeva, slijepo crijevo i mezenterij zadrži na listi SRM – a za životinje svih dobi (Uredba komisije (EU) br. 2015/728).
Preporuka OIE – a je isključivanje iz međunarodne trgovine samo SRM – a dobivenog od goveda koja potječu iz zemalja s „kontroliranim“ ili „neutvrđenim“ rizikom u odnosu na GSE dok za goveda podrijetlom iz zemalja sa statusom „zanemarivog“ rizika od GSE – a takva preporuka nije važeća. S druge strane, prema odredbama Uredbe (EK) br. 999/2001 države članice sa statusom „zanemarivog“ rizika u odnosu na GSE trebale su odstranjivati i uklanjati SRM, a uvoz takvih tkiva iz trećih zemalja sa statusom „zanemarivog“ rizika u odnosu na GSE bio je dozvoljen. Nakon što je 2014 godine došlo do priznavanja statusa „zanemarivog“ rizika u odnosu na GSE za sedamnaest država članica EU (što je bio osnovni preduvjet za izmjenu) krenulo se u razmatranje mogućnosti da se za iste preispita obveza isključivanja SRM – a iz prehrambenog lanca i lanca hrane za životinje. Zajedničko mišljenje EFSA – e i Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) ukazalo je na to da uzročnik atipičnog BSE – tipa L može potencijalno biti uzročnik zoonoze. Suprotno tome kod uzročnika atipičnog GSE – a tipa H nema elemenata zoonotskog potencijala. Mišljenjem je ocijenjeno da je 65 % ukupne infektivnosti u kliničkim slučajevima GSE – a povezano s mozgom, a 26 % s leđnom moždinom, 90 % ukupne infektivnosti u kliničkim slučajevima GSE – a povezano je s tkivima središnjeg i perifernog živčanog sustava. Temeljem svega navedenog lubanja, mozak, leđna moždina i oči goveda starijih od 12 mjeseci iz zemalja s „neznatnim“ rizikom u odnosu na GSE ostaju na listi SRM- a, dok se ostala tkiva i organi „brišu“. Premda je ova izmjena stupila na snagu stav Europske komisije je taj da ukoliko budući znanstveni dokazi ukažu na rizike za javno zdravlje, koji su trenutno nepoznati, potrebno je ponovno preispitati pravila EU u pogledu SRM –a u državama članicama i trećim zemljama sa „zanemarivim“ rizikom u odnosu na GSE.

▲

Uvjeti za promet ovaca i koza unutar EU

2013. godine pooštrena su pravila koja uređuju uvjete za promet živim životinjama, sjemenom i zamecima unutar Europske unije. Zajedničko mišljenje EFSA – i ECDC – a sugerira da bi atipičan grebež ovaca mogao biti malo zarazan ili da uopće nije zarazan, stoga su tada ukinute sve mjere za ograničavanje premještanja ovaca i koza kada se otkrije slučaj atipičnog grebeža. U tim je stadima potrebno pojačano nadziranje kako bi se prikupilo više podataka o atipičnom grebežu. S druge strane, pravila određena Uredbom (EZ) 999/2001 u vezi s prometom ovaca i koza te njihovim sjemenom i zamecima unutar Unije trebalo je što je moguće više uskladiti sa standardima OIE – a kako ne bi spriječili DČ s odobrenim nacionalnim programima kontrole na klasični grebež da zatraže status države slobodne od klasičnog grebeža ovaca u skladu s uvjetima utvrđenim u kodeksu OIE –a (bez negativnog utjecaja na trgovinu unutar EU između DČ koje nemaju odobrene nacionalne programe). S tim ciljem određen je zakonski okvir kojim se državama članicama omogućuje uspostavljanje službenog sustava za priznavanje statusa gospodarstva u vezi s klasičnim grebežom ovaca. Ispunjavanje propisanih uvjeta određuje mogućnost gospodarstva da prometuje životinjama (ovce i koze za rasplod ili daljnji uzgoj). Uspostavljen je dvostruki sustav za status u vezi s klasičnim grebežom ovaca na gospodarstvima. Životinje koje se stavljaju u promet za rasplod ili uzgoj u druge države članice s odobrenim nacionalnim programom kontrole klasičnog grebeža ovaca (trenutno samo Danska, Finska i Švedska) trebaju potjecati s gospodarstva sa „zanemarivim“ statusom (udovoljavanje propisanim uvjetima tijekom sedmogodišnjeg razdoblja). Životinje za rasplod ili uzgoj namijenjene drugim državama članicama moraju dolaziti s gospodarstva s „kontroliranim“ rizikom od klasičnog grebeža ovaca (udovoljavanje uvjetima tijekom trogodišnjeg razdoblja).
Postupak dodjeljivanja i održavanja statusa gospodarstava na ovu bolest pokazao se kao složen i ponekad neprimjenjiv, te brojne DČ imaju praktične poteškoće u njegovoj primjeni (npr. zabrana stavljanja životinja na ispašu ukoliko može doći do miješanja životinja porijeklom s gospodarstava s različitim statusima ili bez dodijeljenog statusa). Republika Hrvatska je u listopadu ove godine objavila Nacionalni program za dodjeljivanje statusa gospodarstvima koja imaju intenciju stavljati životinje na zajedničko EU tržište.

▲

Uzgojni programi u ovaca

Ono što nas očekuje u skoroj budućnosti je uvođenje uzgojnih programa za selekciju ovaca otpornih na TSE iz vlastite populacije ovaca (stada visoke genetske vrijednosti).
Cilj programa je utvrditi učestalost alela ARR unutar stada budući da povećanje učestalosti tog alela smanjuje istodobno prevalenciju onih alela za koje se pokazalo da doprinose prijemljivost na TSE. Odnosno „Ovce s posebnim genetskim osobinama otporne su na klasični grebež i njihovim izborom za daljnji uzgoj dolazi do povećanja otpornosti stada na ovu bolest“. Genotipiziraju se sve životinje u stadu, svi ovnovi namijenjeni rasplodu genotipiziraju se prije korištenja za rasplod, a svaki mužjak koji nosi „neprikladan“ alel mora se zaklati ili kastrirati. EFSA smatra da se u posljednjih desetak godina smanjila pojava klasičnog grebeža ovaca u onim zemljama koje su uspješno implementirale uzgojne programe za utvrđivanje otpornosti na ovu bolest.
Budući da uzročnik grebeža može godinama perzistirati u okolišu nedostatno je provoditi kontrolu bolesti na način da se otkrivaju i uništavaju zaražene životinje (stada) bez uvođenja uzgojnih programa. Jasno je da sve navedeno nužno dovodi do obveze i nas kao zemlje da utvrdimo pasminske predispozicije i poduzmemo mjere za daljnji uzgoj onih životinje koje se pokažu kao otporne na bolest.

Vezano: