Kožne alergije kod mačaka

Ana Petak
Klinika za unutarnje bolesti, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Resident ECVD

▲

Alergija na ubod buhe

---

Najčešći oblik alergije koji se javlja kod mačaka, a nastaje kao posljedica razvitka reakcije preosjetljivosti na antigen koji se nalazi u slini buhe. Klinička slika može se razviti u nekoliko minuta nakon uboda (tip I preosjetljivosti) do nekoliko dana (tip IV preosjetljivosti) nakon uboda. Najčešća klinička prezentacija uključuje pruritus posebice glave i vrata, milijarni dermatitis koji je posebice izražen u lumbosakralnom dijelu, području repa, bedara, ventralnog dijela abdomena te glave i vrata. Milijarni dermatitis predstavlja krustozni papularni dermatitis u veličini do 1-2 mm. Milijarni dermatitis nije patognomoničan za alergiju na ubod buhe, ali je jedan od najčešćih razloga. Sekundarne bakterijske i gljivične infekcije nisu rijetke. Osim navedenih simptoma javlja se alopecija, eritem te ekskorijacije s krastama. Kod kroničnih stanja javlja se opsežna alopecija, hiperpigmentacija s lihenifikacijom. Kod pojedinih životinja kao posljedica alergije na ubod buha može se javiti i posebni oblik kožne manifestacije alergija, takozvani eozinofilni granuloma kompleks.

Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike, prisustva buha ili fecesa buha, promjenama na koži vlasnika.

Terapija se provodi adulticidnim i larvicidnim preparatima protiv buha. Obavezno tretirati okoliš. Ukoliko je prisutna sekundarna bakterijska ili gljivična infekcija potrebno je provesti odgovarajuću terapiju. Upotreba topikalnih šampona i sprejeva može pomoći u kontroliranju simptoma. Antihistaminici se mogu koristiti, ali najčešće nisu dovoljno potentni da bi prekinuli alergijsku reakciju. Glukokortikoidi imaju dobar učinak na alergiju na ubod buhe. Najčešće se koriste prednisolon 0.5-2.2 mg/kg po svaka 24 sata kroz 5-7 dana te se postepeno smanjuje doza. Prednison se mora u jetri metabolizirati u prednisolon, tako da se kod mačaka preporučuje upotreba prednisolona u odnosu na prednison. Ukoliko se koristi doza je ista kao i za prednisolon. Kod životinja koje ne podnose dobro oralnu terapiju, preporučen je metilprednisolon acetat 5 mg/kg ili 10-20 mg/ mački i.m. svakih 12 tjedana. Osim navedenih, može se koristiti i dexametazon u dozi od 0,125 mg/mački i.m.

▲

Atopijski dermatitis

---

Atopijski dermatitis se smatra drugom najčešćom alergijskom bolesti kod mačaka, odmah nakon alergije na ubod buha. Atopijski dermatitis je genetski predisponirana upalna i pruritična alergijska bolest usmjerena na alergene koji se nalaze u prirodi. Kod mačka najčešće se manifestira pruritusom glave i vrata te makularnim i papularnim promjena na području ventralnog abdomena, slabina, lateralnog toraksa te na stražnjim nogama. Ekskorijacije su česte sekundarne promjene, zajedno s alopecijom, hiperpigmentacijom i lihenifikacijom u kroničnim slučajevima. Kod pojedinih životinja prisutan je rekurentni otitis. Klinički simptomi obično počinju prije 3. godine života koji mogu biti prisutni sezonski ili ne sezonski. Osim navedenih simptoma, pojedine mačke mogu razviti simptome iz grupe eozinofilnih kompleksa.

Diferencijalno dijagnostički dolaze u obzir slijedeće bolesti: parazitarne bolesti (šuga, demodikoza, hejlecijeloza, otoakarijoza), dermatofitoza, alergija na ubod insekata, alergija na hranu, psihogena alopecija (engl. «self-induced alopecia»). Dijagnoza se postavlja isključivanjem svih navedenih bolesti. Najčešće na listi ostanu atopijski dermatitis te psihogena alopecija. Atopijski dermatitis reagira na glukokortikodinu terapiju dok psihogena najčešće ne.

Liječenje se provodi intradermalnim testiranjem te posljedičnom desenzibilizacijom.
Za blokiranje pruritusa najčešće se koriste glukokortikoidi u gore navedenim dozama.
Kombinacija esencijalnih masnih kiselina, antihistaminika i glukokortikoida ima pogodan učinak, odnosno smanjuje količinu potrebnih glukokortikoida što smanjuje mogućnosti neželjenih reakcija (diabetes mellitus). Kod pacijenata sa ne sezonskim atopijskim dermatitisom preporučneno je korištenje ciklosporina u dozi od 7 mg/kg/sid po.

▲

Alergija na hranu/ preosjetljivost na hranu

---

Predstavlja treću najčešću alergijsku bolest kod mačaka. Simptomi alergije na hranu identični su onima u atopijskom dermatitisu. Glavna odlika je ne sezonski pruritus posebice po glavi i vratu, ventralnom abdomenu, ingvinalnom području, bedrima, interdigitalnom području. Također, može se pojaviti u obliku milijarnog dermatitisa te eozinofilnog kompleksa mačaka. Pojedine životinje pokazuju i gastrointestinalne znakove poput povraćnja, proljeva, povećan broj defekacija, izrazito glasne probave, plinova, perianalnog svrbeža te prisustvo krvi ili sluzi u fecesu.

Diferencijalne dijagnoze identične su kao i kod atopijskog dermatitisa. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike i restriktivne dijete s ponovnom provokacijom. Ne postoji dijagnostički test iz krvi ili na koži koji bi se koristio za potvrđivanje alergije na hranu. Restriktivna dijeta je zlatni standard i predstavlja uvođenje proteina kojeg životinja nikad nije unijela u organizam ili korištenje hidroliziranih dijeta gdje je protein razbijen na manje peptide te kao takvi ne mogu potaknuti imunološku reakciju. Provodi se u trajanju minimalno od 8 tjedna, ponekad je potrebno i 12 tjedana. Nakon završetka restriktivne dijete provodi se provokacijska dijeta gdje se potvrđuje dijagnoza. Trajanje provokacijske dijete je 2 tjedna, ali može se prekinuti i ranije ukoliko životinja ranije pokaže simptome alergije.

Liječenje se temelji na izbjegavanju određene hrane. U kontroliranju akutnih epizoda svrbeža mogu se koristiti glukokortikoidi, ali neke životinje ne reagiraju na protuupalne doze glukokortikoida.

▲

Preosjetljivost na ubod komaraca

---

Sezonska pruritična bolest koja je povezana s tipom I preosjetljivosti. Najčešće obolijevaju mačke koje borave vani ili imaju pristup vanjskom prostoru. Klinički znakovi ovise o starosti lezija. U početnoj fazi najčešće primjećujemo urtike, papule i plakove na dorzumu nosa i uškama. S kronicitetom nastaju noduli, kraste i ekskorijacije te promjene u pigmentu kao posljedica kronične infekcije. Osim nosa i ušiju, ponekad možemo zamijetiti promjene na vjeđama, bradi, usnama i mekušima.

Diferencijalno dijagnostički dolaze u obzir: pemfigus foliaceus, pemfigus eritematosus, herpes virusna infekcija, neoplastične boelsti (mastocitom, tumor pločastih stanica), atopijski dermatitis, alergija na hranu, gljivične infekcije (Cryptococcus).

Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike, citologije, biopsije i mikološke kulture.

Za smanjivanje pruritusa koriste se glukokortikodi. Najbolji način preventive temelji se na držanju mačke u kući i korištenjem repelentnih sredstava (ogrlica koja sadrži imidakloprid i flumetrin).

▲

Mačji eozinofilni kompleks

---

Mačji eozinofilni granuloma kompleks opisuje specifične reakcije u mačaka koje se manifestiraju na koži, mukokutanim spojevima i u usnoj šupljini. U ovaj kompleks bolesti spadaju: eozinofilni plak, indolentni ulcer i eozinofilni granulom. Promjene koje se pojavljuju na koži sekundarne su naravi i posljedica su alergijskih stanja. Eozinofilni kompleks mačaka reagira na aplikaciju glukokortikoida, ali kao i kod svih alergija, predstavlja samo simptomatsko liječenje. Detaljna obrada je potrebna da se ustanovi o kojem obliku alergije se radi. Diferencijalno dijagnostički u obzir dolaze: alergija na ubod buhe, atopijski dermatitis, alergija na hranu ili preosjetljivost na druge insekte (najčešće komarce). Sekundarne bakterijske infekcije nisu rijetke te određeni broj životinja reagira na antibiotsku terapiju.

Klinički simptomi ovise o obliku bolesti. S obzirom da se radi o primarnom problemu alergija, mačke najčešće pokazuju i druge simptome tipične za alergije poput: milijarnog dermatitisa, pruritus glave i vrata te alopeciju koja nastaje kao posljedica pretjeranog «groominga» odnosno lizanja.

▲

Eozinofilni plakovi

Najčešće se javljaju na području trbuha, unutrašnjoj i vanjskoj strani bedara te se smatra da lizanje doprinosi stvaranju plakova. Promjene mogu biti pojedinačne, multifokalne i koalescirajuće te se najčešće manifestiraju u vidu alopecije, eritematoznih plakova s erozijama. Pruritus je prisutan, najčešće u obliku «overgroominga» odnosno pojačanog lizanja. Sekundarne bakterijske infekcije su česte.

▲

Indolentni ulcer (rodent ulcer)

Najčešće se javlja na gornjoj usni u obliku simetrične eritematozne ulceracije koja se proteže od filtruma prema rubovima usana ili na području kontakta gornje usne i očnjaka. U pojedinim slučajevima prisutna je centralna nekroza.

▲

Eozinofilni granulom

Najčešće se javlja na usnama, bradi, mekušima te na stražnjim i prednjim nogama u obliku linearnog granuloma. Promjene su alopecične, eritematozne, dobro ogranične i uzdignutih rubova.

Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike, citologije i biopsije (nije uvijek potrebna). Citologija pokazuje eozinofilnu upalu s čestom sekundarnom infekcijom.

Patohistološke promjene ukazuju na epidermalnu hiperplaziju , akantozu s eozinfilnom upalom. Biopsija pomaže u slučajevima kada diferencijalno dijagnostički moramo isključiti neoplaziju.

Osnova liječenja eozinofilnog kompleksa mačaka je u otkrivanju primarnog alergološkog problema. Liječenje se sastoji od tretiranja ektoparazita, dijagnosticiranja alergije na hranu ili alergena iz prirode s posljedičnom imunoterapijom. Simptomatska terapija omogućava olakšanje simptoma dok se primarni uzrok istražuje. Najčešće se koriste glukokortikoidi do povlačenja simptoma te ciklosporin za dugotrajno liječenje.
U slučajevima sekundarne infekcije potrebna je antibiotska terapija.

References [… prikaži]

▲

SKIN ALLERGIES IN CATS

---

Ana Petak

---

Skin manifestations in cats with allergies are diverse. Simptoms are very similar and usuaally include pruritus, milliary dermatitis, esosinophilic granuloma complex with alopecia, erythema, crust and excoriations. The goal of allery work up is to find a main source of problems so correct treatment can be made. Atopic dermatitis is a chronic and frustrating disease that need life long therapy, usually with cyclosporine.
To diagnose a food allery a golden standard needs to be made which is restriction diet in minum of 8 weeks duration. There are no blood or skin test reliable to diagnose a food allergy. Flea allergy dermatitis and mosquito bite hypresensitivites are treated by removing the primary cause and symptomatic treatment of pruritus.
Eosinophilic granuloma complex includes specific cutaneous reactions that affect skin, mucocutaneous junctions and oral cavity. Lesions are described as eosinophilic granuloma, eosinoplihilc plaque and indolent ulcer. Eosinophilic granuloma is most commonly found on lips, chin, paws and as a linear granuloma on front and hind legs. It is manifested as papular or nodular lesion which can be eroded or ulcerated.
Eosinophilic plaque is most commonly found on ventral abdomen, inner and lateral thighs in form of raised, well circumscribed erythematosus plaques. Indolent or rodent ulcer is frequently found on upper lip. All forms of feline eosinophilic granuloma complex respond to glucocorticoid administration. The underlying allergic problem needs to be investigated.
Key words: allergy, atopic dermatitis, mosquito bite hypersensitivity, eosinophilic granuloma, indolent ulcer, eosinophilic plaque