Prof. dr. sc. Albert Marinculić
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Je li jabučni sok bio razlog naglo prekinutom odmoru brojnih obitelji na ekoturističkoj destinaciji na jugu SAD-a?
Renomirani američki znanstvenik Ron Fayer iz laboratorija Ministarstva poljoprivrede SAD-a je otvorio još jedan dosje o oboljelim posjetiteljima poznate ekoturističke destinacije na jugu SAD-a. Dovoljno je bilo da samo na kratko posjeti gospodarstvo te da stvori jasnu sliku kako je golim okom nevidljiva praživotinja stručnog naziva Cryptosporidium parvum osnažila negativnu reputaciju nekada vrlo tražene destinacije. Tu je pronašao baš sve kako bi potvrdio svoju teoriju pojave „misterioznih proljeva“ osobito u djece. Tako je pronašao goveda koja su se napajala i zaraženi izmet odlagala u jezero čija se voda koristila za razrjeđivanje pesticida kojim se prskao voćnjak. Dovoljno je bilo da ubere jabuku te ju ponese sa sobom u laboratorij. Pod velikim povećanjem elektronskog mikroskopa znanstvenik se vrlo brzo uvjerio da se u svakoj pori „skriva“ vrlo sitno okruglo biće, uzrok probavnim tegobama ljudi. Dakle okruglo biće skriva četiri praživotinje koje jednom kada dospiju u crijevo započinju nov život. Umnažanju i oštećivanju stanica sluznice crijeva nema kraja što ima za posljedicu višednevni proljev u prethodno zdravih osoba. To nije slučaj u osoba s oslabljelom imunosti u kojih proljev može potrajati tjednima i u potpunosti iscrpiti ljudsko tijelo i dovesti do smrti.
Poznato je da se uzročnici kriptosporidioze najčešće prenose vodom koja je i redovito inkriminirana kao uzrok epidemija. Osim neposredne invazije, voda može kontaminirati i hranu tijekom njene pripreme.
Gotovo svo sirovo povrće, a posebice ono koje nije zaštićeno od moguće kontaminacije životinjskim izmetom i ljudskom stolicom ili je gnojeno prirodnim gnojem može biti izvor zaražavanja. Centar za kontrolu bolesti SAD-a poznavajući veliki rizik za imunodeficijentne osobe u sklopu obrazovne kampanje posebno ističe potrebu uživanja komercijalno pripremljene i higijenski ispravne vode. Za vode nepoznatog podrijetla predlaže prokuhavanje tijekom jedne minute ili pak filtriranje kroz filtere sa vrlo sitnim porama.
JESTE LI ZNALI?
– da je 1993. u gradu Milwaukee u državi Wisconsin (SAD) pomoć liječnika zbog proljeva i probavnih tegoba uzrokovanih kriptosporidijima u vodi pomoć zatražilo čak 400 000 građana. Zabilježeno je i stotinu smrtnih slučajeva.
Za one koji žele znati nešto više
Kriptosporidioza je protozojska bolest koju uzrokuju sporulirane oociste kriptosporidija (veličine 5 x 4,5 μm , sadrže 4 sporozoita). Po invaziji sporozoitima u epitelnim stanicama crijeva se odvija shizogonija, gametogonija i sporogonija. Dvije su vrste oocista koje se izlučuju iz konačnog nosioca: one s debelom ovojnicom i one s tankom ovojnicom. Oociste s debelom ovojnicom su izrazito otporne na vanjske uvjete tako da mogu godinama perzistirati u okolišu, dok su one s tankom ovojnicom odgovorne za autoinvazije. Oociste koje se izlučuju u okoliš su invazivne u trenutku izlučivanja, tako da odmah može doći do direktnog prijenosa feko-oralnim putem.
Kriptosporidije su morfološki gotovo jedinstven rod protozoa za koji se danas pouzdano zna da sadrži barem 14 vrsta i više od 30 genotipova od kojih je za njih 7 (Cryptosporidium hominis, Cryptosporidium parvum, Cryptosporidium meleagridis, Cryptosporidium felis, Cryptosporidium canis, Cryptosporidium suis i Cryptosporidium muris) i dva genotipa (izoltati iz majmuna i cervida), dokazano da izazivaju bolest u ljudi. Morfološku sličnost ovih parazita moguće je razlučiti jedino primjenom molekularnih metoda kao što je lančana reakcija polimerazom.
Unutar dva najznačajnija predstavnika C. parvum i C. hominis također postoji značajna heterogenost izolata.
Invazijska doza veoma je niska, a iznosi od jedne do deset oocisti. Invazija s Cryptosporidium spp. ima za posljedicu čitav niz kliničkih manifestacija koje mogu biti od prilično blagih, gotovo asimptomatskih, pa sve do veoma teških i po život opasnih. Inkubacija kriptosporidioze može trajati od 2 do 10 dana, s prosjekom od 7 dana. Najčešći simptom predstavlja vodenasti proljev koji može biti popraćen s posljedičnom dehidracijom, gubitkom težine, izražajnim abdominalnim bolovima, povišenom temperaturom, mučninom i povraćanjem. Ostali, nespecifični simptomi koji se povremeno mogu javiti tijekom bolesti su mijalgija, slabost i glavobolja.
Trajanje bolesti ovisi o imunološkom stanju nosioca, ali u pravilu ne traje dulje od 1 do 2 tjedna u imunokompetentnih bolesnika. Za razliku od njih puno teži simptomi mogu biti izraženi u imunokompromitiranih bolesnika kod kojih je razina CD4 manja od 200/μl. Tada bolest može trajati mjesecima te predstavlja opasnost po život. Premda je u pravilu kriptosporidiozom zahvaćeno tanko crijevo, bolest može obuhvatiti i druge dijelove probavnog sustava kao i respiratorni trakt.
Klinička slika s proljevom nije toliko specifična samo za kriptosporidiozu tako da se dijagnoza postavlja dokazivanjem oocisti u stolici. Najčešće se koriste koprološke metode s koncentracijom parazita (flotacija) koje nisu u pravilu dovoljno osjetljive te se često kriptosporidije mogu previdjeti. Točnije i bolje metode su one gdje se koriste specifična bojenja (npr. modificirani Ziehl-Neelsen), no točnost ovih metoda je relativno niska. Metoda izbora s visokom osjetljivošću je direktna imunofluorescencija gdje se koriste specifična monoklonska protutijela za dokazivanje parazita u uzorku.
Osim ovih ranije navedenih metoda, imunoenzimni test (ELISA) veoma se često koristi u rutinskoj dijagnostici. Dobra alternativa ovim konvencionalnim metodama s vrlo visokom točnošću je lančana reakcija polimerazom kojom se može odrediti vrsta, genotip i podtip ovog parazita.
