Kingsley I. Eghianruwa orcid.org/0000-0002-5440-0486 ; Department of Veterinary Physiology, Biochemistry and Pharmacology, University of Ibadan, Nigeria
Olayinka A. Oridupa ; Department of Veterinary Physiology, Biochemistry and Pharmacology, University of Ibadan, Nigeria
VETERINARSKI ARHIV Vol.88 No.2 Travanj 2018. ↗
Napori koji se ulažu u kontroli bolesti uključuju i pokušaje za smanjenje populacije prijenosnika uporabom klopki, primjenom insekticida, postupkom sterilnih mužjaka kao i liječenjem te profilaksom kemoterapeuticima poput izometamidija, homidija, kvinapiramina i diminazena. Ti su lijekovi u uporabi više od pedeset godina i povezani su s teškom toksičnošću organizma i otpornošću parazita.
Prijetnja od ove bolesti nije uklonjena unatoč višegodišnjim naporima nekih laboratorija za pronalaženje novih oblika liječenja proučavanjem farmakokinetike tripanocida, zatim kombiniranom terapijom, uporabom medicinskog bilja te primjenom antioksidansa.
Ni razvoj učinkovitog cjepiva nije bio uspješan, zbog antigenskih promjena na površinskoj ovojnici tripanosoma. To je smanjilo nade za napredak u razvoju cjepiva, ako ga nije i potpuno zaustavilo. Ipak, najnovija istraživanja pokazuju da bi tripanosomski mikrotubulin mogao biti održiv antigen za razvoj cjepiva.
Ovaj je pregledni članak usredotočen na mjere poduzimane za kontrolu tripanosomoze u afričkih životinja kemoterapijom. U njemu se također razmatraju buduće mjere i perspektive s obzirom na to da dosadašnje mjere nisu bile uspješne u kontroli bolesti.
Ključne riječi: kemoterapija; tripanosomoza; mjere kontrole; dvostruko liječenje; kombinirana terapija; ljekovito bilje; antigenska varijacija; antigen tubulin