Leptospiroza – stara bolest, novi izazovi

Nenad Turk
Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
e-mail: turk@vef.hr

Leptospiroza je najraširenija svjetska zoonoza i od iznimnog je značenja za humano i veterinarsko javno zdravstvo. Kao tipična bolest prirodnog žarišta epizootiologija i epidemiologija leptospiroze je usko vezana uz pojedine životinjske vrste koje nose i izlučuju pojedine serovare leptospira u okoliš.
Smatra se da upravo postojanje određenog prirodnog žarišta objašnjava način zaražavanja na određenom području i učestalost određenih infektivnih serovara koji uzrokuju bolest u ljudi i životinja. Domaće i divlje životinje te čovjek inficiraju se izravnim ili neizravnim kontaktom s rezervoarom, oboljelom životinjom ili pak kontaminiranim okolišem (npr. površinske vode) uključujući se u epizootiološko/epidemiološki ciklus leptospiroze. Izvori infekcije su različite vrste životinja bolesne od leptospiroze koje izlučuju leptospire urinom (leptospirurija) tijekom bolesti, u rekonvalescenciji i još znatno vrijeme nakon ozdravljenja (kliconoštvo). Na taj način leptospire dospijevaju u okoliš, u površinske vode, koje postaju sekundarnim izvorima zaraze za prijemljive životinje i čovjeka. Veliku ulogu u održavanju zaraze na nekom području imaju sitni glodavci (štakori, miševi, voluharice) koji bez simptoma nose patogene leptospire, izlučuju ih urinom u okoliš i osnovni su rezervoari leptospira. Nakon infekcije, leptospire im trajno nastanjuju bubrežne kanale te oni doživotno izlučuju leptospire urinom i čine prirodna žarišta leptospiroze.
Unatoč propisanim mjerama sprječavanja i iskorjenjivanja, leptospiroza se u Hrvatskoj i dalje pojavljuje kao reemergentna bolest u ljudi i u životinja, poglavito u dolinama velikih rijeka te drugim geoepizootiološkim područjima pogodnim za održanje uzročnika. Zbog visokog postotka pokrivenosti područja šumom (47%), bogatstva voda te edafskih (svojstva tla) i klimatoloških čimbenika (prosječna vlaga iznad 80%) gotovo čitav kontinentalni dio Hrvatske predstavlja jedno veliko prirodno žarište leptospiroze.
Od leptospiroze kao zoonoze u Hrvatskoj godišnje obolijeva između 100 i 300 ljudi od kojih svake godine u prosjeku jedan slučaj završava smrtnim ishodom. Nažalost, pritom su zabilježeni samo najteži slučajevi koji zahtijevaju hospitalizaciju, a veliki broj blažih slučajeva koji odlaze u kronične oblike s teškim dugoročnim posljedicama ostaje nezabilježen.
Bolest zbog svojih kliničkih specifičnosti ili nije adekvatno dijagnosticirana ili nije adekvatno prijavljivana u sustav ili oboje. Multidisciplinaran pristup praćenja i kontrole, a poglavito sukcesivno provođenje mjera kontrole i suzbijanja leptospiroze u različitih vrsta životinja kao potencijalnih izvora infekcije od strane veterinarske struke od velike su važnosti u Republici Hrvatskoj.