Prof.dr.sc. Zoran Milas
izvadak
Izvor: VETERINARSKI PRIRUČNIK, Medicinska naklada Zagreb, 2012.
Epizootiologija. Izvori zaraze su bolesne životinje i životinje kliconoše. Nakon bolesti životinja ostaje kliconoša neko vrijeme, a urinom (leptospirurijom) kontaminira okoliš – pašnjake, površinske vode te hranu i predmete. Rezervoari zaraze su divlji i domaći glodavci koji nakon infekcije, koja nastaje horizontalnim i vjerojatno vertikalnim putem, ostaju doživotni kliconoše.(…)
Liječenje. Etiološko liječenje inficiranih životinja znači primjenu antibiotika od kojih su najdjeotvorniji penicilin u septikemijskoj fazi bolesti i dihidrostreptomicin u fazi kliconoštva. (…)
Profilaksa. Opća profilaksa podrazumijeva sustavno suzbijanje glodavaca, odnosno sprječavanje kontaminacije okoliša, vode i hrane urinom glodavaca te bolesnih životinja i kliconoša. Specifična profilaksa provodi se primjenom inaktiviranih vakcina pripremljenih od jednog ili više serovara specifičnih za određenu životinjsku vrstu. (…)
Javno zdravstvo. Leptospiroza je i bolest ljudi, a češće obolijevaju oni koji se bave poljodjelstvom ili stočarstvom. Posljednjih godina inficiraju se osobe koje se bave sportovima na otvorenim vodama. Bolest se očituje kao subklinička ili akutna septikemija s ikterusom, zatajenjem bubrega i seroznim meningoencefalitisom. Posljednjih godina leptospirozu se svrstava u skupinu reemergentnih zoonoza, zato što su češći novi klinički teški oblici bolesti. (…)
* Napomena: nije dozvoljeno prenošenje i daljnja objava ovog teksta bez pisanog dopuštenja izdavača.
Autor teksta: prof.dr.sc. Zoran Milas, dr.med.vet., Zavod za mikrobiologiju i zarazne bolesti s klinikom, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odabrala: doc.dr.sc. Vlasta Herak-Perković, dr.med.vet., urednica 6. izdanja
O etiologiji, patogenezi, kliničkoj slici, dijagnostici, liječenju i profilaksi leptosiroze pročitajte u Veterinarskom priručniku (Medicinska naklada Zagreb, 2012.)