Josip Kusak ; Department of Biology, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia 
Elena Fabbri ; Area per la Genetica della Conservaizone, Istituto Superiore per la Protezione e Ricerca Ambientale (ISPRA), Ozzano dell’Emilia (Bo), Italy
Ana Galov ; Department of Biology, Faculty of Science, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Tomislav Gomerčić ; Department of Biology, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Haidi Arbanasić ; Department of Biology, Faculty of Science, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Romolo Caniglia ; Area per la Genetica della Conservaizone, Istituto Superiore per la Protezione e Ricerca Ambientale (ISPRA), Ozzano dell’Emilia (Bo), Italy
Marco Galaverni ; Area per la Genetica della Conservaizone, Istituto Superiore per la Protezione e Ricerca Ambientale (ISPRA), Ozzano dell’Emilia (Bo), Italy
Slaven Reljić ; Department of Biology, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Djuro Huber ; Department of Biology, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Ettore Randi ; Area per la Genetica della Conservaizone, Istituto Superiore per la Protezione e Ricerca Ambientale (ISPRA), Ozzano dell’Emilia (Bo), Italy
VETERINARSKI ARHIV 88 No.3 Lipanj 2018. ↗
Istražili smo pojavu križanja vukova i pasa u Hrvatskoj analizom 12 autosomskih mikrosatelitskih markera Bayesian testom primjese te utvrdili smjer hibridizacije određivanjem markera nasljeđivanih i po majčinskoj i po očinskoj liniji, u kombinaciji s određivanjem morfometrijskih i morfoloških svojstava. Sustavna analiza morfoloških svojstava i morfometrijskih podataka korištena je za rangiranje istraživanih jedinki, bilo kao fenotipske divlje tipove vukova bilo kao sumnjive na križanost. Kombiniranjem rezultata Bayesian statistike s fenotipskim obilježjima postavili smo prag za razlikovanje vukova od križanaca, koji povećava vjerojatnost određivanja križanaca uz smanjivanje vjerojatnosti za pogrešno pozitivno određivanje.
Temeljem fenotipa, od 176 divljih kanida 157 (89,2 %) bilo je kategorizirano kao vukovi, dok je 19 (10,8 %) bilo svrstano u sumnjive križance. Temeljem Bayesian testa primjese, pet (2,8 %) životinja bilo je svrstano u križance vuka i psa, četiri od njih određena su kao unatražno križani s vukovima, dok je jedan bio unatražno križan sa psom.
Mitohondrijska DNK pokazala je da su svi križanci bili rezultat parenja vučice sa psom. Dva su muška križanca na Y-kromosomu imala haplotipove i od vukova i od pasa, dok su druga dva imala Y-kromosomske haplotipove dosad utvrđene samo kod vukova. Jedan je vuk imao pseći Y-kromosomski haplotip što je uputilo na introgresiju psećih gena.
Svi su križanci pronađeni u Dalmaciji, gdje su se vukovi nedavno proširili te gdje žive blizu ljudi, s visokom stopom smrtnosti uzrokovane od ljudi. Te se okolnosti inače smatraju pogodujućima za nastanak križanaca vukova i pasa. Ipak, pronađena učestalost pojave križanaca bila je niska, ali i za očekivati je da će se zadržati sve dok postoje uvjeti koji pogoduju nastanku križanaca. Ekološke, sociološke te značajke hibridizacije za zaštitu i upravljanje populacijom vukova tek treba utvrditi.
Ključne riječi: vuk; pas; Canis lupus; križanje; Hrvatska; Bayesijska analiza primjese; mikrosateliti; roditeljski markeri
